LATINKA PEROVIĆ „UZDRMALA" Republiku Srpsku: „Banjaluka je pod okupacijom!“ - Sarajevograd.CLICK

“Od te 1992. godine Banjaluka se nalazi pod ‘okupacijom’! Okupirani smo nacionalizmom, zaboravom onih čiji su životi poništeni”

Zahvaljujući njemačkoj političkoj fondaciji “Fridrih Ebert” u Banja Luci je upriličena promocija knjige “Dominantna i neželjena elita” Latinke Perović, koja se bavi političkim ličnostima u Srbiji u 20. i 21. vijeku.

Konkretno rečeno Dobricom Ćosićem, Markom Nikezićem, Kočom Popovićem, Milovanom Đilasom, Ivanom Đurićem, Novakom Pribićevićem, Slobodanom Inićem, Ivanom Stambolićem, Olgom Popović Obradović, Simom Ćirkovićem, Zoranom Đinđićem, Bogdanom Bogdanovićem i Radomirom Konstantinovićem.

Najprije je riječ uzeo jedan od osnivača i dugogodišnji urednik beogradskog lista “Danas”, izdavač ove knjige Rade Radovanović, naglasivši da je po izlasku djelo izazvalo kontroverze i velike reakcije na svim “našim” prostorima, od Slovenije do Makedonije.

“Takav odjek na neku historijsku knjigu nisam vidio jako dugo, iako imam poprilično godina. Riječ je o djelu, da parafraziram historičarku Dubravku Stojanović, koje postavlja historiografiju na nove osnove”, izjavio je beogradski novinar.

Jedan od najzaslužnijih ljudi za promociju knjige u Banjaluci je Srđan Šušnica, kulturolog, koji je u svom izlaganju djelo Latinke Perović nazvao “kapitalnim u njenom vijeku” i da na njenom tragu pokušava da odgovori na pitanja iz svog “životnog vijeka”.

“Gdje su nestale moje komšije muslimani i Hrvati 1992. godine? Zašto su u Banjaluku tada došli ljudi iz Osijeka i drugih gradova? Zašto je u gradu gdje nije bilo ratnih dejstava protjerano 75.000 građana i ubijeno više od 230? Od te 1992. godine Banjaluka se nalazi pod ‘okupacijom’! Okupirani smo nacionalizmom, zaboravom onih čiji su životi poništeni, ali i nas koji smo ostali da ovdje živimo”, rekao je Šušnica. Po njegovom mišljenju iz knjige se može iščitati zbog čega su se dogodile strašne stvari i termin “narodnjaštvo” usporedio sa pojmom “ur-fašizam” talijanskog pisca Umberta Eka.

“To je tradicionalizam, mačizam, stalni rat, što je Dobrica Ćosić i eksplicitno rekao, prezir prema drugom, drugačijem, elitizam bez pokrića, militarizam… Po meni, sve dok se ne suočimo sa zločinima počinjenim u naše ime, nećemo imati pravo na vlastite suze”, zaključio je mladi banjalučki kulturolog.

Potom je nešto više o “Dominantnoj i neželjenoj eliti” govorio Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, koji se najviše zadržao na objašnjavanju pojma “narodnjaštvo”.

“Moramo da napravimo važnu terminološku distinkciju između liberalnog i radikalnog, odnosno da shvatimo u startu, da ono što je kod nas liberalno i radikalno, nije u državama zapadne Europe. Kod nas u našim zemljama uobičajeno mišljenje je da je liberal onaj koji mrzi vlastiti narod, a radikal nešto suprotno odnosno osoba koja razumije svoju naciju. Kod nas je radikalnost odavno postalo ‘mejnstrim’ i nešto što je etablirano”, rekao je Mujkić i dodao da je to gospođa Perović, po njemu, najbolje opisala u primjerima Marka Nikezića i Dobrice Ćosića.

“Prvi je bio za saradnju sa drugima i drugačijima, a drugi za rat. Nikezić je vidio Srbiju na Zapadu, a Ćosić okrenutu ka Moskvi. Kako je moguće da se čovjek, na primjer Dobrica Ćosić koji je bio radikalni komunista preko noći pretvori u zakletog nacionalistu? To autora objašnjava pojmom ‘narodnjaštva’. Iz tog narodnjaštva se fundamentalno razvio i brzo prešao u nešto što danas imamo u BiH – tzv. narodnjačko-rođački (rodijački) kapitalizam kako bi se očuvala ‘svoja nahijska duša’. Ukoliko ste protivnik ili kritikujete ovo, sigurno ste liberal”, pojasnio je sarajevski profesor, inače iz Brčkog.

Mujkić je potom pročitano štivo pokušao da primijeni na bosanskohercegovačke okvire i shvati razloge zbog kojih je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji.

“Kod nas u BiH postoje ‘profesionalni zastupnici vitalnih nacionalnih interesa’, koji raspolažu svim materijalnim i nematerijalnim resursima. Oni dijele zajedničke interese iako ne pripadaju istim narodima, već da upotrijebim ‘retrogradan’ izraz, imaju zajedničku ‘klasnu svijest’. Primjer su njihove osude socijalnih protesta ili LGBT populacije bez obzira na nacionalnu pripadnost. Njihova jedina borba odvija se u okvirima svoje klase”.

Prema njegovim riječima, posebna važnost djela Latinke Perović je što čitaocu pomaže da napravi otklon od dominacije ideologije.

“Čitajući ovu knjigu shvatite da uprkos trenutnoj situaciji postoji alternativa postojećim elitama iako je liberalna ideja poražena, pošto danas već od vrtića kreću nametanja etnonacionalizama kroz vjeronauku. Ali, to ne znači da će biti poražena i u budućnosti”, naglasio je Mujkić.

Sarajevski književnik i publicista Ivan Lovrenović dolazak na promociju u Banjaluku je doživio kao “najintimniji doživljaj” i zbog Latinke i njenog kapitalnog djela, ali i zbog činjenice da se našao u gradu na Vrbasu.

“Htio bih da se izdvojim od onoga što u ovom trenutku razdvaja današnje Sarajevo od današnje Banjaluke”, rekao je Lovrenović i ukratko pokušao da objasni svoje impresije o “Dominantnoj i neželjenoj eliti”.

“Ova knjiga ima više slojeva, ali meni je važno da je Latinka, baveći se ljudima, pronašla ključ koji se ne bavi spektaklima već je spustila sondu u ono što se naziva političko-historijski proces. To je njena strast i u tome joj nema ravne u ovim našim državama”, rekao je Lovrenović.

(The Bosnia Times, SB)