MLADEN IVANIĆ, OTVORENO: "Dodik polaže nade u razdruživanje, a Čović je... - Sarajevograd.CLICK

istupio…

Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH, smatra da je priča o ratu i non-paperu poslužila Dodiku i Izetbegoviću da promovišu svoje politike te da je ovo neka zabava unutar evropskih institucija, ali da ne voli i da nije dobro kada se “veliki igraju na vašoj teritoriji”.

– Dodik i Izetbegović pokušavaju na staroj koncepciji i staroj matrici da izgrade sebi autoritete u vlastitom biračkom tijelu i da se pripreme da zabavljaju narod i zamajavaju ga još naredne četiri godine. Istovremeneno, s druge strane, ova zemlja niti ima vakcina, zavisi od milosti Turske, Srbije, umiru joj ljudi svaki dan, a njih dvojica – jedan o razdruživanju, iako zna da nema partnere za takvu priču, nema sagovornika, a drugi o genocidašima ne bi li našao što je moguće teži izraz koji će Srbi doživjeti što je moguće teže, ne bi li sebi dao veći značaj na riječima koje upotrebljava. Nažalost, vrzino kolo u kojem se vrtimo ko zna koliko već godina i ko zna koliko još godina – smatra Mladen Ivanić, bivši član Predsjedništva BiH, te ističe kako Dodik vjeruje da će biti razdruživanja, a očito je da Izetbegović vjeruje da će biti rata.

Smatra da se non-paperu dao preveliki značaj, jer kako kaže, takvih dokumenata, takvih prijedloga, takvih razmišljanja se u historiji naslušao svih ovih 20-ak godina koliko je prisutan u političkom životu.

– Takvih ideja je bilo i ranije. Ideja o razdruživanju, konačnoj fragmentaciji, zaokruživanju nacionalnih teritorija. Toga je bilo, ima, a biće i u budućnosti, jer imate čitav niz ljudi koji razmišljaju na takav način. Zato vjerujem da postoji taj non-paper, da to uopšte nije izmišljena stvar. Drugo je pitanje ko je njegov autor i ko formalnopravno iza njega stoji. Koliko ja znam, gotovo pa niko. Pretpostavljam da je tu jedan krug ljudi koji unutar Evropske zajednice grade svoj lični autoritet. U Evropi se pojavila nova grupacija lidera koja baš nije u potpunosti u skladu s nekim poimanjem demokratije odranije u EU. Ovo je neka zabava unutar evropskih institucija, unutar EU na račun nas u BiH i cijelog Zapadnog Balkana. Ja inače ne volim, nije dobro kad se veliki igraju na vašoj teritoriji. Kad slonovi imaju igru ili se tuku, strada zemlja na kojoj se tuku, a ne oni – poručuje Ivanić.

Ističe da se na oficijelnim sastancima nikada nije desilo da neko spomene razdruživanje u BiH kao ozbiljno rješenje, a da su Izetbegović i Dodik vješto iskoristili ovaj non-paper da promovišu svoje politike.

Ni Hrvatska ni Srbija nisu za podjelu

O komentarima lidera Hrvatske i Srbije, Ivanić kaže: “Pretpostavljam da su vidjeli ono što smo svi vidjeli u novinama, jer ne vidim da postoji nešto drugo što se ne može vidjeti. I ja sam ga vidio u medijima. Mislim da taj papir postoji i on jeste kolao kao neki neformalni papir ko zna gdje i ko zna ko ga je i pustio u procedure. Mislim da je on ponajviše pažnje privukao u BiH, a da se, zanimljivo, njim, iako se odnosi i na Sjevernu Makedoniju, i na BiH, i na Srbiju, drugi nisu toliko bavili koliko mi ovdje. Nama, izgleda, te teme ovdje odgovaraju. Još dodatno naši političari to podgriju, za razliku od drugih koji to nisu radili.

