Napušteni ruski vojni kamp u šumi u blizini Kijeva otkriva sve strahote invazije. Ovo su priče mještana

Dmitrij Nekazakov je šetao psa prije nego što je otišao na posao kada je počelo rusko granatiranje Hostomela, mjesta na periferiji glavnog grada Kijeva. Nebo je zujalo od niskoletećih helikoptera iz kojih su skakale ruske trupe, a padale su rakete.

Bilo je 6:40 ujutro 24. februara, prvog dana ruske invazije na Ukrajinu, a tamošnje bombardiranje nije prestajalo gotovo mjesec dana. Nekazakov je rekao da je 20 noći proveo sjedeći na zemlji u svom podrumu. Na hladnom svjetlu dana, on i drugi stanovnici u njegovom susjedstvu izronili bi kako bi svjedočili šteti koja je nanesena njihovim domovima i smišljali planove za pronalaženje sigurnijih mjesta za sklonište, piše CNN.

“Dugo su vremena dolazile granate, rakete su dolazile”, rekao je.

Ruski projektili i rakete koje su uništile zgrade, živote i domove ispaljene su iz velike ruske baze, skrivene u šumi udaljenoj nekih 4 kilometra (oko 2,5 milje).

Sada među drvećem stoje samo ostaci tog prostranog vojnog logora. CNN-u su kamp pokazali ukrajinski specijalci, koji među ruševinama hvataju tragove o tome kakvi su planovi Rusije za glavni grad.

Ranije u invaziji, dok su ruske trupe jurišale prema Kijevu, ukrajinske specijalne snage vjeruju da je 6.000 marinaca postavilo kamp u ovoj borovoj šumi na mjesec dana, kroz kišu, snijeg i temperature koje su pale na -12 stepeni. Mjesto je uključivalo glavno komandno mjesto i štab. Odavde i obližnjeg polja ruska vojska je krenula u napade na Kijev, Hostomel i obližnji grad Buču.

“Ovdje su donijeli odluku o razmještaju daljnjih akcija, o smjerovima ofanzive, taktičkog djelovanja i tako dalje”, rekao je ukrajinski specijalac za CNN, pokazujući gdje se nalazi svaki dio operacije.

Vidljivi su ogromni žljebovi gdje su vojnici ispalili projektile grad s polja, udaljenog četrdesetak kilometara (oko 25 milja) od glavnog grada. U šumi, diskovi ispaljenih projektila grad i sanduci za streljivo zasuti su pod na lansirnim pozicijama.

Ruske snage izgradile su zemunice, komandna mjesta, skladišta municije i komunikacijske linije koristeći drveće i drvo iz šume.

Spavali su u podzemnim utvrdama, prekrivenim drvetom i zelenim drvenim kutijama u kojima su se nakd nalazili višecjevni raketni bacači BM-21 i cijevna artiljerija. Crne žice povezivale su svako sklonište preko šume za komunikaciju.

Ostaci ruskog vojnog kampa mogu se vidjeti u šumovitom području oko sat vremena vožnje sjeverno od Kijeva.

Šuma je također bila prepuna kontejnera s hranom s natpisom ruske vojske: pripadnik specijalne jedinice otkrio je ostavljenu pokvašenu bilježnicu s uputama iz prethodne misije u Azerbejdžanu. Na mjestu događaja također je otkriven ruski priručnik za maskiranje i prikrivanje, zajedno s odjećom i obućom.

Pokazujući veličinu logora, jedan je oficir rekao za CNN:

“Rusi se ne bore kvalitetom, već kvantitetom.”

“Oni vojnike ne smatraju ljudima, oni su za njih topovsko meso i potrošni materijal. Taktika ruske vojske nalikuje, možda, srednjem vijeku, kada su uzimali ne vještinom, već količinom”, dodao je.

Ostaci vojne opreme, odjeće i utvrda nisu jedino što su Rusi ostavili.

Ruski vojnici upali su u obližnja naselja, zauzeli domove i terorizirali stanovnike s kojima su došli u kontakt, tvrde lokalni stanovnici i svećenik. Mučenje, poniženje i plitki grobovi ljudi koje su ubili oni u bazi sada opsjedaju ta sela.

Vitaliy Chernysh, iz sela Zdvyzhivka na periferiji Kijeva, rekao je da je vozio bicikl kroz svoje selo kada su ga uhvatile ruske snage, koje su “lovile naciste”. Rekao je da su ga držali skoro 24 sata.

Chernysh se sjeća kako se molio u onome što je mislio da će mu biti posljednje minute na životu.

“Oči su mi bile povezane, ruke vezane. Pucali su”, rekao je za CNN.

Chernysh je rekao da je bio zatvoren u šupi nakon što je bio prisiljen proći kroz minsko polje. Rekao je da su ruski vojnici razmišljali hoće li ga politi benzinom te su mu prijetili da će ga odvesti u krematorij. Dok je bio vezan, vojnici su ga udarali i stalno su ga pitali koja bi mu bila posljednja želja, rekao je. Onda su ga ostavili u šupi, gdje se satima smzravao.

“Tukli su me po rukama i nogama, ispod struka. Ostale su modrice, rekao je. Mislio sam da mi je noga slomljena, šepao sam. Ali, živ sam i zdrav, hvala Bogu.”

U njegovom vrtu, raketna artiljerija još uvijek leži na zemlji – još jedan dnevni podsjetnik na njegovo bolno iskušenje i skoro mjesec dana pod ruskom okupacijom i napadom. Chernysh je preživio, ali su ostali stanovnici ubijeni nakon što su ih mučili vojnici koji su se izlili iz njihove šumske tvrđave.

Vasilij Benca, lokalni svećenik u Zdvyzhivki, rekao je za CNN da su se ruske trupe, tenkovi i oklopna vozila okupili u selu i ostali tamo mjesec dana. Ljudi su se bojali izaći iz svojih podruma, rekao je. Kada je Benca to učinio, rekao je da je pronašao pet muškaraca čija su tijela bila unakažena u vrtu, i još dvojicu u šumi.

“Rusi su mi tražili – ili prisilili me – da pokopam dvije (dodatne) žene na groblju”, rekao je Benca za CNN.

Nekazakov, koji je pobjegao kada su Rusi napali njegovo selo, sada se vratio u svoj dom u Hostomelu. Sjeća se svih tijela pored kojih je prošao kad je otišao, rekao je, i žali što nije mogao ništa učiniti po tom pitanju.

Sada, rekao je, osjeća mržnju prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i vojnicima koji su opustošili njegov rodni grad.

“Osjećam samo mržnju. Stotinama godina ne bismo pomislili da bi se to moglo dogoditi”, rekao je gledajući grobove onih koji su umrli. Ne možemo to oprostiti do kraja života”, poručio je Benca.