Esad Jaganjac, inženjer i član Grupe intelektualaca Krug 99, iznosi svoje viđenje aktuelne političke krize u Bosni i Hercegovini te smatra da se čitava situacija, iako djeluje kao vrlo opasna, može preokrenuti u korist države BiH

 

 

Piše: Esad JAGANJAC

 

Po mom mišljenju postoji mogućnost da ovu ustavnu krizu i blokade institucija pretvorimo u prilike umjesto što ih vidimo kao opasnosti, da pretvorimo slabosti u snagu, nepravdu u pravdu, i trenutni fašizam u demokratiju.

 

Kako to možemo postići? Po mom skromnom mišljenju, Dodikove akcije su destruktivne i po njega i po velikosrpski i velikohrvatski državni projekat. Ispao je gluplji nego što se smatralo.

 

Evo i zašto:

 

– NSRS je objavila u službenom listu Ukaz predsjednice RS, koji se odnosi se na izmjene Krivičnog zakona BiH koje je bivši visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko nametnuo prije isteka mandata, a prema kojima je kažnjivo negiranje genocida i drugih zločina presuđenih na domaćim i međunarodnim sudovima. Ovim Ukazom NSRS zvanično izlazi iz Okvirnog sporazma za mir u BiH, jer ne priznaje Ankes 10 i ne priznaje OHR i njegov mandat, koji su dio Okvirnog sporazuma.

 

– Christian Schmidt je izjavio u intrvjuu za N1 TV da neće koristiti svoj mandat da spriječi NSRS u izlasku iz Okvirnog mirovnog sporazuma za mir, što praktično znači da i sam OHR suspenduje Aneks 10, odnosno izlazi jednostrano iz Okvirnog sporazuma za mir u BiH. Ovdje je bitno vrijeme, trenutak kada jedna strana izlazi iz Sporazuma, a strana koja je zadužena za njegovu implementaciju je saglasna sa time, što znači da ga ni ona ne poštuje (odbija provođenje Sporazuma, odnosno izlazi iz Sporazuma).

 

– Ako više ni NSRS, koja ne priznaje ni OHR ni Aneks 10, i također ni OHR nisu više dio Okvirnog mirovnog sporazuma za mir u BiH, to znači da isti više nije važeći ni za sve ostale potpisnice.

 

– U takvoj situaciji važi princim “quo ante”, odnosno povratak na prethodno stanje, a to je Ustav Republike BiH.

 

Koje korake onda treba poduzeti? Predsjedavajući Predstavničkog doma dr. Denis Zvizdić sada ima zakonsku i ustavnu obavezu da raspusti Predstavnički dom Skupštine BiH i zakaže nove parlamentarne izbore po Izbornom zakonu Republike BiH, što znači da se nova zakonodavna vlast mora formirati shodno Ustavu Republike BiH. Sadašnji Dom naroda ionako nije bio dio Ustava Republike BiH, koji sada po principu “quo ante” postaje jedini i de facto i de jure Ustav države BiH, te stoga bilo kakva akcija oko sadašnjeg Doma naroda nije potrebna.

 

Ovo što je gore navedeno je, po mom mišljenju, pravna procedura koja je važeća u svakoj demokratskoj državi u kojoj zbog raznih okolnosti može nastati ustavna kriza sa blokadom zakonodavne vlasti i institucija države. Svaka demokratska država na svijetu bi raspustila Parlament i raspisala nove izbore. Dakle sve ovo gore navedeno bi morao biti cilj demokratskih snaga i snaga lojalnih državi BiH, bez obzira na antibosanske snage koje bi da provode ratne ciljeve ratnih zločinaca Miloševića i Tuđmana.

 

Ako govorimo o snazi probasnskih snaga lojalnih državi BiH i antibosanskih snaga po meni stvari, stoje ovako:

 

Na strani antibosanskih snaga su sljedeći elementi:

 

1. Tradicija izdaje! O tome možete pročitati više u ovom članku:
Praktično u posljednja dva vijeka izdaja Bosne je bila konstanta i najjači element destrukcije Bosne, a tako je i danas. Sve republike ex-Ju su se uspjele odbraniti od Miloševićevog zločinačkog pohoda stvaranja velike Srbije, i Makedonja i Crna Gora i Slovenija i Hrvatska (i sve su one multi-etničke kao i BiH) samo zato što su eliminisale iz struktura vlasti svoje izdajnike na vrijeme, ali samo BiH ne može jer su u BiH izdajnici eliminisali skoro sve patriote i građane lojalne državi BiH iz institucija vlasti.

