“Želim da pamtim samo ono dobro u ljudima. Pamtim mnoge moje solističke koncerte i duž prelijepe crnogorske obale”, kaže Paldum
Ugledna pjevačica Hanka Paldum, kraljica sevdaha i lijepe pjesme na prostoru bivše Jugoslavije, ni u 66. godini nema namjeru da miruje, pa je tako nedavno vjernoj publici darovala nove note.
Pjesmu “Niko kao majka” Paldum je, na poziv autora numere Ivice Plivelića iz Zagreba, otpjevala sa mladim članicama hrvatske grupe The Dekle i objavile su je prije dvije godine – kako bi iskusnija podržala mlade i talentovane djevojke.
Kada je Paldum krenula da snima pjesmu, osjetila je nevjerovatnu emociju u njoj, koju samo majka može naslutiti.
U tome se, kako Hanka ističe na početku razgovora za CdM, krije odgovor na pitanje – zbog čega je odlučila da je potom snimi u samostalnom izvođenju.
“Ne treba tu ništa reći, dovoljno je zažmuriti i – vidite svoje dijete. Pa još kada zažubore ljubav, čežnja, uzdasi, i pokoja suza krene, sve vam se kaže. Ništa se slučajno ne dešava, sve je negdje zapisano. Ta pjesma je prouzrokovala neku hemiju i emociju u mom srcu, koja je kod mene pokrenula sjećanja na moje odrastanje, odrastanje moje djece, česte rastanke zbog prirode mog posla. Pjesma me toliko dirnula da sam je morala još jednom snimiti sama, ovako kako je sada možete čiti, a u spot sam uključila moje najmilije. Mnoge majke će se naći u ovoj pjesmi, pogotovo samohrane, koje su se borile da izvedu svoju djecu na pravi put, kao i ja”, počinje priču Paldum.
U zagrljaju dama
Teško je navesti sve hitove koje nam je Hanka poklonila tokom karijere, ali je ova posljednja objavljena pjesma već u startu za nju neprikosnovena.
Razlog je jasan – osim nje, glavne junakinje spota su kćerka Minela i unuka Širin, tako da je pjevačica beskrajno ponosna i srećna što je uspjela da okupi svoje omiljene dame na jednom mjestu.
Majka, kćerka i unuka; (Foto: Elvedin Sarić)
Spot je sniman na izletištu Javorov Do na Bjelašnici i u bajkovitom zaštićenom pejsažu Konjuh kod Banovića, a vizuelno ga je osmislio i režirao Elvedin Sarić, akademski umjetnik iz Banovića.
“Hvala što ste i vi osjetili tu moju energiju i majčinsku emociju koju sam iznjedrila srcem, u želji da prenesem svim majkama poruku da budu ponosne ako imaju kćerke, koje će, ako im se Gospodar smiluje, postati majke! Ovu pjesmu poklanjam kćerki Mineli, u znak zahvalnosti za svu ljubav, podršku i razumijevanje koju mi je pružala još kao mala curica. Kao nagradu od Boga, ona se ostvarila kao uspješna žena, supruga i majka. Svu ovu ljubav, prenoseći je na moju kćerku Minelu, a ona na svoju kćerkicu, a moju unuku Širin, željela sam i u spotu da imam i da ih gledam kada jednog dana ne budem to što sam sad”, objasnila je Paldum.
Nije ovo prva numera u karijeri Paldum koja se fokusira na značaj i ulogu majke. Pjesmu “Mojoj majci” teško će nadmašiti bilo koja druga koja se bavi tom tematikom.
Ipak, ona je pisana iz ugla vječnog gubitka, dok nas “Niko kao majka” vodi u ljepšu dimenziju.
“Velike pjesme, poput ‘Zelene oči’, ‘Ja te pjesmom zovem’, ‘Voljela sam voljela’, ‘Pamtim još’, ‘Ja te volim, od ljubavi sva gorim’ i još mnoge, obilježile su moju karijeru. Nakon pjesme ‘Mojoj majci’, koja je protkana tugom i bolom zbog odlaska moje majke na bolji svijet, sigurna sam da će i ova pjesma ‘Niko kao majka’, koja donosi drugačiju emociju, koja tugu pretače u radost, pronaći svoje mjesto u srcu svih kada je čuju”, ubijeđena je kraljica sevdaha.
Odrastala je Paldum u vremenu koje je, iako veoma teško sa raznih aspekata, danas često pominjano kao ono u kojem je vaspitanje bilo na mnogo višem nivou, baš kao i ljubav prema porodici.
Zbog toga njene pomenute pjesme, osim zabavne note, imaju i onu edukativnu.
“Pjesma ‘Mojoj majci’ budi posebna osjećanja. Svaka pjesma kojom uspijemo dotaći ljudska srca prenoseći emociju koja se budi u nama, još ako uz sve to ima životnu priču, i ne podilazi niskim strastima, banalnim porivima, znači da ste uspjeli edukativno i vaspitno djelovati, pogotovo na omladinu”, smatra pjevačica.