Što se tiče Hrvatske, evidentno je da tu postoji jedinstven stav da se Izborni zakon u BiH treba mijenjati i očito da je to politika koja je formirana u Hrvatskoj sigurno prije 6-7 godina i bilo je više nego jasno da će Hrvatska svoje članstvo u EU, na manje ili više vidljiv način, koristiti da dođe do tog nekog cilja. U tom kontekstu ne treba da iznenađuje i ponekad pomalo naivno izgledaju komentari, posebno iz Sarajeva, kad se neko, kao, ljuti što to Hrvatska radi. Hrvatska koristi legitimne mehanizme i to je ono što njih interesuje. Ne vjerujem da je Hrvatska za podjelu, ali je za to da ima svoj uticaj ovdje. Sigurno voli da se pita. Mislim da ni Srbija nije za podjelu. Srbija je više puta rekla da aposlutno nema ni jednu primjedbu na sam Dejtonski sporazum, niti ima ikakve pretenzije bilo koje druge vrste. To što se u Sarajevu vrlo često nekorektno prihvata odbrana RS-a, zagovaranje RS-a, podrška RS-u, kao antibosanskohercegovačko djelovanje, to nije problem Srbije. To je daleko veći problem tih politika koje jednu sasvim normalnu, realnu stvar, a to je da Srbija podržava RS, tumače kao neko antidržavno djelovanje. To je zaista potpuno pogrešno.

Čović istupio najpamentije

– Izvukao je sebe iz te priče o podjeli i niko mu ništa ne može prigovoriti jer praktično ni riječi nije rekao na tu temu. Mislim da je to sa njegovog stanovišta vrlo mudro. S druge strane, sačuvao je sebi prostor da može da nastavi ono što smatra svojim prioritetom, a to je očito donošenje Izbornog zakona. Mislim da će sve druge teme on sa zadovoljstvom prepustiti ovoj dvojici, da se oni njima bave. Ovdje se pojednostavljeno gledalo sve to oko non papera da je meni to prosto neshvatljivo. Non paper jeste non paper da se u njemu iznesu najradikalniji mogući prijedlozi, a da se onda čuju komentari. Imali smo priliku čuti i vidjeli smo da je to, što se Evrope tiče, zaključena tema, da niko ozbiljan o tome ne razmišlja.

Jasno je da u trenutnim okvirima nije moguće promijeniti ono što je dejtonski okvir. Zato smatram da je to potpuno beskorisno. Ako bi bilo razdruživanje, morali bi se dogovoriti. Ja ne znam s kim će se Dodik u Federaciji dogovoriti da se razdruži. S druge strane, ako neko misli da je moguće uništiti RS, mora znati da je to nemoguće, bez obzira na sve Dodikove priče. Ovdje postoji jedan čvrsti, zajednički stav svih partija u RS-u a to je da je RS činjenica, neminovnost i da svi mi njeno pravo branimo, na različite načine. Izetbegović nema čovjeka da napravi unitarnu BiH ovdje. Oni koji računaju da će svijet donijeti neku veliku odluku, moraju znati da je Dejtonski sporazum možda zadnji veliki događaj u svijetu gdje su zajedno bili Rusija, Amerika i EU. Trošimo vrijeme na potpuno besmislene, iracionalne stvari i to se troši već 20 godina, a manje-više sve je onakvo kako smo i imali neposredno poslije Dejtona.

O oduzimanju odlikovanja presuđenim ratnim zločincima, Ivanić kaže da to treba postaviti vladajućima koji su ta odlikovanja i dali, jer opozicija nije učestvovala u tome.

-Što se tiče nas iz opozicije, mi ta odlikovanja nismo ni dali. Oni su imali te prijedloge i oni su tu temu stavili na sto. Na njima je da to razriješe. Što se mene tiče, za mene zahtjev Inzka ne postoji jer nije upućen ni meni ni bilo kome iz mog okruženja ko je takvu odluku donosio. Za razliku od vladajućih, ja ne mislim da mi iz opozicije treba da snosimo bilo kakvu odgovornost. Mene što se tiče, mi trebamo biti ili protiv zahtjeva da se to ukine ili uzdržani, a nikako ne tražiti neka rješenja. Što bi mi iz opozicije tražili rješenja za stvari koje je donosila vlast?

Njima je to bilo tada popularno, tad su se hvalili, skupljali političke poene, dobivali glasove, evo sad donesite šta hoćete. S druge strane, jednim dijelom ovo smatram i licemjerjem međunarodne zajednice jer je ona sa tim istim strukturama svih ovim mjeseci radila, a ta je odluka donesena prije 4-5 godina.

Šta su čekali? Što baš sad? Jedna vrsta priznanja koja je potpuno zaboravljena, koje se više niko živ ne sjeća ni da se desila. Očito je u pitanju neki odnos Inzka i Dodika koji je meni vrlo čudan. Ja sa zadovoljstvom čekam da vidim kakav će krajnji ishod i za jednog i za drugog. Sve mi se čini da bi zajednički za njih dvojicu kolateralna šteta mogao biti predsjednik Narodne skupštine – zaključio je Ivanić u gotostovanju na FTV-u.