Prije osamnaest godina vlasti Republike Srpske su otkrivale lokacije masovnih grobnica u Podrinju. Danas vlasti iz Republike Srpske ne dopuštaju majkama Srebrenice da polože cvijeće na stratišta svojih sinova.
Piše: Avdo AVDIĆ
”Potezima kamikaza napali su naše položaje, oruđa i tehniku. Bilo je primjera nasrtanja na tenkove, naskakanja na tenkove i samohotke. Upornim pritiskom uspjeli su ovladati sa naša tri rova”, napisat će Vinko Pandurević u svom izvještaju Drinskom korpusu.
NIJE IMAO NAMJERU…(?!)
Bio je to 16. juli 1995. godine i oko 7.000 srebreničkih Bošnjaka probijalo se u rejonu Baljkovice na slobodnu teritoriju. Stotinu ih je, piše kasnije osuđeni ratni zločinac Vinko Pandurević, bilo naoružano. Ostali su bili bez oružja. Svojim su tijelima oslobodili koridor kroz koji je veća grupa uspjela izaći iz obruča. Osam i po hiljada onih koji su krenuli iz Srebrenice nije prošlo. Oni koji su se predali, strijeljani su. U Domu kulture u Pilici bilo je zatočeno nekoliko stotina Bošnjaka. Pobili su ih rafalima i bombama. Haški svjedok Jefto Bogdanović je kupio leševe, pa poslije svjedočio.
”Stavimo dvije fosne debele, dvojica za ruke, dvojica za noge i tovari. Bilo ih je zgurenih, pruženih i u stojećem stanju. Ali, mrtvo, pa eto. Kažu da je bilo 550, a mi nismo brojali.”
U Kravicama kod Bratunca je bilo mnogo više. Preko hiljadu, sigurno. Strijeljani su 13. jula. Njihove porodice, 27 godina kasnije, nisu uspjele probiti obruč koji je oko zgrade Zadruge u Kravicama postavio bratunački načelnik Srđan Rankić.
Istog dana kada je srebreničkim majkama zabranjen prilazak stratištu njihovih sinova, muževa i braće, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je poslalo obavijest da neće procesuirati Radovana Kovačevića, glasnogovornika SNSD-a, koji je, nakon stupanja na snagu “Inzkovog zakona”, ustvrdio da “u Srebrenici nije bio genocid”. Tužilac Kasim Halilčević će u svojoj odluci navesti da Kovačević nije imao namjeru da “povrijedi tuđa osjećanja”. Tako je, ako ćemo pravo govoriti, jednom tužilačkom odlukom poništena odredba Krivičnog zakona kojom je negiranje genocida – kriminalizirano.
Prošlo je, rekosmo, 27 godina otkako su pripadnici Vojske RS-a i MUP-a RS-a u Srebrenici počinili genocid nad Bošnjacima. Posljednjih devetnaest godina intenzivno pratim dženaze i komemoracije u Potočarima. Organizacijski to sve izgleda profesionalnije i upečatljivije. Ali okolnosti u kojima se obilježava Srebrenica postaju sve gore.
Bilo je ljeto 2004. godine. Prvi put sam tada vidio kako izgleda masovna grobnica. U selu Sandići, naime, iznad nekoliko otkrivenih tijela strijeljanih Bošnjaka, Milan Bogdanić je u ime Vlade Republike Srpske predao Amoru Mašoviću spisak masovnih grobnica koje je otkrila Komisija za ispitivanje događaja u Srebrenici koju je formirala Republika Srpska.
Možete li danas zamisliti tu scenu kako predstavnik Vlade Republike Srpske iznad masovne grobnice otkriva svojim kolegama Bošnjacima lokacije masovnih grobnica u koje je Vojska i Policija RS-a bacala ubijene Srebreničane? Ne možete. Jer danas, osamnaest godina kasnije, to je prosto nezamislivo. Devet godina nakon genocida u Srebrenici vlasti Republike Srpske imale su hrabrosti da se, koliko-toliko, suoče s prošlošću. Dvadeset i sedam godina nakon genocida u Srebrenici, vlasti tog istog entiteta ne samo da negiraju već i omalovažavaju počinjene zločine.
