KOLUMNA AVDE AVDIĆA: Diplomatsko skrivanje pod hodžinsko džube!

Schmidt i Murphy su, očito, pogrešno shvatili neku hutbu u kojoj je hodža kazao da je u džamiji spas. Nije, pogriješili su. U pravednosti je spas. A nije baš pravedno od sedam presuda koje se odnose na izborna pravila, izabrati samo jednu – i to presudu Ljubić.

Piše: AVDO AVDIĆ

Koliko često obilaze medrese i džamije, Christian Schmidt i Michael Murphy bi, uskoro, mogli postati tumači šerijatskog prava. Kad im već Rimsko pravo ne ide od ruke. A nisu vični ni Evropskoj konvenciji o zaštiti ljudskih prava. Zbog čega se sada, nakon jednodnevnog poništavanja Ustava i dodatnog obezvrjeđivanja bošnjačkih i građanskih glasova, skrivaju iza srebreničkog genocida i hodžinskih ahmedija.

Kada su trebali i mogli zaštititi žive srebreničke Bošnjake, zapadne su diplomate čekale. I danas sa srebreničkim cvijetom na reveru odaju počast žrtvama koje su mogli zaštititi, a nisu. Žrtvama ubijenim u zaštićenoj zoni UN-a. A istovremeno one preživjele Bošnjake i građane isporučuju službenom Zagrebu, kao pravnom i političkom sljedbeniku onog službenog Zagreba koji je bio na čelu presuđenog UZP-a.

Hvali se Christian Schmidt da je u petak bio u džamiji u selu Rebrane kod Neuma. Hvali se i da je podržao tu malu zajednicu hercegovačkih Bošnjaka čije je glasove svojim oktroiranim Ustavom iz oktobra prošle dodatno umanjio u odnosu na glasove njihovih susjeda Hrvata.

Ali zbog naše budućnosti svi bismo to, po Schmidtu i Murphyju, sve trebali zaboraviti. Okrenimo se novoj rundi pregovora o izmjenama Izbornog zakona. Kojima ćemo dodatno umanjiti vrijednost bošnjačkog glasa i potpuno uništiti onaj građanski.

Deklarativna podrška Islamskoj zajednici i posjeta Rijasetu sa poklonom u rukama možda može popraviti Schmidtov i Murpheyev imidž među Bošnjacima. Ali Bošnjacima ne može popraviti politički status. Naprotiv. Obilasci medresa, muftijstava i zgrade Rijaseta nisu podrška Bošnjacima i muslimanima. To diplomate pomažu same sebi da poprave imidž trajno narušen odlukom da jedan hercegovački Hrvat vrijedi kao tri hercegovačka Bošnjaka i odlukom da građanin ne vrijedi ništa.

Na dan kada je Milorad Dodik Ukazom poništio Visokog predstavnika za “bošnjački” dio Federacije, Christian Schmidt je bio kod mostarskog muftije i u neumskoj džamiji. Tamo je iskazao podršku okupljenim džematlijama koji će, zaraženi najopasnijim bošnjačkim virusom zvanim naivnost, jaciju i sabah dočekati u nadi da će visoki predstavnik uporabiti Bonske ovlasti i nametnuti rješenje o “legalizaciji džamije”.

Dok shvate da neće, Schmidt će možda još koji put u hodu izmijeniti Izborni zakon i na razlomke podijeliti klubove konstitutivnih naroda tako da je jedan Bošnjak, plus jedan Bošnjak, plus još jedan Bošnjak i plus još jedan Bošnjak, isto što i jedan Hrvat iz Hercegovine.

Schmidt i Murphy su, očito, pogrešno shvatili neku hutbu u kojoj je hodža kazao da je u džamiji spas. Nije, pogriješili su. U pravednosti je spas. A nije baš pravedno od sedam presuda koje se odnose na izborna pravila, izabrati samo jednu – i to presudu Ljubić. A prava Roma Derve Sejdića, Jevreja Jakoba Fincija, Albanca Samira Šlakua, Srbina Svetozara Pudarića, Bošnjaka Ilijasa Pilava i građanke Azre Zornić gurnuti u stranu.

Evo, sigurno će Murphy i Schmidt staviti cvijet Srebrenice i krenuti u Potočare. Tamo će biti i doktor Ilijas Pilav. On je preživio genocid. Strazbur je presudio da su njegova ljudska prava ugrožena, jer kao Bošnjak iz Republike Srpske nema pravo da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH. Zašto, recimo, OHR nije reagirao u tom slučaju. Ah, da. Schmidt za to nije nadležan. Jer on je, zapravo, beznadežan.

(Istraga)