Sve je izvjesniji scenarij prema kojem slijedi nešto čega se plaše lideri NATO-a, a to je dugi rat u Ukrajini, bez znakova odlučujuće vojne pobjede bilo koje strane i rješenja na vidiku.
Mogućnost zastoja sadašnjih bitaka pojačava zabrinutost da bi Ukrajina mogla ostati smrtonosno evropsko bojište i izvor kontinentalne i globalne nestabilnosti mjesecima ili čak godinama koje dolaze. Energetska i prehrambena sigurnost najneposrednije su brige, ali velika podrška Zapada Ukrajini dok svijet još izlazi iz pandemije koronavirusa i bori se s učincima klimatskih promjena mogla bi produbiti danak globalnoj ekonomiji, a ako Rusija odluči eskalirati, raste rizik od šireg sukoba. SAD i njihovi saveznici upumpavaju stalni dotok smrtonosnog oružja u Ukrajinu kako bi je zadržali u borbi. Iako većina analitičara smatra da se Kijev u najmanju ruku drži na svome, te se infuzije moraju nastaviti, ako žele podržati obećanje predsjednika Volodimira Zelenskog da će pobijediti, ili barem nastaviti zaustavljati Ruse.
Na takav rasplet u razgovoru za Associated Press (AP) upozorio je Ian Kelly, nekadašnji američki ambasador u Gruziji, prema kojem je teško vidjeti kako bi u ovom trenutku moglo doći do rješenja pregovorima, s obzirom na to kako nema izgleda da se Ukrajina povuče, jer misle da će pobijediti. Istodobno, Kelly objašnjava da bez obzira na to koliko je Vladimir Putin napravio pogrešnih procjena o snazi i volji Ukrajine za otporom ili o jedinstvu i odlučnosti NATO saveznika, ruski lider ne može prihvatiti poraz ili bilo šta manje od scenarija za koji može tvrditi da je postigao uspjeh.
Dugogodišnji rat
“Bilo bi političko samoubistvo da se Putin povuče, a jako je teško vidjeti kako biste u ovom trenutku mogli doći do rješenja pregovorima. Nijedna strana nije voljna prestati se boriti, i vjerovatno najvjerovatniji ishod je rat koji traje nekoliko godina”, stav je iskusnog diplomate.
Dakle, šta učiniti? Francuski predsjednik Emmanuel Macron zagovara rješenje koje čuva obraz i Rusiji i Ukrajini. “Sutra ćemo morati izgraditi mir, nemojmo to nikada zaboraviti. Ali to ćemo morati učiniti s Ukrajinom i Rusijom za zajedničkim stolom. Kraj rasprave i pregovora odredit će Ukrajina i Rusija, ali to neće biti učinjeno u poricanju, niti u isključivanju jedni drugih, pa čak ni u poniženju”, izjavio je u ponedjeljak.
Američki dužnosnici nisu tako sigurni u Macronov pristup, već polaze od stava da kraj igre ovisi o Ukrajini. “Naša strategija je da se pobrinemo da Ukrajina izađe kao pobjednik. Naš je cilj ojačati poziciju Ukrajine za tim pregovaračkim stolom, dok nastavljamo sa sve većim troškovima Ruskoj Federaciji”, izjavio je Ned Price, glasnogovornik State Departmenta.
No, neizvjesnost visokog uloga oko toga šta predstavlja “pobjedničku” Ukrajinu uznemirila je dužnosnike u nekim evropskim prijestolnicama, posebno onima u baltičkim državama Estoniji, Latviji i Litvi, koje su članice NATO-a i graniče s Rusijom, a posebno su zabrinute zbog mogućih budućih namjera Moskve. U tim državama smatraju kako će ustupci Rusiji u Ukrajini samo dodatno ohrabriti Putina da gura dalje prema Zapadu.
“Da budem iskren, još uvijek ne govorimo o završnici”, požalio se litvanski ministar vanjskih poslova Gabrielius Landsbergis za Associated Press u intervjuu u ponedjeljak. Rekao je da bi bilo kakvi teritorijalni ustupci u Ukrajini doveli do svijeta u kojem je “poredak utemeljen na pravilima” zamijenjen “poretkom utemeljenim na pravilima džungle”. Landsbergis je predložio da zapadne zemlje daju javne izjave o tome kakav bi uspjeh bio. “Gdje bismo razmatrali šta bismo uzeli za pobjedu, stvarnu pobjedu? Kakav bi bio scenarij koji bismo željeli?”
Bez pobjednika
Samo što u ratu između Rusije i Ukrajine nijedna strana ne pobjeđuje, što je potvrdio i general Scott Berrier, direktor Odbrambene obavještajne agencije (DIA), na ovosedmičnom saslušanju u američkom Senatu. “Rusi ne pobjeđuju, a ne pobjeđuju ni Ukrajinci. Ovo je svojevrsni rat iscrpljivanja”, rekao je, odgovarajući na zahtjev jednog od senatora da opiše stanje u ratu.
Kao što proizlazi iz Berrierovih riječi, on smatra jednim od glavnih nedostataka ruske vojske nedostatak mlađih oficira, što utječe na djelovanje malih jedinica. Na pitanje je li s tim povezana smrt velikog broja ruskih generala (prema SAD-u, od osam do deset), koji su ponekad prisiljeni “krenuti naprijed kako bi bili sigurni da će njihova naređenja biti izvršena”, Berrier je odgovorio potvrdno.
Tokom tih saslušanja, Avril Haynes, direktorica Nacionalne obavještajne zajednice, iznijela je mišljenje da Vladimir Putin namjerava, ne samo uspostaviti kontrolu nad Donbasom i održati kopneni koridor prema Krimu u južnoj Ukrajini, već i, moguće, proširiti taj koridor na Pridnjestrovlje, uključujući Odesu. Rusija neće moći postići sve te ciljeve bez mobilizacije u bilo kojem obliku, tvrde obavještajci.
Prema navodima Avril Haynes, Putin računa na činjenicu da će se u pozadini problema s hranom, inflacijom i energetskom krizom, smanjiti odlučnost SAD-a i EU, koji pružaju pomoć Ukrajini. Istodobno, neusklađenost Putinovih ambicija i sposobnosti ruske vojske dovest će do još veće nepredvidljivosti i moguće eskalacije ruskog djelovanja u narednim mjesecima, najavljuju iz obavještajne zajednice SAD-a.
(raport.ba)