 

2. Islamofobija! Ovo je bila latentna crta evropskih disničara, pojačana propagandom Miloševića i Tuđmana, kao i akcijama izdajnika RBiH, koji su bez potrebe pokušali islamizirati Armiju RBiH. Ovaj element je bio glavni u donošenju odluke Evrope i UN-a da se uvede embargo na oružje Armiji RBiH i nametanje RBiH “armistic-a”, odnosno primirja sa privremenim oktroisanim ustavom.

 

3. Dio akademske zajednice, koji je pristao biti servis antibosanskim snagama. Imali smo priliku vidjeti nedavno jednog doktora političkih i filozofskih nauka kako pokušava nagovoriti građane da ponište referendum o nezavisnosti iz ‘92. i pokrenu referendum o “mirnom razlazu”. Imamo dekana na FPN koji dovodi Čovića da drži predavanje studentima i potom sam podržava Čovićev prijedlog o plemenskom Izbornom zakonu, negirajući principe demokratije po kojima je građanin nosilac suvereniteta, a ne pleme ili bilo koji kolektivitet. Imamo šutnju Pravnog fakulteta već evo 30 godina, gdje i ne pokušavaju osporiti dejtonski “armistic” kao Ustav demokratske evropske države i nebulozne poteze Filozofskog fakulteta, gdje jedan od profesra zagovara tzv. “zajednički BHS” jezik. I na kraju, i pored časnih pokušaja pojedinaca, akademska zajednica nije uspjela nametnuti bh. društvu ispravne definicje nacije i etničke zajednice, stručno obrađenu historiju Bosne, naučne principe demokratije, kao što nije uspjela spriječiti masovnu pojavu korištenja neustavnih termina poput “legitimnog predstavljanja naroda, konstitutivnih naroda i vitalnog nacionalnog interesa”. Danas u “dvjema” školama pod jednim krovom se ne školuje normalna napredna ompladina već imamo slučajeve gdje se školuje fašistička mladež, koja potom sa bezbol palicama ide po ulicama, razbija izloge, veliča ratne zločince i propagira mržnju.

 

4. Bh. mediji! Imali smo slučajeve napada ne medije i one časne novinare koji su branili istinu i nastojali se držati morala, stručnosti i profesije. Mnogi takvi su dobili batine i čak tokom agresije izgubili živote. Ali, nažalost, imamo masovne slučajeve gdje su mediji pristali da budu megafon fašističkih politika od početka agresije do danas. Nije slobodno novinarstvo davati prostor ideolozima fašizma i sljedbenicima ideologija ratnih zločinaca Miloševića i Tuđmana, to je saučesništvo u agresiji, bosnocidu, kulturocidu i genocidu koji se dogodio. Da nije bilo “slobodnih” novinara poput Riste Đoge, Smiljka Šagolja i raznih “Srna” i “Poskoka” i mnogih drugih na svim stranama, vjerovatno bi ipak došlo do agresije, ali je malo vjerovatno da bi bilo genocida. I danas, umjesto da ugase kamere pred takvim jahačima apokalipse, oni, vođeni idejom stvaranja što većeg profita, iznajmuljuju prostor takvim propagatorima mržnje i fašizma. Tu se koriste dvije vrste podmuklih spinova. Jedna je ona kada plaćenik takvih ideologija kaže 90 posto istine a onda povuče spin nagovarajući javnost da prihvati “realitete???” stvorene zločinima, kriminalom i genocidom, i druga vrsta je ona kada plaćenik javno propagira ideje fašizma i rušenje države BiH, a onda voditelj kao bajagi kaže: “nije baš tako???”. U oba slučaja pojedini bh. mediji djeluju kao treći UZP protiv države i lojalnih građana BiH.

