Ovosedmični samit NATO-a u Madridu dolazi u kritičnom trenutku u 73-godišnjoj povijesti saveza.

 

 

Ruska invazija na Ukrajinu opisana je kao najveći strateški šok za Zapad od napada na Ameriku 11. septembra 2001.

 

NATO je jedini vojni savez sposoban odbraniti Evropu od daljnje ruske agresije, ali ima li strategiju?

 

Prije manje od tri godine, francuski predsjednik Emmanuel Macron proglasio je “mozak NATO-a mrtvim”.

 

I Ipak, od trenutka kada su ruski tenkovi prešli granicu u Ukrajinu, odgovor Zapada bio je izvanredan po svom jedinstvu, brzini i energiji.

 

Ponovno je osnažen s obnovljenom svrhom – jačanjem granica i opskrbom oružjem.

 

Uoči summita u Madridu, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg najavio je, kako je rekao, “temeljnu promjenu u odvraćanju i obrani saveza”, jačanjem odbrane na istočnim granicama i podizanjem snaga za brzi odgovor na više od 300.000 vojnika.

 

Savez se suočava s brojnim izazovima, od hibridnog rata do destabilizacije Balkana do kibernetičkih napada, militarizacije svemira i rastućom vojnom moći Kine.

 

Prvi put, ovaj samit NATO-a bavit će se onim što se naziva “izazovi koje Peking postavlja našoj sigurnosti, interesima i vrijednostima”, rekao je Stoltenberg.

 

Evo nekih od najhitnijih pitanja koja će se vjerojatno naći na stolu ove sedmice:

 

 

Izbjegavanje eskalacije u ukrajinskom ratu

 

Najmoćniji vojni savez na svijetu, koji se sastoji od 30 država članica, od kojih tri s nuklearnim oružjem (Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska), ne želi ratovati s Rusijom.

 

Predsjednik Rusije Vladimir Putin je u više navrata podsjetio Zapad da ima golemi nuklearni arsenal, pa bi čak i prekogranični sukob na niskoj razini mogao brzo eskalirati izvan kontrole.

 

Dakle, najveći izazov u posljednja četiri mjeseca bio je, i sada ostaje, kako pomoći Ukrajini da se odbrani od ove ničim izazvane invazije, a da se ne uvuče u samu borbu.

 

Rane zapadne namjere da ne uznemiravaju Moskvu slanjem teškog naoružanja u Kijev su zbrisane jer su se pojavili jezivi detalji navodnih ruskih ratnih zločina i zvjerstava, potkrijepljeni satelitskim podacima.

 

Samit u Madridu morat će odrediti opseg vojne pomoći koju zemlje NATO-a mogu pružiti i koliko još dugo.

 

Za sada Moskva pobjeđuje u Donbasu, regiji istočne Ukrajine, u kojoj se većinom govori ruski jezik, iako uz veliku cijenu života i materijalne štete. Očekuje se da će Rusija pokušati zadržati ove teritorijalne dobitke, možda ih anektirajući na isti način na koji je to učinila s Krimom 2014.

 

U nedostatku mirovnog sporazuma, NATO će se kasnije suočiti s novom dilemom – i dalje naoružavati Ukrajince dok pokušavaju povratiti zemlju koju Moskva sada smatra pravno dijelom Ruske Federacije?

 

Kremlj je naznačio da zapadno oružje koje pogađa rusko tlo prelazi crvenu liniju tako da bi se ovdje rizici od eskalacije dramatično povećali.

 

 

Održavanje jedinstva sa Ukrajinom

 

Da je Rusija samo napala Donbas, a ne invaziju na cijelu Ukrajinu s tri strane, onda je moguće da ne bismo vidjeli tako jedinstvo u odgovoru Zapada.

 

Šest rundi sankcija Evropske unije ozbiljno šteti ruskoj ekonomiji, a Njemačka je za sada otkazala plinovod Sjeverni tok 2 koji bi doveo ruski plin u sjevernu Njemačku.

 

Ipak, postoje podjele u zapadnom savezu oko toga koliko daleko kazniti Rusiju i koliko bola zapadna privrda može podnijeti. Oni će vjerojatno isplivati ​​na površinu u Madridu.

 

Njemačka je optužena da odugovlači u vezi obećanih isporuka oružja, dok je Mađarska, na čelu s premijerom bliskim vezama s predsjednikom Putinom Viktorom Orbanom, odbila prestati kupovati rusku naftu.

 

Na drugom kraju spektra one nacije koje se osjećaju najugroženijim od Moskve, a to su Poljska i baltičke države, zalažu se za najčvršću moguću liniju i više NATO-ovih pojačanja na svojim granicama.

 

 

Osiguravanje Baltika

 

Ova regija ima potencijal da bude glavna žarišna tačka između NATO-a i Rusije.

