Neuspjeh Rusa da izgrade takav kadar muči ih u Ukrajini i to nije nedostatak koji Surovikin ima vremena ispraviti. Zapravo, situacija će se vjerovatno pogoršati jer Kremlj sada ubacuje neadekvatno obučene vojnike nakon Putinove objave o djelomičnoj mobilizaciji.

 

 

Ruskom generalu Sergeju Surovikinu nisu nepoznata masovna ubistva i širenje terora.

 

 

U Čečeniji, obrijani veteran, koji ima stas hrvača i strogi izraz lica, obećao je da će “uništiti tri čečenska borca za svakog poginulog ruskog vojnika”. Gorko ga se sjećaju i u sjevernoj Siriji gdje je velik dio grada Alepa pretvorio u ruševine.

 

 

Ova 56-godišnji general zračnih snaga nadgledao je nemilosrdno gađanje klinika, bolnica i civilne infrastrukture u Idlibu koji je pod vlašću pobunjenika, a sve u nastojanju da se slomi volja protivnika i da se izbjeglice pošalje prema Europi preko Turske.

 

 

Može li Surovikin preokrenuti tok rata?

 

Ta ratna kampanja koja je trajala 11 mjeseci “pokazala je bezosjećajno zanemarivanje života otprilike tri miliona civila u tom području”, naveo je Human Rights Watch u oštrom izvještaju.

 

 

No, čak ni nemilosrdni Surovikin neće moći preokrenuti niz zapanjujućih ukrajinskih pobjeda na bojnom polju i tok rata, piše Politico. Ukrajinci su tokom cijele godine pokazali da su otporni i da ih se neće zastrašiti ratnim zločinima – i ranije su trpjeli bombardiranja jednako beskrupuloznih ruskih generala.

 

 

S druge strane, zapadni vojni dužnosnici i analitičari primjećuju da već postoje znakovi više taktičke koherentnosti nego što je to bilo pod njegovim prethodnikom generalom Alexanderom Dvornikovim.

 

 

“Njegova ratna taktika u potpunosti krši pravila ratovanja, ali nažalost pokazala se učinkovitom u Siriji. Kao ratni strateg ima evidenciju o učinkovitosti – koliko god zao bio”, kazao je za Politico viši časnik britanske vojne obavještajne službe.

 

 

Surovikin i drugi dužnosnici prošle su sedmice organizirali val napada na energetsku infrastrukturu u Ukrajini, a zbog napada je više od milion kućanstava ostalo bez struje, izjavio je u subotu zamjenik šefa ukrajinskog predsjedništva Kirilo Timošenko.

 

 

“Ovo su podli udari na ključne objekte”, poručio je tada ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, pozivajući svijet da zaustavi taj teror.

 

 

“Naravno da nemamo tehničke mogućnosti oboriti 100 posto ruskih projektila i bespilotnih letjelica. Siguran sam da ćemo to postupno postići, uz pomoć naših partnera. Već sada obaramo većinu krstarećih projektila i dronova”, dodao je.

 

 

Međutim, presretanje većine ruskih projektila ili dronova nije dovoljno da bi se zaustavili poremećaji koje Surovikin nastoji izazvati ovakvim napadima.

 

 

Jeftini zračni napadi

 

Otprilike trećina elektrana u zemlji uništena je od početka napada, kažu ukrajinske vlasti. Za Rusiju su ovi zračni napadi jeftini. Rusi se oslanjaju na iranske bespilotne letjelice Shahed-136, poznate kao dronovi kamikaze jer uništavaju sve prilikom udara.

 

 

Dronovi, koji imaju domet leta od 2500 kilometara, lebde iznad cilja dok ne dobiju naredbu za napad. S rasponom krila od 2,5 metara teško ih je identificirati na radaru, a njihova izrada košta samo oko 20.000 eura, u usporedbi s, recimo, krstarećim projektilima čija proizvodnja košta do 2 miliona eura.

 

 

Prošle je sedmice Bijela kuća saopćila da su iranski stručnjaci za bespilotne letjelice na terenu na Krimu da bi pomogli u napadima na Ukrajinu. Glasnogovornik nacionalne sigurnosti John Kirby je poručio da je Teheran tako postao direktno uključen te da kroz opskrbu oružjem utječe na civile i civilnu infrastrukturu u Ukrajini.

 

 

Znak slabosti

 

No, traženje pomoći od Irana također pokazuje rusku slabost, naveo je savjetnik Pentagona. To što koriste iranske bespilotne letjelice sugerira da im stvarno ponestaje projektila.

