Milorad Dodik svjesno jača Nikšićev SDP kako bi dobio…

Piše: Slobodan Vasković (slobodanvaskovic.blogspot.ba)

Kada se sve sagleda, jedino je izvjesno da će SNSD i nakon sledećih izbora ostati najjača stranka u RS, a sve ostalo će zavisiti od rezultata nadigravanja Milorada Dodika i Marka Pavića.

To je i ključna utakmica u narednoj godini, pravi derbi, dok onaj SNSD-a sa SzP-om ide u drugi plan i direktno je zavisan od epiloga ogleda Dodik-Pavić!

1.
Kraj je godine, interesantno je sagledati namjere i želje stranaka za iduću, izbornu, 2018.

SNSD, poslednjih mjesec dana, emituje volju da na izborima 2018. ne samo pobijedi, već obezbijedi toliku većinu da suvereno vlada naredne četiri godine.

Ponovo se u ovoj stranci nadaju rezultatu “Pet Predsjednika”, kakav su imali nakon izbora 2006. godine. Tada je SNSD osvojio institucije predsjednika RS, člana Predsjedništva BiH, entitetskog premijera, predsjedavajućeg Savjeta ministara i predsjednika Narodne skupštine RS.

Uz to su imali i (rotirajuće) predsjedavajuće oba doma parlamenta BiH.

2.
Njihove namjere nisu bez osnova, štaviše, ali nekoliko situacija, koje se ne razvijaju pozitivno po interese SNSD-a, mogle bi uvesti ovu stranku u paradoks: Da pobijede kao partija i da ne osvoje nijednu od dvije direktne predsjedničke trke – za predsjednika RS i člana Predsjedništva BiH.

3.
Sukob SNSD-a sa DNS-om, koji prijeti eskalacijom, smanjio bi šanse stranke Milorada Dodika da ostvari pobjedu na dva najvažnija izborna fronta – dvije predsjedničke trke.

Dodikove aktivnosti na prodaji rudnika “Ljubija”, čiji bi krajnji efekat trebalo, između ostalog, da bude i rušenje Pavića i DNS-a, prerizične su po “predsjedničke interese” SNSD-a. Mogle bi se pokazati i kobnim.

4.
Kombi partije, iznjedrene ispod Dodikovog šinjela, ne mogu nadoknaditi glasove DNS-a, a računica kako će se, mimo Marka Pavića, napraviti “lokalni/regionalni dogovori sa DNS-ovim knezovima” u dobroj mjeri je na staklenim nogama.

Posebno ako se Pavić kandiduje za predsjednika RS, što bi bio obrtni momenat koji bi izbornu trku učinio potpuno neizvjesnom i vrlo dramatičnom.

5.
Drugi problem za SNSD jesu kandidati za predsjedničke pozicije: Iako Dodik snažno forsira Željku Cvijanović, koja je sveprisutna u medijima, ona nije uspjela da, prema istraživanjima, odmakne od Nebojše Radmanovića, koji, takođe, sebe vidi kao kandidata za predsjednika RS.

Rejting njih dvoje je u procentu razlike, iako je Radmanović, za razliku od Cvijanovićeve, gotovo nevidljiv u režimskim medijima.

6.
Cvijanovićeva je loš kandidat i ne garantuje pobjedu, bez obzira na rezultat SNSD-a, koji će, ako politička situacija ostane do izbora u sadašnjim okvirima, bez dileme pobijediti u trci za parlamente. Što im ne garantuje i vlast.

7.
Sam Dodik još uvijek nije odlučio da li će se kandidovati za člana Predsjedništva BiH; Problem je što je svjestan da može izgubiti od Mirka Šarovića tu trku. A to je za Dodika veliki rizik.

8.
Šarović je poslednji političar od kojeg je Dodik izgubio u direktnom duelu; Desilo se to još 2000. godine u trci za predsjednika RS i Šarović je tada pomeo lidera SNSD-a.

9.
Ukoliko njih dvojica budu 2018. kandidati za člana predsjedništva, Šarović se može ravnopravno boriti sa njim. On je jedini političar iz SDS-a/Saveza za promjene koji može, u izbornoj trci, parirati Dodiku; Ostali ne.

Ako Dodik ne bi bio kandidat za člana Predsjedništva BiH, svako drugi iz SNSD-a ima mnogo manje šanse u borbi protiv Šarovića.

