Od vremena kad je prvi put izabran na čelo Vlade RS, Milorad Dodik jeste mjenjao svoju političku taktiku, ali strategiju, nikad. U držanju, ponašanju, ostao je isti, baš kao i onog dana kada je u Bijeljini, onom radikalu, cereći mu se u lice, kazao “bježi budalo”.

 

 

 

Almasa Hadžić je 18. januara 2023. godine objavila tekst na portalu Politički.ba – “Crni jubilej: Prije tačno 25 godina Milorad Dodik je došao na vlast”, povodom dvadesetpetogodišnjice Dodikove vlasti. Ovaj tekst, svjedočenje novinarke Hadžić, korisno je pročitati naročito ovih dana, kada je Milorad Dodik od “daška svježeg vjetra na Balkanu” došao do osumnjičenika za napad na ustavni poredak BiH i rušitelja dejtonskog mirovnog sporazuma, prenosi Stav.ba.

 

 

U nastavku tekst Almase Hadžić:

 

 

Tačno je 25 godina kako su Bošnjaci i Amerikanci, prvi put, doveli Milorada Dodika na vlast.

 

 

S malom pauzom u vladanju, s manje ili više truda, smjenjivao se na entitetskim i državnim pozicijama i sa svakim izbornim ciklusom, kako je vrijeme odmicalo, sve više i sve dublje podrivao državne, u korist temelja entiteta RS.

 

 

I dužine trajanja njegovog vladanja.

 

 

Od dana kada je 18. januara 1998. godine postao glavni u RS-u, do danas, imena mnogih onih koji su svojim “ZA”, u NSRS-u, Bošnjaci i Hrvati, a i Srbi, blagoslovili njegov izbor se više i ne sjećamo.

 

 

Neki, odavno već nisu među živima, neki su u političkoj penziji, neki još dremuckaju po ćoškovima političkih partija, kako onih na vlasti, tako i onih u opoziciji, uglavnom, većina, da im je ova pamet tada bila, reče skoro jedan, sigurno ne bi ni u snu pomislili da Dodiku daju svoj glas.

 

 

Pod uvjetom da im to ne narede Amerikanci i OHR-ovci, kako je to bilo i 1998. godine, ali i svih godina kasnije, pa i ove 2023.

 

 

… A k'o jučer da je bilo. Drugi poslijeratni saziv Narodne skupštine RS-a, zasjedao je u Bijeljini u kome se našlo 18 zastupnika Koalicije za BiH i SDP-a.

 

 

Poranili su ujutro, skupa sa nekih desetak novinara, autobusom prema Bijeljini, u pratnji transportera tadašnjeg IFOR-a.

 

 

U hodnicima Doma kulture u Bijeljini gužva.

 

 

Nikola Poplašen predvodi svoje radikalno bratstvo. Prepoznajem Marka Spaića iz Trebinja.

 

 

Na drugoj strani SDS-ova postava na čelu sa Draganom Kalinićem.

 

 

I, opet, Trebinjac, Božidar Vučurević najčuveniji kamiondžija u politici RS-a.

 

 

Kancelarija kluba SNSD-a koga čine Milorad Dodik i njegov Nenad Baštinac je tik do kancelarije Koalicije za BiH i SDP-a koje predvode Safet Bićo, Sulejman Tihić, Smail Ibrahipašić…

 

 

Novinari, kao i obično, trče od jednih do drugih.

 

 

Tema sjednice je smjena skupštinske većine i imenovanje nove, koja će smjeniti staro i izabrati novo skupštinsko rukovodstvo, te odmah izabrati i novog mandatara Vlade RS, to jest Milorada Dodika.

 

 

Dodik, svako malo uleti u kancelariju Koalicije da razgovara “sa Bošnjacima” (danas su to za njega muslimani!), provjerava “jesu li svi sigurni kad se bude glasalo”…

 

 

Baštinac, uglavnom, nešto piskara, ustvari, sabira i oduzima “ruke” podrške njegovom stranačkom šefu, a ličnom prijatelju.