 

 

“Ne mislim da su njihove mogućnosti tako dobre kao što tvrde. Uvijek sam mislio da su Rusi pomalo šuplja sila”, rekao je savjetnik pa dodao:

 

 

“To što od Irana traže tehnologiju bespilotnih letjelica je prilično tužna činjenica za nekad hvaljeni ruski vojno-industrijski ili sovjetski vojni-industrijski kompleks.”

 

 

S obzirom na to da je ovi dronovi imaju laganu eksplozivnu nosivost od 36 kilograma, ne mogu prouzrokovati značajnu štetu na velikim elektranama, što je problem za Ruse pa se stoga dronovi koriste za napade na podstanice.

 

 

Zapadni i ukrajinski stručnjaci u konačnici će pronaći način da ometaju GPS sistem o kojem dronovi ovise kako bi ih odvratili od mete. Dakle, oni mogu imati kratak vijek trajanja, kažu zapadni dužnosnici.

 

 

Još jedan problem za Ruse

 

Još jedan problem s kojim se suočavaju ruski generali je nedostatak vodstva malih jedinica i kompetentnog nadzora na bojnom polju.

 

 

Ukrajinci su od 2014. uronjeni u američku vojnu doktrinu i obuku, koja se usredotočuje na izgradnju profesionalnog korpusa kaplara i narednika koji razumiju veliku sliku i dobivaju delegirane ovlasti da donose odluke na bojnom polju dok vode svoje jedinice, navodi John Barranco, analitičar Atlanskog saveza koji je nadgledao početne operacije američkih marinaca u Afganistanu nakon terorističkih napada 11. septembra i služio je u Iraku.

 

 

Neuspjeh Rusa da izgrade takav kadar muči ih u Ukrajini i to nije nedostatak koji Surovikin ima vremena ispraviti. Zapravo, situacija će se vjerovatno pogoršati jer Kremlj sada ubacuje neadekvatno obučene vojnike nakon Putinove objave o djelomičnoj mobilizaciji.

 

 

Rusko povlačenje

 

Samo nakon nekoliko dana obuke, vojni obveznici već ginu, a regrutirani Rusi se šalju na ključnu frontu u ovoj fazi rata – južni lučki grad Herson – gdje su ruske vlasti naredile evakuaciju stanovnika.

 

 

Herson je jedina regionalna prijestolnica koju je Rusija uspjela zauzeti od početka invazije. Grad je ključan zbog uspostavljana kopnenog mosta između Krima i juga Ukrajine, a također predstavlja i otvaranje puta za potencijalni napad na glavnu crnomorsku luku Odesu.

 

 

No, ukrajinska ofanziva sada napreduje prema Hersonu, a ruski položaji su tu vrlo ugroženi.

 

 

“S gledišta geometrije bojnog polja, to je užasna pozicija za Ruse”, rekao je Jack Watling, stručnjak za kopneno ratovanje u britanskom Kraljevskom institutu za ujedinjene snage.

 

 

Watling kaže da su Rusi koji su na zapadnoj obali rijeke Dnjepar među najsposbnijim ruskim jedinicama, ali ne mogu se kvalitetno opskrbiti da bi bili konkuretni te stoga ne mogu pokrenuti protunapad.

 

 

“Ukrajinci imaju inicijativu i mogu diktirati tempo. S vojnog gledišta, Rusima bi bilo bolje da se povuku iz Hersona i usredotoče na držanje rijeke (istočne obale), a da zatim glavninu svojih snaga stave na osovinu prema Zaporižju”, dodao je.

 

 

Čini se da je to u skladu s onim što je ukrajinski glavni stožer izvijestio tokom vikenda. Ruske jedinice su se pomicale u regiji Herson, a neke su se jedinice pripremale za urbanu borbu, dok su se druge povlačile.

 

 

Ukratko, Surovikin je prisiljen pokušati izvesti jedan od najtežih vojnih manevara – uredno povlačenje kako bi premjestio snage, uključujući regrute s oskudnom obukom i jedinice koje nemaju koheziju. Kada su iskusnije ruske trupe pokušale isti potez u blizini Harkiva prošlog mjeseca, pretrpjele su poraz, prenosi N1 Hrvatska.

 

 

Razbojništvo samo po sebi neće spasiti ruske ročnike od motiviranih i agilnih ukrajinskih snaga. Ono što će presuditi jest ima li Surovikin, poznat kao sirijski krvnik, taktičke vještine za upravljanje opasnim povlačenjem.

 

(SB)

MAGAZIN “POLITICO” ANALIZIRA: Može li Putinov “sirijski krvnik” spasiti Rusiju od još jednog poraza?