Zaboravili su, dakle, u strankama Trojke vrlo brzo “sve zajedničke akcije” i “sve zajedničke derneke” sa ambasadorom Murphyjem, i koliko ih je puta “spasio od belaja”.

 

 

 

Piše: Samir BEGOVIĆ

 

 

Početkom prošle godine, dok se o odlasku američkog ambasadora Michaela Murphyja iz BiH još nije bilo ni govorilo, već je to bila samo jedna od mnogih krupnih želja njegovog arhineprijatelja Milorada Dodika, do novinara su počele dolaziti informacije o velikom nezadovoljstvu pojedinih zvaničnika iz stranaka Trojke sa njegovim djelovanjem i ponašanjem.

 

 

Bilo je to mnogima od nas začuđujuće i iznenađujuće. Svi smo znali koliku je ulogu Murphy odigrao kako bi te stranke došle do pozicija i resursa – dakle svih blagodati koje vlast donosi. Jer, nije tada bila rijetkost da političari iz opozicije, ali i brojni analitičari i novinari, stavljaju znak jednakosti između ove domaće koalicije i jednog stranog diplomate.

 

 

Ta bliskost se uostalom sve do tada uopće nije krila. I sada možemo na internetu pronaći foto i video zapise brojnih srdačnih susreta Murphyja sa predstavnicima Trojke još dok su ove stranke obnašale vlast samo u Kantonu Sarajevo. Vjera u naklonost i simpatije američke administracije bila je toliko jaka da su često zvaničnici Trojke uzimali sebi za pravo da arbitriraju među drugim političarima i strankama ko je “prozapadno”, a ko “antizapadno” orijentisan.

 

 

Primjera je bezbroj, ali ih nije sada potrebno nabrajati. Svima je bilo jasno da je Trojka izbor američke administracije da nakon izbora u oktobru 2022. godine preuzme vlast od SDA i DF-a. To se zaista i desilo i tu se potvrdila moć i utjecaj ambasadora Murphyja. Sve je to onaj dan kada je avion u kojem je bio smješten Murphy sletio na američko tlo na press konferenciji potvrdio prvi čovjek HDZ-a Dragan Čović.

 

 

“Murphy nas je ‘jako motivirao’ da pravimo vlast s Trojkom, kao što je motivirao i Bošnjake da glasaju za Južnu interkonekciju. Na to više nikad neću pristati”, poručio je sredinom februara ove godine u medijskom nastupu koji su mnogi ocijenili kao pokajničkim iako Čović rijetko kada svoje emocije javno otkriva.

 

 

“Pogriješili smo pod pritiskom prijatelja iz međunarodnih institucija. To smo jednom uradili i nikad više. Greška je kad vas okupi neko izvana i kaže morate okupiti tu koaliciju. To je greška. Vi ste to gledali i šutjeli ste”, zajedljivo je Čović prozvao i medije što su (većinom) šutjeli na netransparentan i neustavan proces formiranja vlasti.

 

 

BALAST MURPHYJEVOG NASLIJEĐA

 

 

I dok su olakšanje zbog odlaska Murphyja na vrlo transparentan način pokazali iz HDZ-a i SNSD-a, govoreći o tome na press konferencijama, isti takav osjećaj dijele i u strankama Trojke, ali ga demonstriraju na sasvim drugačiji ali izrazito licemjeran način.

 

 

Posljedica je to jednogodišnjeg sazrijevanja nezadovoljstva koje se rodilo i počelo rasti nakon skandaloznog dogovora u Bakincima od kojeg su zvaničnici Trojke odustali tek pod jakim pritiskom američke administracije. Iako čedo američke administracije, Trojka je u Bakincima i kasnije nastojala na sve načine da se osamostali i počne živjeti svoj život, dok ih je njihov tutor, pokazat će se s pravom, uvijek gledao kao na nezreo politički projekat.

 

 

Zato sada ne bi trebali biti iznenađeni kada vidimo parlamentarce iz stranaka Trojke kako sada, oslobođeni teškog pritiska, rado saučestvuje sa HDZ-om i SNSD-om u gotovo osvetničkoj političkoj akciji dokidanja “Murphyjevog naslijeđa”. I u Trojki su, kao i u HDZ-u i SNSD-u, jedva dočekali da Murphy ode.

 

 

Tako su prije nekoliko dana zastupnici Trojke u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, bilo da su glasali “za” ili “suzdržano”, pomogli da prijedlog Marinka Čavare o izmjenama Zakona o finansiranju institucija BiH kojima se omogućava isplata plata u gotovini bude usvojen.

