U mirno, sunčano jutro u predgrađu Helsinkija, ulazimo na parkiralište bazena. Ne biste zapravo znali da je ovdje.

 

 

Jedini znak aktivnosti je velika staklena nadstrešnica, nalik na vrlo skupo autobusno sklonište, sa staklenim vratima koja se otvaraju prema stepenicama, savijajući se prema dolje i dalje od nas, piše Sky News.

 

 

Ali nemojte da vas zavara skroman početak. Jer ovo je bazen kakvog nema. I govori nam gotovo sve što trebamo znati o tome zašto je Finska zabrinuta zbog ruske invazije.

 

 

 

 

Za manje od jednog dana, bazen se može isušiti i preurediti u sklonište
Za početak, nalazi se daleko ispod zemlje. Zidovi iz jako dobrog razloga izgledaju kao isklesani u stijeni – iznad kupača je 15 metara granitne stijene.

 

 

Skrivena iza mreže na glavnom ulazu, ili dole u podrumu, masivna su protuprovalna vrata. Postoji sofisticirani sistem filtracije zraka, pa čak i tlačni ventili koji se mogu nositi s velikim eksplozijama.

 

 

Dakle, ovo nije bilo koji stari bazen. Za manje od jednog dana može se isušiti od vode i preurediti u sklonište za bombe, koje može primiti gotovo 4000 ljudi.

 

 

Ovo sklonište za bazen sagrađeno je 1993. s obje namjene na umu. Helsinki ima još nekoliko takvih mjesta – centre za razonodu, društvene sadržaje, pa čak i go-kart stazu koja su izgrađena imajući na umu katastrofu.

 

 

U Japanu, Islandu ili Kaliforniji, opasnost od prirodne katastrofe može promijeniti vašu arhitekturu. Ovdje u Finskoj tačno znaju kakva je prijetnja, a to nije potres ili vulkan. To je perspektiva ruskih vojnika, koji prelaze granicu ili pucaju na njih.

 

 

Finci imaju kulturno pamćenje o tome. Rusija ih je napala u Zimskom ratu 1939.-40., a potom i kasnije u Drugom svjetskom ratu, a sjećanja na taj sukob prenijela su se kao upozorenje da se njihovom susjedu ne može vjerovati. Razgovarajte s ljudima u Finskoj o Rusiji i Zimski rat će se pojaviti u razgovoru za nekoliko trenutaka.

 

 

Finska dijeli dugu granicu s Rusijom

 

Tako su se desetljećima pripremali. Helsinki, grad od oko 650.000 ljudi, može primiti oko 900.000 ljudi u svoja skloništa. Stambeni blokovi, uredi i hoteli moraju uključivati ​​takva skloništa.

 

 

I dugim desetljećima oni su nešto novo. Ali sada, prvi put nakon toliko vremena, izgledaju užasno relevantni.

 

 

‘Ako se dogodi nešto neobično, nismo potpuno paralizirani’

 

 

Tomi Rask nam je pokazao okolicu. On radi u gradskom odjelu za spašavanje, održava i prati sve te planove o tome što učiniti ako se dogodi ono najgore, piše Sky News.

 

 

Tomi kaže da je oduvijek pretpostavljao da je njegov posao jednostavno pomoći budućim generacijama, ali sada nije siguran. Ti se planovi sada čine relevantnijim, kaže, nego u bilo kojem trenutku u njegovoj 25 godina dugoj karijeri.

 

 

Njegova je nada da “ako se dogodi nešto neuobičajeno, nismo potpuno paralizirani – možemo zadržati društvo u radu barem na nekoj razini.” To je užasno oštra izjava; bizarna ideja dok sjedimo nekoliko metara dalje od finskih penzionera i polako plivamo bazenom.

 

 

 

 

Tomi Rask kaže da je oduvijek pretpostavljao da je njegov posao jednostavno pomoći budućim generacijama, ali da sada nije siguran
Ali Finska je nervozna i čeliči se. Finci, koji su već oprezni prema Rusiji, pogledali su Ukrajinu i vidjeli neugodne paralele. Nije ni čudo da će Finska, nakon desetljeća odbijanja potpisivanja bilo kakvog vojnog saveza, gotovo sigurno započeti proces pridruživanja NATO-u.