10.
Šarović je i jedini političar iz SDS-a/SzP-a koji figurira kao siguran kandidat za jednu od predsjedničkih nominacija, primarno za člana Predsjedništva BiH, dok su svi ostali još uvijek “u bubnju”, među njima i Mladen Ivanić; Za nominacije se čeka rasplet unutar stranaka na vlasti.

11.
SDS se nada da će definitivno pući između SNSD-a i DNS-a, što bi otvorilo dosta širok prostor njihovim kandidatima.

Istovremeno, ta stranka je sebi za cilj postavila osvajanje 22-24 poslanika u parlamentu RS, što u ovom trenutku nije realno.

Ukoliko SDS ne promijeni u narednoj godini način djelovanja, mogu maksimalno očekivati 16-17 poslanika, što nije rezultat, već debakl.

U toj stranci i previše je samopromovisanih, površnih, “vedeta” koje smatraju da su baš “oni jest jednako SDS”, što je stvorilo veliku unutrašnju konfuziju i otvorilo brojne borbe, odreda rušilačke po partiju.

12.
U SNSD-u je to jednostavno riješeno: Isključivo Dodik može sebe dovesti u jednačinu “Ja sam SNSD”, dok svi ostali ni ne pomišljaju na to. Iako i u SNSD-u traju brojni unutrašnji sukobi, vrlo brutalni – “krv ne lije izvan tijela”, za razliku od SDS-a, gdje su javno izložena sva “unutrašnja krvarenja”, ali i metastaze!

13.
Paradoks je i kod ove stranke: Šarović, i u slučaju lošeg rezultata SDS-a, može parirati Dodiku, jer je maksimalno iskoristio ministrovanje u Savjetu ministara BiH kako bi se promovisao u umjerenog političara, koji nije suprotstavljen ni interesima BiH, ali ni RS.

Šarović je jedini uspio izbjeći veće štete od političkih sukoba dva bloka na relaciji RS-BiH/“patriote”-“izdajnici” i tu je njegova snaga.

Uz to, Šarovića podržava najveći broj frakcija u SDS-u, ali i veliki broj onih koji su tu stranku napustili.

14.
U SNSD-u Šarovića vide kao najopasnijeg konkurenta i pripremili su poseban “predizborni set” za njega.

Dodik upravo zbog toga ojačava SDP Nermina Nikšića u RS, kako bi imao i njihovog kandidata u funkciji SNSD-ovog; Interes bi trebao biti artikulisan kroz odvlačenje dijela bošnjačkih glasova u trci za člana Predsjedništva BiH.

15.
Glasovi Bošnjaka u trci za srpskog člana Predsjedništva BiH biće presudni, uprkos činjenici da će SNSD ostvariti veliku razliku u Banjaluci u odnosu na ostale stranke.

16.
DNS, ukoliko želi izbjeći cijepanje i amortizovati Dodikove udare, trebao bi imati predsjedničkog kandidata, jer bi na taj način onemogućio lokalne/regionalne knezove da prave separatne dogovore za predsjedničke nivoe.

Istovremeno, predsjednička kandidatura značila bi demonstraciju snage ove stranke i, moguće, proizvela koalicije koje su, koliko do juče, bile malo zamislive.

17.
Mladen Ivanić, počasni predsjednik PDP-a, nada se jednoj od nominacija, nije bez izgleda i da je dobije ispred SzP-a, ali bi za ovaj blok najbolje bilo da on odustane od bilo kakve kandidature.

Ivanić je prečesto radio protiv ciljeva SzP-a, forsirajući lični politički interes i, upravo zbog toga, nikako ne zaslužuje novu nominaciju.

18.
PDP, sa njim kao kandidatom ili bez njegove kandidature, svejedno, neće preći 10 posto podrške u biračkom tijelu. Štaviše, Ivanićevo odustajanje od kandidature, koje bi bilo predstavljeno kao “žrtva” za viši cilj – uklanjanje Režima – donijelo bi više glasova PDP-u nego njegova nominacija.

19.
Socijalisti će preći cenzus, što će biti jako teško za NDP, ali duga je godina, pa im ostaje nada.

20.
Kada se sve sagleda, jedino je izvjesno da će SNSD i nakon sledećih izbora ostati najjača stranka u RS, a sve ostalo će zavisiti od rezultata nadigravanja Milorada Dodika i Marka Pavića.

21.
To je i ključna utakmica u narednoj godini, pravi derbi, dok onaj SNSD-a sa SzP-om ide u drugi plan i direktno je zavisan od epiloga ogleda Dodik-Pavić!