 

Ovog mjeseca Rusija je zaprijetila “praktičnim protumjerama” nakon što je Litvanija blokirala robu pod sankcijama EU koja putuje preko njene teritorije do ruske baltičke enklave Kalinjingrad.

 

Estonska premijerka Kaja Kallas osudila je NATO zbog loše pripremljenosti za rusku prekograničnu invaziju. Trenutna strategija predviđa pokušaj ponovnog preuzimanja estonske teritorije tek nakon što Rusija već izvrši invaziju.

 

“Mogli bi nas izbrisati s karte”, kaže ona.

 

Estonija, Latvija i Litvanija su nekada bile dio Sovjetskog Saveza. Danas su nezavisne nacije i sve su u NATO-u.

 

Postoje četiri multinacionalne borbene skupine stacionirane u ove tri zemlje, zajedno s Poljskom, kao dio onoga što se naziva Enhanced Forward Presence.

 

Velika Britanija prednjači u Estoniji, SAD u Poljskoj, Njemačka u Litvaniji i Kanada u Latviji.

 

Ipak, NATO-ovi planeri predobro znaju da bi ove borbene grupe bile samo trik protiv buduće ruske invazije. Oni su premali da bi spriječili zajednički upad rekonstituirane ruske vojske.

 

Baltički čelnici sada žele barem podjelu NATO snaga stacioniranih u svakoj zemlji kao ozbiljno sredstvo odvraćanja. Ovo će vjerojatno biti tema o kojoj će se žestoko raspravljati u Madridu.

 

 

Dopuštenje Finskoj i Švedskoj da se pridruže

 

Finska i Švedska, obje ozbiljno potresene invazijom Rusije na Ukrajinu, odlučile su da žele napustiti svoju neutralnost i pridružiti se NATO-u.

 

Savez ih dočekuje raširenih ruku, ali nije baš tako jednostavno. Turska, članica od 1952., blokira njihovo učlanjenje na temelju razloga da su obje nordijske zemlje utočište kurdskih separatista koje Turska smatra teroristima.

 

Međutim, budući da su Finska i Švedska toliko važne za NATO, bit će uloženi svi napori da se pronađe način da se zaobiđu prigovori Turske.

 

Nakon što se pridruže, Baltičko more će zapravo postati “NATO jezero”, omeđeno s osam država članica, zajedničkom protuzračnom odbranom i integriranim raketnim sistemom.

 

Gledajući dalje, NATO će morati odlučiti namjerava li ikada primiti nove članice kao što su Gruzija i Moldavija, sa svim povezanim rizicima provociranja već paranoičnog Kremlja.

 

 

Hitno povećanje izdataka za odbranu

 

Trenutno su članice NATO-a obavezne trošiti 2% svog godišnjeg BDP-a na odbranu, ali to ne čine sve.

 

Nedavni podaci iz Stockholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI) pokazuju da su SAD potrošile 3,5 posto na odbranu, Britanija 2,2 posto, Njemačka samo 1,3 posto, a Italija, Kanada, Španija i Nizozemska manje od 2 posto. Rusija je na odbranu potrošila 4,1% svog BDP-a.

 

Dok je Donald Trump bio američki predsjednik, prijetio je da će Ameriku izbaciti iz saveza ako druge države članice više ne “povuku”. To je imalo nekog učinka, ali invazija Ukrajine imala je još više.

 

Samo tri dana nakon početka, Njemačka je najavila da će izdvojiti dodatnih 100 milijardi eura za odbranu i konačno podići svoju kvotu iznad 2%.

 

Ove sedmice je šef NATO-a objavio da je devet od 30 država članica doseglo ili premašilo cilj od 2 posto, dok 19 ima jasne planove da ga dosegne do 2024. Brojka od 2 posto, rekao je Jens Stoltenberg, “treba biti donji prag, a ne plafon”.

 

Zapadni vojni čelnici i analitičari jednoglasni su u pozivanju na hitno povećanje izdataka za odbranu ako se Rusija želi odvratiti od daljnje agresije.

 

No, uzastopni rezovi odbrane tokom posljednjih decenija potaknuli su pitanja ima li NATO još uvijek dovoljno mase da odvrati budući ruski upad.

 

I Rusija i Kina su ispred Zapada u razvoju hipersoničnih projektila koji mogu putovati prema svojoj meti brzinom više od pet puta većom od zvuka i na nepredvidivoj putanji leta.

 

Sve to dolazi u vrijeme drastičnog globalnog poskupljenja hrane i goriva, pa su proračuni već tijesni. Izdvajanje još više novca za odbranu može se pokazati nepopularnim u zemljama kada postoji toliko drugih hitnih zahtjeva za državnom potrošnjom.

 

No, vojni čelnici upozoravaju da će, ako NATO sada ne pojača svoju sigurnost, cijena daljnje ruske agresije u budućnosti biti beskonačno veća.

 

(Raport)

Nikad veći izazov za NATO: Može li najjači vojni savez odbraniti Evropu od ruske agresije