Jadni Tarik Dautović ne bi zavređivao ovoliku medijsku pažnju da nije problem nacije u sljedećem pitanju: ima li razlike između njega, kao sina glavnog imama, i Bakira, kao sina Alije Izetbegovića?!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
“I Allaha mi mi ćemo uraditi sve da preimenujemo Titovu ulicu! Zvat će se Alije Izetbegovića,” zakleo se Tarik Dautović na svom Facebooku. Ova njegov (za)kletva je izazvala pravi požar na internetu kojeg su brže-bolje morali gasiti esdeaovi „vatrogasci“ svojim „šmrkovima“ tvrdeći da „inicijativa za ukidanje Titove ulice nikada nije imala podršku samog prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića: “…Ja nisam nikad krio simpatije prema tom čovjeku, jer mi nije davao utisak nekog zloće-čovjeka. Jednom riječju, nemam ja neki negativni odnos prema Titu.“
Tarik S(a)vojski
Potom su se od Dautovića distancirali i predsjednik esdeaove mladeži, kao i općinski ogranak SDA u Starom gradu. Jadni Tarik morao je izbrisati svoj status sa Facebooka! Tako je, reklo bi se, Sarajevo spašeno od novog Princa Savojskog.
I već sutra-dan sabahile na istom portalu na kojem je odstrijeljen i Filip Mursel Begović, glavni i odgovorni urednik nedjeljnika Stav “kojeg su njegovi poslodavci doveli čak iz Zagreba”, kako piše Slobodna Bosna, „kao da sličnih intelektualaca i mislilaca nema u Sarajevu na pasja preskakala, dovoljan je primjer Tarika Dautovića, mladog SDA-ovog antikomunističkog talibana iz Starog grada!“
Begović je odstrijeljen uz sliku s intervjua kojeg je dao na TV Igman zbog nesuvislih antikomunističkih stavova iznesenih na Twitteru.
A kažu da je nedavno na ovoj istoj „vehabijskoj klaoki“ govorio i Bakir Izetbegović gdje mu je cenzurirano pitanje i odgovor o Mladim muslimanima. Navodno je savjetnik Bakira Izetbegovića Amel Suljević izravno intervenirao kod vlasnice televizije da izbaci taj dio intervjua, što je ova i učinila.
Pa opet kažu, da je Bakir Izetbegović prilikom svog prvog (tajnog) sureta sa Miloradom Dodikom, kome je bio nazočan jedan novinar, od njega tražio da mu samo ne napada oca.
Zato je Izetbegović u početku hvalio Dodika kao poduzetnog privrednika, te se klonio prepirki sa njim rekavši da on u njemu neće imati sagovornika poput Harisa Silajdžića. Da bi, evo, Izetbegović već po ko zna koji put zaprijetio Dodiku tužbom za klevetu jer mu optužuje oca da je bio pripadnik Handžar divizije.
Hoće li doći do tužbe više nije ni bitno. Bitnije je, po meni, da je ove informacije i tvrdnje Dodik mogao pročitati u tekstovima urednika Slobodne Bosne, koja evo ostrašćeno brani Aliju Izetbegovića kao Titovog poklonika. Ne sikiraju Izetbegovića baš toliko Dodikove laži o Handžar diviziji, jer ga to ne kompromitira kod Bošnjaka, možda on više strahuje od pretpostavki da Dodik zna ili ima neke opasnije informacije koje bi Aliju mogle kompromitirati kod Bošnjaka.
S obzirom na moje osobno iskustvo, jer sam kao i Mursel Begović radio i uređivao režimski tabloid, kojeg smo oficijelno zvali nacionalni sedmični list „Ljiljan“, mogu procijeniti da će urednika režimskog tabloida Stav „pomesti metla“ i da je on završio svoju karijeru.
Za mladog Dautovića će još biti mjesta pri kancelarijama SDA-ovih funkcionera bar dok mu je babo Ferid-efendija Dautović glavni imam medžlisa Islamske zajednice u Sarajevu. Inače njegova politička karijera je završena.
Najbogatija hodžinska familija
Zašto se, onda, baviti ovim esdeavoskim derištima kakvih, eto, u Sarajevu ima na „pasija preskakala.“
Možda Mursel Begović i može nešto reći u svoju odbranu jer ipak ima nekakve reference da se bavi onim čime se bavi. A mali Tarik će (p)ostati kao „školski“ primjer kako završavaju sinovi „zelene buržoazije.“ Sličnu sudbinu će, bez dvojbe, doživjeti i Abdulah Skaka. On se već opekao zbog svoje političke neukosti kad je pozvao u brobu protiv „antifašista.“ Ovakav esdeaov podmladak koji je odrastao u „svili i kadifi“, neće biti u stanju odbraniti ni sebe, a kamo li Aliju, makar im pomagali Turci koji ga zovu „Kraljem mudrosti“, pa ni Bakira, kojeg su pokušali promovirati u princa, kao sina Kralja mudrosti. Skaka nije uzeo pouku od svojih časnih roditelja. Vjerovatno je povjerovao u političke bajke svoga dede Ismeta Kasumagića, Alijinog zatvorskog sapatnika, prije nego ga je uočio Timur Numić, stari esdeov skaut, i odveo Denisu Zvizdiću, tadašnjem šefu KO SDA u Sarajevu.
Dautovići su najbogatija hodžinska familija u Bosni i Hercegovini. Tarikov babo Ferid ef. je glavni imam u Sarajevu, a jedan mu je amidža muftija. I Tarikova majka je mualima. Na stranu pitanje kako su Dautovići došli u posjed desetina vrijednih nektretnina; kuća, stanova i poslovnih prostora u Zenici i Sarajevu, ovdje je problem da nam takvi ljudi odgovaraju za islamski odgoj i obrazovanje djece bosanskih muslimana. I to u dva najveća, pa ako hoćete i najislamskija muftijstva. Poznato je da je mektebska nastava u Sarajevu nakon rata, dakle u vrijeme od kada je za glavnog imama postavljen baš Ferid Dautović, doživjela debakl. Navodno ni 10 posto sarajevske djece nije obuhvaćeno mektebskom nastavom. Islamka zajednica to „krije kao zmija noge“ i opravdava to „bijelom kugom.“
Tarik Dautović bi još mogao biti i školski primjer polaznika vjeronauke u sarajevskim mektebima. Ako je on ispao takav kreten, kao sin glavnog imama, zašto bi, onda, roditelji uopće slali svoju djecu tamo gdje će ispadati kreteni i opća šprdnja na internetu?!
Jadni Tarik ne bi zavređivao ovoliku medijsku pažnju da nije problem nacije u sljedećem pitanju: ima li razlike između njega, kao sina glavnog imama u Sarajevu, i Bakira, kao sina Alije Izetbegovića?! Ja mislim da razlike nema! I(li) ako je i ima, onda se ona ogleda u formalnim nijansama; i Tarik i Bakir fino odgojeni muslimani, ali obojica su u politici ispali kreteni! Naravno, svaki na svoj način.
(TBT)