Zamislite, recimo, Željku Cvijanović kako se u direktnom TV obraćanju izvinjava za Srebrenicu? Nezamislivo. Prije osamnaest godina, a samo devet godina nakon rata, Dragan Čavić je u svojstvu predsjednika Republike Srpske to učinio. Onda je nestao sa političke scene, što će nam pokazati da Republika Srpska nije spremna na katarzu. Izvještaj koji je 2004. godine pred TV kamerama pročitao Dragan Čavić, aktualna Vlada Republike Srpske je stavila van snage.
PROVOKACIJE
Prije osamnaest godina vlasti Republike Srpske su otkrivale lokacije masovnih grobnica u Podrinju. Danas vlasti iz Republike Srpske ne dopuštaju majkama Srebrenice da polože cvijeće na stratišta svojih sinova.
Prije osamnaest godina vlasti Republike Srpske su se izvinjavale za počinjene zločine nad srebreničkim Bošnjacima. Danas vlasti iz Republike Srpske 10. jula pored puta postavljaju fotografije stradalih pripadnika Vojske Republike Srpske, provocirajući tako hiljade onih koji su došli na obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici.
Danas je, dakle, postalo normalno i nekažnjivo negirati Srebrenicu. Postalo je općeprihvatljivo da se bošnjačke žrtve iz Srebrenice zadovolje “brojnim međunarodnim osudama” zabrane u režiji bratunačkog načelnika i da, opet, čekaju naredni juli.
Srebrenica nije samo mjesto genocida. Srebrenica je opomena. I domaćoj i svjetskoj politici.
(Oslobođenje)
Related posts:
SILAJDŽIĆEVA ČETIRI ¨NE¨ – HARIS SILAJDŽIĆ PROPUŠTA 14. APRILA 1992. U WASHINGTONU ZATRAŽITI PODIZANJE EMBARGA NA ORUŽJE
FELJTON; XAVIER BOUGAREL “NADŽIVJETI CARSTVA”: Kako je panislamistička struja u SDA “reislamizirala” Armiju RBiH, društvo, čak i Islamsku zajednicu, pa odbrambeni rat pretvorila u džihad?
VASKOVIĆ OTKRIO NAJVEĆU TAJNU VOŽDA IZ LAKTAŠA: Dodikovo političko samoubistvo ukradenom ikonom iz Luganska; Igor Dodik je imao samo 11 godina kad je ubijen Mauzer…
NEĆE DODIK VIŠE DA ŽIVI NA SELU: U centru Banja Luke gradi vilu od 2.000 kvadratnih metara, pogledajte kako teku radovi…
BEOGRADSKI NOVINAR O K*VAVIM LENTAMA: “Za razliku od Handkea, koji je u krajišku varoš stigao ne bi li na svoj tas iskamčio još koji gram svekolikog srpskog divljenja…”
UREDNIK KATOLIČKOG TJEDNIKA, FRA LUKA MARKOVIĆ: “Zloduh titoizma je među Bošnjacima pušten iz…
KRATKA, JASNA I OŠTRA PORUKA AKADEMIKA SIDRANA: “BOŠNJO! Ako si zaboravio, da te podsjetim, ovi su razbojnici i ranije ratove započinjali ovako…”
KOLUMNA AVDE AVDIĆA: Ko je ubijao u Dobrovoljačkoj?
Na vrhuncu rasprave o broju ubijene djece zadesio sam se u Sarajevu, neizmjerno sam srećan jer doživio sam…
Naš dragi Moke… Da i njega nije bilo u početku ‘92., kada su nas svi ostavili, ne bi bilo ni Šehera danas!
Powered by YARPP.