 

 

Pekka Haavisto je ministar vanjskih poslova zemlje, on razumije zašto se njegova nacija čini tjeskobnom.

 

 

“Finci su ljudi vrlo sigurnosno orijentirani i kada vide moguće sigurnosne prijetnje razmišljaju o najgorem scenariju”, kaže. “Vlada razmišlja o najgorim scenarijima, a rasprava u Saboru je o najgorem scenariju.

 

 

“Nadamo se da do toga nikada neće doći. Ljudi ne vole rat i ljudi žele da rat između Ukrajine i Rusije dođe do kraja, ali istovremeno ste spremni braniti vlastitu državu. Mislim da je to ono što je sadašnje raspoloženje u Finskoj.”

 

 

Što se tiče te prijave za NATO, on zapravo neće reći da je neizbježna, ali je izvjesna: „U Finskoj smo u našim planovima u Parlamentu uvijek držali ono što zovemo NATO opcija – ako se promijeni sigurnosna situacija u Evropi onda bismo bili spremni tražiti članstvo u NATO-u. I to je vjerovatno sada promjena koju smo spremni napraviti.”

 

 

Trgovine za vojnu opremu očekuju porast prodaje nakon što Finska podnese zahtjev za članstvo u NATO-u

 

 

Putujemo do trgovine vojnim zalihama, pod nazivom Varusteleka, gdje je prodaja dramatično porasla nakon ruske invazije na Ukrajinu. Neki kupuju vreće za spavanje i komplete prve pomoći; drugi naručuju neprobojne balističke prsluke i borbene zalihe.

 

 

Nakon što Finska podnese zahtjev za članstvo u NATO-u, očekuju još jedan porast prodaje, zahvaljujući strahu od ruske odmazde.

 

 

“Stvari za koje su ljudi mislili da se nikada neće dogoditi – dogodile su se”, kaže Elina Hame, direktorica nabave kompanije. “Rusija, naš susjed, je u ratu. Teško je to shvatiti.

 

 

“Ja to ne razumijem previše dobro. Možda kupci ne razumiju. Ali žele djelovati. Žele učiniti nešto kako bi osjetili da mogu spriječiti da se loše stvari dogode.”

 

 

I, poput Ukrajine, Finskoj ne nedostaje vojnog iskustva. Regrutacija je još uvijek životna činjenica za 18-godišnjake ovdje, dok je najbolji dio od milion ljudi u rezervi.

 

 

Na streljani na rubu grada članovi kluba prolaze kroz vježbe. Jedan po jedan ispaljuju metke iz poluautomatskih pušaka, jureći iza zaklona i ciljajući mete, a zatim trče naprijed kako bi spasili ‘ranjenika’ i vratili se u bazu, prije nego što ispucaju još nekoliko metaka do kraja.

 

 

Max Kaar, i sam rezervist, jedan je od organizatora. Kaže da su u proteklih šest sedmica upisali više članova nego što bi se očekivalo da će regrutirati za dvije godine.

 

 

“Mislim da je lekcija pripremiti se, biti spreman za sve moguće mogućnosti i poduzeti sve što možete učiniti kako biste se pripremili, obučili i organizirali”, kaže on.

 

 

“Trebali biste imati zalihe u svom domu, u slučaju da struja i voda nestanu na nekoliko dana ili sedmica, samo da biste se mogli brinuti za sebe i svoju porodicu.”

 

 

Ovo je retorika straha, ali i odlučnosti, i podsjeća me upravo na ono što su mi ljudi govorili u Kijevu, neposredno prije invazije Ukrajine. Ista se tjeskoba pomiješala s nacionalnim ponosom.

 

 

Stvarnost je drugačija. Finska je članica Evropske unije i uskoro će podnijeti zahtjev za članstvo u NATO-u. Zaštićena je na način na koji Ukrajina nije bila. Šanse da Rusija zapravo napadne Finsku su male.

 

 

Ali ovdje se brinu, baš kao što su to činili i godinama. Nadaju se najboljem, ali se odlučno pripremaju i za najgore.

 

(Raport)

Lekcija za cijelu Evropu: Pripremaju se za rat s Rusijom od 1993., imaju milion vojnika u rezervi i ništa ne prepuštaju slučaju