 

5. Bh. političari! Ukratko, oni bh. političari koji pristaju da provode ratne ciljeve zločinaca Miloševića, Tuđmana, Karadžića, Bobana i njihovih domaćih kolboranata su dio UZP-a protiv države BiH i njenih građana. Tu nema ni desnice ni ljevice, ni Bošnjaka, Srba i Hrvata, radi se ili o fašistima i kriminalcima i sa druge strane antifašistima i lojalnim građanima države BiH. Nažalost, ovi prvi su daleko više zastupljeni i u vlasti, i kod pozicije i kod opozicije.

 

Elementi na strani probosanskih snaga lojalnih bh. državi su:

 

1. Unutarnje pravo! Dejtonski Ustav nikada nije zvanično preveden, upućen kao takav u skupštinsku proceduru, usvojen od strane parlamentarne Skupštine Republike BiH i objavljen u službenom listu RBiH. On se de facto provodi silom, kao “armistic”, voljom agresora na RBiH i izdajnika koji su ga i kreirali. Zašto je Dejtonski ustav ilegalan po mom mišljenju možete pročitati na ovim linkovima:

 

– JE LI DEJTONSKI USTAV LEGALAN ILI NE – PRVI DIO
– JE LI DEJTONSKI USTAV LEGALAN ILI NE – DRUGI DIO

 

2. Internacionalno pravo! Činjenica je da je Aneks IV kao novi Ustav trenutno na snazi, nametnut agresijom, ratom, genocidom, masovnim grobnicama i prijetnjama masovnog istrebljenja, što krši Bečku konvenciju o zakonima internacionalnih sporazuma, koja je zaključena u Beču 23. maja 1969. godine, koja glasi:

 

Član 52. PRISILJAVANJE DRŽAVE KORIŠTENJEM PRIJETNJI ILI UPOTREBOM SILE

 

“Ugovor je nevažeći ako je njegov sadržaj ostvaren prijetnjom ili upotrebom sile što je u suprotnosti sa principima internacionalnog prava sadržanim u Povelji Ujedinjenih nacija.”

 

Član 53. UGOVORI KOJI SU U KONFLIKTU SA IMPERATIVNOM NORMOM OPŠTEG INTERNACIONALNOG PRAVA (“JUS COGENS”)

 

“Ugovor je nevažeći ako je u trenutku njegovog zaključivanja, isti u sukobu sa imperativnom normom opšteg internacionalnog prava. U svrhu ove Konvencije, imperativna norma opšteg internacionalnog prava je norma prihvaćena i priznata od strane internacionalne zajednice država u cijelosti kao norma sa kojom nije dozvoljeno odstupanje i koja se može modifikovati samo putem naredne norme opšteg internacionalnog prava, koja ima isti karakter.”

 

-Shodno elaboraciji istaknutog stručnjaka prava Francis-a Boyle-a, presuda International Court of Justice (ICJ) iz 2007. za krivicu genocida u RBiH nije izgubljena nego dobijena protiv dejtonskog entiteta Republike srpske. Po osnovu te presude i “Dejton” i njegov entitet RS su pravno osporivi na temelju najjače norme (jus cogens) i najjače konvencije (o zabrani genocida) u Internacionalnom pravu. Za realizaciju iste nije potrebno novo pravno djelovanje jer bi to bila negacija presuđene stvari (“Res Judicata”).

 

“Jus cogens” znači da je Presuda izvršna i obvezujuća i njeno neizvršavanje je krivično djelo. Pošto se radi o presuđenoj stvari (Res Judicata), ne postoji potreba “novog procesa” u kojima je potrebna saglasnost presuđenih institucija RS ili “dejtonskih institucija” u cjelini i slično. Zbog svega toga postoji i obaveza sudskih institucija EU i UN za izvršenje Presude i oduzimanja krivcu onog zbog čega je presuđen tj. ukidanje RS kao jedinog zadovoljenja pravde i prava. Sa aspekta stvarnih vlasnika Ustava – građana RBiH – to istovremeno znači da je umjesto traženja pristanka na ustavne promjene, amandmane i druge suglasnosti (od strane za genocid presuđene strane, RS) legitimno je nepriznavanja te strane i “Dejtona” kao navodnog “pravnog osnova” RS i kao presuđenih institucija unutar dejtonske BiH i traženje krivične odgovornosti na Europskom sudu prava. Dakle od gradjana lojalnih BIH traži se da pokrenu procese koji će voditi izvršenju presuda ICJ-a a ne da se bave nagodbama oko “šminkanja” ilegalnog Dejtonskog ustava i za to traže saglasnost presuđenih institucija RS.