 

 

Ove izmjene zakona će, ukoliko ih prihvati i Dom naroda, omogućiti svim onim zvaničnicima koji su pod američkim sankcijama da dobijaju plate od države iako nemaju bankovni račun. Drugim riječima, američke sankcije tzv. “crnolistašima” će biti mrtvo slovo na papiru.

 

 

Gotovo iste ove izmjene zakona u maju prošle godine uputio je u parlamentarnu proceduru HDZ-ov zastupnik u Predstavničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Predrag Kožul. Tada je američka ambasada u kojoj je “stolovao” Murphy žestoko reagovala i zaprijetila svima koji pokušaju zaobići njene sankcije.

 

 

“Podrška ovakvim aktivnostima i sankcionisanim subjektima povlači za sobom potencijalne posljedice”, naglasili su iz Ambasade SAD i dodali: “Sjedinjene Države će koristiti sve raspoložive provedbene mehanizme za podršku režimu sankcija SAD i prevenciju koruptivnih, destabilizirajućih ili antidejtonskih aktivnosti.”

 

 

Jedini iz Trojke kojeg je ovo zaprepastilo je bio Damir Arnaut. On je otvoreno prozvao Sabinu Ćudić i Predraga Kojovića što djeluju protiv američkih sankcija, odnosno pomažu njihovom zaobilaženju.

 

 

“Sramotno glasanje Naša stranka o Čavarinom zakonu kojim se crnolistašima omogućava primanje plata u kešu s ciljem zaobilaženja američkih sankcija. (…) Zakoni u državnom parlamentu prolaze ako je više glasova za od glasova protiv. Suzdržani tako direktno pomažu onim koji su za. U ovom slučaju zakon je usvojen jer je 14 bilo za, a 12 protiv. Da su dva poslanika NS umjesto suzdržano glasali protiv, zakon bi pao. Isto vrijedi i za sve druge suzdržane”, pojasnio je Arnaut na društvenim mrežama.

 

 

No, ovo nije jedini slučaj obračuna Trojke sa Murphyjem nakon što je on napustio Bosnu i Hercegovinu. Gotovo isto se dogodilo sa imenovanjem kompromitiranog mostarskog novinara Zorana Krešića u Upravni odbor FTV-a.

 

 

Naime, jučer je Komisija za izbor i imenovanja Zastupničkog doma Parlamenta Federacije koju uglavnom čine kadrovi Trojke i HDZ-a (Aner Žuljević, Senad Subašić, Dragan Mioković, Rasim Smajlović) predložila, pored ostalih, Zorana Krešića za člana Upravnog odbora Radiotelevizije Federacije Bosne i Hercegovine.

 

 

Kada je u augustu prošle godine u javnost procurio Krešićev skandalozni poziv na rušenje ustavno-pravnog poretka BiH, Američka ambasada je odmah reagovala i poručila kako njemu ne bi trebalo biti mjesta u javnom RTV servisu.

 

 

“Ne samo da su njegovi prijavljeni pozivi za vraćanje Herceg-Bosne opasni i antidejtonski, oni su uvredljivi i regresivni, već ga, po našem mišljenju, čine nekvalifikovanim za bilo koju funkciju u javnom RTV servisu”, navedeno je u tada u reakciji Ambasade SAD-a u BiH.

 

 

ZABORAVITE, AKO MOŽETE

 

 

Zaboravili su, dakle, u strankama Trojke vrlo brzo “sve zajedničke akcije” i “sve zajedničke derneke” sa ambasadorom Murphyjem, i koliko ih je puta “spasio od belaja”. Čim je njegov avion poletio sa sarajevskog aerodroma, pogazili su date riječi, vjerujuću valjda da ih nikada niko iz Trumpove administracije neće upitati kako se to odnose prema američkim sankcijama. Čini se da to uvjerenje dijele sa Miloradom Dodikom. A da će i Trumpovi republikanci držati do njih kao i Bidenove demokrate, valjda je svima jasno, jer su one i dalje na snazi i nema nikakvih izgleda da će biti ukinute…

 

 

No, ako su u Trojki zaboravili Murphyja, ne znači da će u ambasadi i američkoj administraciji ove stranke zadržati reputaciju koju su do sada i imali. Pokazali su se kao nepouzdani i duboko neiskreni, čekajući prvu priliku da prevare i napuste svog partnera. Politička reputacija se lako gubi, a jako teško vraća. Trojka je prvi korak učinila.

 

(SB)

OSVETA LOŠIH ĐAKA: I Trojka je, zajedno sa HDZ-om i SNSD-om, jedva čekala da Murphy ode. Sada se zajednički rješavaju njegovog naslijeđa!