“I upravo odnos Zapada, posebno Washingtona, u odgađanju suvereniteta, stvara vakuum moći, kreira atmosferu nepovjerenja, podriva temelje nezavisnosti i vodi ka konfliktu između zamišljenog i realnog”, podvlači Zekolli.

 

 

Svojevrsna praksa udovoljavanja autokratama, pa i donekle animoziteta Zapada prema demokratskim liderima u regionu, učinila je i inače rovito područje Zapadnog Balkana posebno nestabilnim.

 

 

Nasilni incidenti na sjeveru Kosova, bahata retorika iz Banja Luke, dominacija proruskih partija u Crnoj Gori, snishodljiv odnos Zapada prema Aleksandru Vučiću, slika su regiona u kojem se ionako slabe demokratije krune pred naletom autokratskih tendencija.

 

 

Da stvar bude gora, propadanje demokratskih načela događa se pod navodno budnim okom Evropske unije i SAD.

 

 

Kurti anomalija u regionalnom sistemu stvorenom od korupcije
“Mi želimo misliti da je osnovica zapadnog pristupa prema nama zasnovana na principima demokratije. U realnosti, ta podrška demokratskim principima uslovljena je sa dva presudna kriterijuma: kontrolabilna i predvidljiva demokratija“, ističe u razgovoru za Portal Analitika politički analitičar i diplomata iz Sjeverne Makedonije, Arsim Zekolli.

 

 

Filozofiju tog pristupa smo, kako objašnjava, mogli saznati na jednostavan način putem izjave zapadnog ambasadora u Prištini koji se žalio pred novinarima da “nemaju uticaja na Albina Kurtija zato što je nekorumpiran”.

 

 

“To definiše čitav korpus odnosa zapadnih diplomata prema svim drugim ‘kooperativnim i reformski nastrojenim’ političkim i državnim liderima u regionu“, naglašava Zekolli.

 

 

Prema njegovim riječima, u pitanju je jednostavna matematička politička jednačina – korupcija političara omogućava kontrolu i predvidljivost njihovih politika.

 

 

“Iz tog razloga često ukazujem da je ne samo Kurti, nego i Kosovo anomalija u regionalnom sistemu stvorenom od korupcije i amnestije, kriminala i ucjene, politike i demagogije, diplomatije i hipokrizije koji dominira nad nama i Zapad čini sve da nam to predstavi kao progres”, izričit je Zekolli.

 

 

Logično, mada destruktivno logično, kako dodaje, jeste da Zapad u nemogućnosti da albinizira region, čini sve da eliminiše njega kako bi se stvari vratile u stari tok mimikrije progresa, reformi, vladavine nepravde i nasilja u politici na Zapadnom Balkanu.

 

 

“Problem je u tome što je Kosovo, a sad i region, osjetio ukus legitimnog, autohtonog suvereniteta, uvidio putem Kurtija da problem nije samo u nama nego i u ponižavajućem odnosu prema regionu. To je ukus koji je veoma rijedak, ali otvara apetit kod drugih da krenu istim putem kao i Kurti”, naglašava Zekolli.

 

 

Odgađanje punog suvereniteta stvara vakuum moći u regionu
Upozorava da ukoliko Zapad nastavi sa politikom “nezavisnost bez suvereniteta”, sukobi će biti neminovni.

 

 

“To je priroda odrastanja. Ono što Amerikanci nazivaju coming out of age, kada mladi otkrivaju nezavisnost i žele dobiti punu suverenost nad svojim životima. Kao što to ne podrazumijeva animozitet prema roditeljima, tako i ova tendencija naroda ne podrazumijeva antagonizam prema Zapadu”, objašnjava Zekolli.

 

 

Dodaje da svaki pokušaj da se to spriječi uvijek ima brutalne posljedice.

 

 

“I upravo odnos Zapada, posebno Washingtona, u odgađanju suvereniteta, stvara vakuum moći, kreira atmosferu nepovjerenja, podriva temelje nezavisnosti i vodi ka konfliktu između zamišljenog i realnog”, podvlači Zekolli.
Za razliku od Kosova koje je, prema njegovim riječima, još prije nezavisnosti potpuno srušilo i spalilo sve mostove, slomilo sve retrovizore i potpuno se okrenulo prema EU kao budućnosti, djelovi bosansko-hercegovačkog, kao i makedonskog društva zadržali su sentiment alternativnog vraćanja u prošlost.

 

 

“Vjerujem da je to dio nostalgije, možda i dobrih namjera ili želja, ali podjednako nesvjesno da se time šalju signali ili stvara prostor za njihovo iskorištavanje s ne baš najboljim namjerama”, navodi Zekolli.

 

 

To je, kaže on, djelimično prilog samog bosanskog društva prema politikama Zapada koje se, kako kaže, sada pokazuju kontradiktornim sa željama suverenista u BiH.

 

 

“Zato ukazivanje na destruktivnost Dodika neće naštetiti njemu niti samo po sebi promijeniti stanje u Bosni na bolje. U stvari, dominacija Dodika je moguća jedino radi nedostatka autohtonog predstavnika Sarajeva”, smatra Zekolli.

 

 

Paradoksalno – stabilnost i destabilizacija dolaze iz srca NATO
Sagovornik Analitike ističe kako NATO jeste prepreka velikim oružanim sukobima, ali ne i sporadičinim incidentima ili mini-ratovima.