 

 

Prvi red u sali u kojoj se održava zasjedanje se polako popunjava. Stiže zločinka Biljana Plavšić.

 

 

Stižu i Carlos Westendorp, i američki ambasador Richard Kauzlarich, još nekakvih “pomagača” iz Američke ambasade i OHR-a.

 

 

Bošnjački zastupnici, kao i obično, opušteni. Novinari pogotovo. Svi misle, događa se historija zato što se ruši vlast SDS-a i radikala.

 

 

Skupštinski čekić Dragana Kalinića označi početak zasjedanja.

 

 

Kreće verbalna rafalna paljba.

 

 

Najgrlatiji su Božidar Vučurević i pop Savo Knežević iz Teslića.

 

 

“Kakva tvoja stranka, svo ti članstvo u dvije prikolice može stati, a ti ‘oćeš da stojiš na čelu srpske vlasti”, deklamuje sa govornice Vučurević, prizivajući “svetog Vasilija” i sve svece da srpski narod spase komunističkog zla.

 

 

“Bolje ti je da šutiš, ti si običan kamiondžija i sramota je što takav čovjek sjedi u parlamentu”, uzvraća mu Dodik, svako malo ustajući sa stolice da replicira nekom od govornika.

 

 

Zapik'o je popa Savu.

 

 

“Idi u crkvu, krsti djecu, šta ćeš ti u parlamentu. Takav pop nikome ne treba”, govori mu.

 

 

“Pa i Staljin je bio pop”, odgovara mu Sava, aludirajući na njegovu, tobože, komunističku retoriku.

 

 

U dugoj zastupničkoj propovjedi ne popušta pop Sava ni Španca Westendorpa, ni “konkvistadorsko-kolonijalnu” biografiju njegove države, što sve prati smijeh iz zadnjih klupa.

 

 

Na izdaju Biljane Plavšić svi su tražili “kaznu od Boga”, dok je Sava, kako je rekao, “iskop'o” da je izdala srpski rod zato što se nekad “vucala s muslimanom”.

 

 

I tako do neko doba noći. Red Dodika, red Plavšićke, red Kalinića, red Poplašena, pa onda opet pauza. Pa red Vučurevića, pa popa Save…

 

 

U hodniku jedan od radikala Dodika posla u “neku stvar”, a ovaj mu jalijaški dobaci “bježi budalo” i prođe pored njega smijući mu se u lice.

 

 

Bošnjaci, kao i obično, zadovoljni, smiješi im se “demokratsko političko svjetlo iz RS-a” u liku Milorada Dodika.

 

 

Daj da se šta pojede i popije, nije bošnjački sjediti gladan, dobacuju neki. I nije.

 

 

“Gospodine, kako stvari stoje, Milorad Dodik bi večeras mogao postati novi premijer Vlade RS, kakva su vaša predviđanja” pitamo narogušenog Nikolu Poplašena.

 

 

“Muslimani ako hoće naka ga izaberu i za predsjednika UN-a” odbrusi i ko furija produži dalje.

 

 

Zabavno, nego šta.

 

 

Spaić me prepozna, pita, možemo li popiti kafu.

 

 

Ni dobar dan, ni Bog ti pomog'o već onako iznebuha prilazi mi Vučurević s pitanjem “je li ti stari živ”. Nekad rahmetli ocu nešto dogonio kamionom.

 

 

Pauza jedna za drugom.

 

 

Dodik sa Kauzlarichem i Westendorpom “uteže” finiš sjednice, oni, opet sa Koalicijom za BiH.

 

 

I tako sve do nekih doba noći.

 

 

Kalinić prekida sjednicu i skupa sa poslanicima SDS-a i SRS-a napušta zasjedanje.

 

 

Smail Ibrahimpašić iz SDP-a, najstariji zastupnik od onih što ih je ostalo, sjeda na mjesto predsjednika Skupštine.