Kćerka i unuka Hanke Paldum u spotu; (Foto: Elvedin Sarić)
Na kćerku, pa i unuku, a onda i sve koji prate i poštuju njen rad, pokušava da prenese lekcije koje podrazumijevaju kako svako vrijeme donosi nove izazove, koji nameću i neke trendove.
“Svi mi ono vrijeme dok smo bili djeca smatramo kao nešto najljepše koje smo proživjeli, a svaki roditelj će reći – uh, nikad nije bilo teže odgajati djecu! Taj pshološko-društveni aspekt je čista filozofija. Ja mislim da uspijevaju oni koji pristupe svojoj djeci razumno, uz mnogo ljubavi, empatije, povjerenja i odgovornosti”, stav je Paldum o uspješnom vaspitanju.
Uz kućni odgoj, vaspitanje koje stičemo društvenom, pa i samoinicijativnom edukacijom, podvlači Paldum, veoma je važno odgajati i dušu.
“Duša je indikator koji vam uspostavlja smjernice i balans između vaše srži i okruženja u kojem djelujete, a onda vam to pokreće energiju koju treba mudro znati usmjeravati i racionalno odvojiti materijalno od duhovnog. I onda to traje”, kaže Paldum.
Bez publike – sve je prašina
Trajanje je zaštitini znak karijere Paldum. Mnoge njene pjesme, poput gorepomenutih, favoriti su nekog vremena, a pjevačica je uvijek uspijevala da bude u skladu sa onim što je novo i kvalitetno u muzici.
“Nametali su se novi trendovi, a nametala sam i ja neke, saradnjom sa kompozitorima iz drugih muzičkih žanrova, pop, rok i klasične muzike. Saradnjom sa prof. Julijom Marićem, doktorom za rokenrol Milićem Vukašinovićem, frontmenom Indeksa Bodom Kovačevićem, Goranom Bregovićem i drugima uspjeli smo uspostaviti novi muzički pravac, neku vrstu revolucije na muzičkoj sceni bivše nam zajedničke države Jugoslavije”, podsjeća Paldum.
Kraljica sevdaha postala je, kako nam otkriva, prije svega na krilima emocije i rada.
“Uz sve to, jako je važno obrazovanje, školovanje glasa, iskren odnos prema poslu koji sam odabrala kao moj životni poziv. I sve mi je to pomoglo da steknem status koji uživam i danas. Mnoge nagrade, Oskari, priznanja koje sam dobila, bili bi samo obični predmeti koji kupe prašinu u vitrinama da nema te ljudske komponente, moje publike koja mi vjeruje, poštuje moju iskrenu emociju i koja me ustoličila kao istinsku divu i kraljicu sevdaha”, nastavlja Paldum.
Nažalost, svjedoci smo da je posljednjih godina dosta toga devalviralo, a ni muzika nije izuzetak. Mnogi Hankini nastupi i koncerti bili su na velikim i malim scenama i prostorima, u prestižnim svjetski poznatim koncertnim dvoranama, pozorištima, univerzitetima gdje je držala predavanja o sevdalinci…
Oni su je profilisali u umjetnicu koja uživa status sa bezbroj diploma i priznanja, pa njene naredne riječi imaju dodatnu težinu.
“Moramo biti svjesni da – koliko smo u stanju dati, toliko ćemo i dobiti. Mi svojim disanjem, riječima i djelovanjem sami sebi naručujemo sve, i dobro i zlo! Neki u želji da prigrabe što više materijalnog ne razmišljaju jesmo li se duhovno obogatili i kako ćemo sačuvati stečeno”, upozorava iskusna pjevačica.
Prepuna “Morača”, maraton u Nikšiću
Crna Gora zauzima posebno mjesto u Hankinom srcu i sjećanju. Iz onih lijepih vremena, podsjeća, vežu je najljepše uspomene za Crnu Goru, njene građane, odnosno njenu divnu publiku, koja je sa posebnim poštovanjem dočekivala pjevačicu u svim gradovima.
Oboreni su i neki rekordi.
“Želim da pamtim samo ono dobro u ljudima. Pamtim mnoge moje solističke koncerte i duž prelijepe crnogorske obale. Jako su mi se urezali u sjećanje koncerti u Sportskom centru ‘Morača’, kada su u prepunoj hali, mnogi koji nisu uspjeli ući – provalili ogromna stakla. U Nikšiću, u jednom danu sam morala održati tri koncerta zaredom, a tražili su i četvrti”, prelistava uspomene Hanka.
Imala je, kaže, predivne poslovne i prijateljske odnose sa svim medijima, muzičkim urednicima, sjajnim muzičarima u Crnoj Gori. Ali, kako konstatuje, ne zna šta se to sada dešava pa izostaju pozivi.
“Voljela bih održati opet neki lijep koncert, kao što to činim u BiH, Hrvatskoj, Sloveniji i širom Evrope, Amerike, Kanade, Australije, na trgovima, u pozorišnim i koncertnim dvoranama, ali Boga mi, nije do mene. Ako napravimo paralele između cnogorskog i bosanskohercegovačkog kulturnog i muzičkog nasljeđa, bosanske sevdalinke, podgoričkog i sandžačkog sevdaha, kako god neko shvatio, postoji neraskidiva nit koja nas veže”, zaključuje Paldum.
(CdM)