 

 

„U vezi toga smatram da je uputno da podsjetim da je avgust uobičajeni mjesec kada se događaju mali, kontrolisani ratovi, poput onog u Gruziji. Nadam se da će neko u Alijasni ukazati na tu korelaciju sa današnjim tenzijama u našem regionu“, poručuje Zekolli.

 

 

Sa druge strane, dodaje on, fascinantno i frapantno je da NATO želi naći krivce za moguću destabilizaciju ili sukobe u regionu svugdje, od Pekinga do Moskve, od Rijada do Ankare…

 

 

„Ali cinično, ne želi uvidjeti i priznati da najveća prijetnja za region dolazi iz Madrida, Bratislave, Bukurešta, Nikozije, Atine koji nepriznavanjem Kosova sprečavaju njegovo učlanjenje u NATO a tolerisanjem Dodika stvaraju uslove za eksploziju usred Evrope“, naglašava Zekolli.

 

 

Paradoksalno, kaže on, stabilnost i destabilizacija dolaze iz srca NATO u sadejstvu sa EU i briselskom samougodnom predstavom o sebi. Zato, prema njegovim riječima, opredjeljenje regije – sa izuzetkom Srbije – ka priključivanju NATO nikad nije bilo upitno, pogotovo sad.

 

 

„Nažalost, opredjeljenje Washingtona, Ankare, Londona, Berlina, Haga, Rima da puno više uvažavaju ‘što bi bilo kad bi bilo’ argumente Madrida ili Bratislave smještene pod kišobrabom NATO nego li argumente Prištine ili Sarajeva ostavljenih van takve zaštite, rezultira sumnjičavošću građana u iskrenost i Alijanse i njenih vodećih članica. Tako da ukoliko bude sukoba, odgovornost i posljedice biće naše ali krivica ide ravno na račun NATO“, ocjenjuje Zekolli.

 

 

Preklapanje interesa Amerike i Rusije još od pedesetih

 

U oštrom kontrastu s njihovim odnosom na nivou Evrope, interesi SAD i Rusije na Zapadnom Balkanu često su se poklapali posljednjih nekoliko godina. Od podrške litijama crkve Srbije u Crnoj Gori do potpore kontroverznoj inicijativi Otvoreni Balkan, geostrateški suparnici pronalazili su zajednički jezik kada je bila riječ o našem regionu.

 

 

„Nama se čini da je to novost, neka novina ovog vremena. U realnosti, to preklapanje postoji još od pedesetih godina kad su i Rusija i Amerika imali ‘barabe, ali svoje barabe’ u armiji, policiji, tajnoj službi i ekonomiji SFRJ. Nekad je to bilo lakše izvoditi na velikoj teritoriji Jugoslavije, ali je postajalo teže kako se zemlja sužavala, da bi se sada sve svelo na uticaj oko i unutar adrese Andrićev venac broj 1“, podsjeća Zekolli.

 

 

Kaže kako obično generalizujemo odnos velikih sila prema Zapadnom Balkanu forsirajući geostratešku komponentu, propuštajući da vidimo koga to u stvari Amerikanci i Rusi podržavaju u regionu.

 

 

„Tek tada možemo uvidjeti da se fokus Amerikanaca i Rusa događa u favorizaciji najpopulističkijih slojeva društva koji čine okosnicu ili stub opstojanja vlasti. Ja bih to preklapanje nazvao ‘kusturizacijom diplomatije’, usmjerenom prema populističkim krugovima oko vlasti“, kaže Zekolli.

 

 

Ovaj proces se, prema njegovim riječima, lakše može vidjeti u ruskom pristupu baziranom na mačizmu i drčnosti.

 

 

„Ali pogledajte način komuniciranja i kulturu ponašanja američkog ambasadora u Beogradu Christophera Hilla ili specijalnog izaslanika SAD Gabriela Escobara, primjetićete iste tendencije od strane američkih diplomata. Oni kao da uporno žele poručiti da ih ne zanimaju gledaoci Bitefa nego isključivo znojavi, pijani i razulareni posjetioci Guče i Leskovačkih krmenadli“, ukazuje Zekolli.

 

 

Nažalost, kako dodaje, to su pogubne refleksije diplomatskih rutina zasnovanih na predrasudama velikih sila prema nama i sklonostima naših političara da takve predrasude eksploatišu radi opstanka na vlasti.

 

 

“Sticajem okolnosti ili međusobnom uslovljavanju, ta se rutina i predrasude danas definišu kroz likove ruskog i američkog ambasadora u Srbiji, Aleksandra Bocan-Harčenka i Christophera Hilla, kao i njihovim iskustvima iz osamdesetih godina prošlog vijeka kad su službovali u Beogradu“, navodi Zekolli.

 

 

Ističe kako je njihov beogrado-centrizam anahronost u potpuno izmijenjenoj realnosti regiona i poguban za savremene tendencije i eksponente u Srbiji.

 

 

„Ali je zato dobrodošao za tradicionalnu kazablanka-kafansku politiku u kojoj je sve teže prepoznati ko je prozapadnjak, ko prorus, ko privrednik a ko kriminalac, ko je umjetnik a ko Karleuša. Nažalost, ono što je već vidljivo jeste to da diplomatska pragma Amerike sve više nalikuje na ruski pristup, ali s time da ne uspjeva privući populiste dok joj polazi za rukom razočarati i razgnjeviti ono malo preostalih liberalnih demokrata u Srbiji i regionu“, zaključuje Zekolli.

 

(SB)

MAKEDONSKI DIPLOMATA ARSIM ZEKOLLI: “Dominacija Dodika je moguća jedino zbog nedostatka autohtonog predstavnika Sarajeva!”