 

 

Udarom čekića, ozvaničen je nastavak sjednice. Neko primjeti da je zastupnik HDZ-a već napustio salu u kojoj se sjednica održavala.

 

 

Vojnici iz sastava IFOR-a, hadezeovca su presreli na mostu kod Brčkog, a jedan “bublo”, tako smo ga zvali, inače Rus, iz OHR-a, brzo ga je sproveo do Bijeljine.

 

 

Glasanje

 

 

Rezultat se znao i prije nego što se glasalo: Milorad Dodik novi je mandatar Vlade RS-a

 

 

Izljubi se sa Plavšić i stade za govornicu. Iz unutrašnjeg džepa sakoa vadi već pripremljen ekspoze.

 

 

Čita, objašnjava. Bošnjaci se zgledaju, o njima ni riječi.

 

 

Je li to onaj Milorad od jutros, pitaju se neki. Ni riječi o obećanjima datim koji sat ranije, ni riječi o zajedničkim projektima, o vlasti u kojoj će participirati i Bošnjaci…

 

 

Ipak, aplauz.

 

 

Biljana Plavšić suznih očiju sa govornice poručuje da je “nova vlada krštena, jer svanjiva Krstov dan”.

 

 

Krenuše čestitanja.

 

 

Plavšić redom ljubi ono malo srpskih zastupnika što je ostalo i prelazi na one bošnjačke.

 

 

Kako prilazi Munibu Jusufoviću sva razdragana što je njen kandidat dobio povjerenje bošnjačkih zastupnika, ovaj, sluteći šta ga čeka, brže, bolje strpa cigaretu u usta.

 

 

“Mislili ste da uslikate kako me Plavšićka ljubi”, dobacuje nam kroz smijeh, nakon što je primjetio grupu novinara sa pripremljenim fotoaparatima.

 

 

Negdje ispred zore, opet u pratnji transportera IFOR-a autobus sa zastupnicima Koalicije za BiH i SDP-a kreće nazad prema Tuzli. Svi zadovoljni, veseli. I zastupnici i novinari. Začu se i pjesma.

 

 

Drugi transporter propratio je Dodika i Baštinca do Banje Luke.

 

 

Bilo je to 18. na 19. januar 1998. godine.

 

 

P.S.

 

 

Od vremena kad je prvi put izabran na čelo Vlade RS, Milorad Dodik jeste mijenjao svoju političku taktiku, ali strategiju, nikad.

 

 

Bošnjačka politika, koju je u većini predvodila SDA, kako onda, tako i danas kada je predvodi SDP, i opet pod kapom SAD-a i OHR, uvijek je birala Dodika za saveznika.

 

 

U držanju, ponašanju, ostao je isti, baš kao i onog dana kada je u Bijeljini, onom radikalu, cereći mu se u lice, kazao “bježi budalo”.

 

 

Gledano 25 godina kasnije i radikali, i SDS-ovci, zastupnici svih drugih političkih partija u RS-u, bili u vlasti ili ne, bez obzira što to negiraju, u miru su sljedebenici njegove političke strategije, koja je nastavak strategije njegovih ratnih ideologa.

 

 

To što je Richard Kauzlarich 2016. godine, prilikom posjete Bosni i Hercegovini razočarano konstatirao da je “tužno vidjeti kako se Milorad Dodik promjenio od početne faze u kojoj je surađivao sa međunarodnom zajednicom i implementirao Dejtonski mirovni sporazum u trenutnu fazu u kojoj podriva državu Bosnu i Hercegovinu” utješno je opravdanje za sve one domaće politike, pa i politiku međunarodne zajednice koje danas nisu u stanju zaustaviti Milorada Dodika na putu razaranja države Bosne i Hercegovine.

 

(SB)

NOĆ KAD JE DODIK DOŠAO NA VLAST: Plavšićka je ljubila sve redom, Milorad je bio “komunističko zlo”, mnogo su očekivali stranci i Bošnjaci