 

– Povelja Ujedinjenih nacija!

 

Poglavlje 1, član 2 Ujedinjenih nacije sadrži sljedeće:

 

Organizacija i njeni članovi, u skladu sa ciljevima navedenim u članu 1, djelovat će u skladu sa sljedećim principima:

 

1. Organizacija je zasnovana na principu suverene jednakosti svih njenih članica.
2. Svi članovi, kako bi im svi osigurali prava i beneficije koje proizlaze iz članstva, ispunjavat će u dobroj mjeri obaveze koje su preuzeli u skladu s ovom poveljom.

3. Sve članice rješavaju svoje međunarodne sporove mirnim putem na način da međunarodni mir i sigurnost i pravda nisu ugroženi.

4. Sve članice će se u svojim međunarodnim odnosima suzdržati od prijetnje ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa ciljevima Ujedinjenih nacija.

5. Sve članice će pružiti Ujedinjenim nacijama svu pomoć u bilo kojoj radnji koju poduzmu u skladu s ovom Poveljom, i uzdržat će se od pružanja pomoći bilo kojoj državi protiv koje Ujedinjene nacije poduzimaju preventivne ili izvršne radnje.

6. Organizacija će osigurati da države koje nisu članice Ujedinjenih nacija djeluju u skladu s ovim načelima koliko je to potrebno za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti.

7. Ništa sadržano u ovoj Povelji ne ovlašćuje Ujedinjene nacije da se miješaju u pitanja koja su u suštini unutar domaće nadležnosti bilo koje države, niti zahtijeva od članica da takva pitanja podnose na rješavanje prema ovoj Povelji; ali ovo načelo neće utjecati na primjenu mjera izvršenja prema poglavlju Vll.

 

3. Nezadovoljstvo građana BiH! Kriminal i korupcija vlasti, koji su dostigli nivo nekih država Latinske Amerike su do te mjere unazadili građane da su postali taoci kriminalaca, osiromašeni, bez ljudskih prava, pa čak u nekim slučajevima im je oduzeto i pravo na život, a sve je to posljedica provođenja u praksi oktroisanog, nedemokratskog Dejtonskog ustava. Odbijanjem OHR-a da vrši svoj mandat shodno Aneksu 10 i njegovim povlačenjem iz Okvirnog mirovnog sporazuma, građani BiH su dovedeni u situaciju da ne mogu organizovati odbranu ni sebe ni države, čak ne mogu ni koristiti jedan helikopter da gasi požar, da su ostali bez ljudskih prava koje im garantuju Evropska konvencija i presude ECHR, i da su ostali bez zakonodavne vlasti na nivou države, a ne mogu implementirati ni izbornu volju u FBIH.

 

Sve ovo su elementi koji opravdavaju pokretanje akcije “quo ante” sada kada smo došli u situaciju da su se i OHR i NSRS povukli iz Opšteg mirovnog sporazuma za mir u BiH. Svi građani lojalni državi BiH bi morali postaviti sebi za cilj povratak na snagu građanskog Ustava Republike BiH, a potom putem amandmana dogovoriti optimalan nivo decentralizacije i primjenu najboljih svjetskih standarda demokratije.

 

Ovaj cilj može izgledati teško ostvariti danas, ali svjesni da je i pravo i pravda na našoj strani, do cilja možemo stići ako “zadugo hodamo”, kako kaže autor knjige “Alisa u zemlji čuda”.

 

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje.

 

(DEPO PORTAL/ad)

Moguć je preokret: Kako da trenutni fašizam pretvorimo u demokratiju, a Dodikove prijetnje u korist države BiH?!