Jednom je rekao da on sam nije „marksista”. Ipak, njegova namjera je bila da napiše „knjigu nad knjigama”

Prije 150 godina u Hamburgu je objavljeno prvo izdanje najvažnijeg djela Karla Marxa. „Kapital“ je jedna od najuticajnijih knjiga i istoriji čovječanstva, a njena relevatnost održala se sve do danas.

Kada je u septembru 1867. godine, hamburška izdavačka kuća „Oto Majsner” objavila prvo izdanje glavnog dijela Karla Marxa „Kapital – kritika političke ekonomije”, malo šta je ukazivalo na kasniji značaj te knjige za dalji tok istorije čovječanstva. Glomazan tekst, težak za čitanje. Pravi je izazov za čitaoce, kako sadržajno, tako i stilski.

Toga je bio svjestan i sam autor. Već u predgovoru Marx upozorava čitaoca: „Svaki početak je težak”, dok njegova žena Jenny jednom prijatelju socijalisti preporučuje da „dijalektičke specifičnosti prvih pasusa” jednostavno preskoči. Prvo izdanje, objavljeno u tiražu od hiljadu primjeraka, godinama se prodavalo.

Ipak 150 godina kasnije „Kapital” čiji je drugi i treći tom objavljen tek nakon autorove smrti, jedna je od najuticajnijih knjiga moderne istorije – iako i dalje može da se sumnja da su je zaista pročitali svi oni koji se na nju pozivaju. Na vrhuncu socijalističkog i komunističkog pokreta, sedamdesetih godina prošlog vijeka, vlade čak šezdeset država svijeta pozivale su se na učenje Karla Marxa. Za dvije trećine svjetskog stanovništva „Kapital” je imao status gotovo svete knjige.

Filozof čeka na revoluciju

Marxu je takva kanonizacija i kult ličnosti koji iz nje proizilazi bila strana. Jednom je rekao da on sam nije „marksista”. Ipak, njegova namjera je bila da napiše „knjigu nad knjigama”. Kao filozof, Marx je potpuno u duhu svog uzoraGeorga Wilhelma Hegela htio „da dovede do pojma, a time i okonča” jednu epohu, objašnjava hrvatski filozof i politikolog Žarko Puhovski. Pritom se radi o buržoaziji kao posljednjoj eri klasnog društva. „Marx je bio uvjeren da se istorija završava sa buržoaskom epohom i da tada počinje novo računanje vremena koje se završava u komunizmu, dakle u društvu u kome su klase ukinute”, kaže Puhovski.

Terminima političke ekonomije, Marx pokušava da analizira mehanizam kapitalističke privrede. Radnik prodaje svoju radnu snagu kapitalistima i za to dobija platu. Razlika između vrijednosti koju je stvorio i plate koju je dobio je višak vrijednosti. Kapitalista pokušava plate da drži što je moguće nižima, kako bi povećao višak vrijednosti. U stalnom i nekontrolisanom stvaranju tog viška vrijednosti, a time i eksploataciji radnika, prema Marxovom mišljenju leži osnovni princip kapitalizma. Ta eksploatacija, zaključuje Marx, u jednom trenutku postaje toliko nepodnošljiva, da radnik počinje da protestuje i hoće da ruši kapitalizam.

Šta je Marx previdio?

Taj zaključak se međutim bazira na jednoj greški, smatra Bernd Cizemer, publicista i bivši glavni urednik lista Handelsblat: „Marx je rad vidio kao jedini izvor vrijednosti, previdjevši time da kapitalizam ne funkcioniše kroz eksploataciju radnika, već kroz neprestani tehnički napredak. Druge izvore bogatstva, naime inovacije, preduzetničke inicijative i tehnički napredak, on je u suštini svoje teorije potcijenio”, smatra Cizemer.

Tako su pojedini društveni razvoji koje je Marx predvidio – izostali. Doduše, progresivna industrijalizacija i razvoj tehnologije procesa proizvodnje vodili su ka sve manjim troškovima proizvodnje i skraćenju radnog vremena, ali istovremeno rastuće osiromašenja radnika nije uslijedilo.

Kapitalizam se pokazao kao nevjerovatno prilagodljiv, naglašava Žarko Puhovski, „tako da je u međuvremenu i u slobodno vrijeme nastala takozvana industrija slobodnog vremena – u Marxovo vrijeme potpuno nezamisliva”.

U čemu je Marx bio u pravu

Nisu međutim sve tačke Marxove analize pogrešne. Tako je, na primjer, njegov opis kapitalizma kao neprestanog procesa u kome se novac sve više gomila i ponovo investira, danas aktuelniji nego ikada. Upravo ta dinamika prije nekoliko godina je dovela do svjetske finansijske i ekonomske krize.

I njegov opis neizbježne težnje ka monopolizaciji kapitala pokazao se kao tačan: prema podacima Savezne službe za statistiku iz 2012. godine, veliki koncerni su u Njemačkoj činili tek jedan procenat ukupnog broja firmi, ali su upravljali sa 68 odsto čitavog obrta. Istovremeno, 81 odsto svih manjih preduzeća kontrolisali su tek šest procenata.

Preteča globalizacije

Aktuelnija nego ikada ranije je i Marxova teza o nepravednoj raspodjeli profita. Francuski ekonomski stručnjak Thomas Piketty, 2014. godine u knjizi „Kapital u 21. vijeku” piše da su neprestano rastuća i prekomjerna nejednakost bogatstva i prihoda jedna od karakteristika globalno aktivnog kapitala.

Već je Marxu bilo jasno da kapitalizam po svojoj prirodi nema granice u širenju i djelovanju. Ekonomista Bernd Cizener naglašava da i u „Kapitalu” i u „Komunističkom manifestu” ima dijelova u kojima Marx govori da trijumf kapitalizma vodi ka nestanku svega do tada uobičajenog. Zato Marxa „možemo da smatramo prvim pravim teoretičarem globalizacije”, uvjeren je Cizemer.

Kapital je pobijedio

Svjetska revolucije je međutim izostala, a kada je dolazilo do velikih revolucionarnih prevrata, to je prije svega bilo u nerazvijenim, predindustrijskim zemljama. Ipak, revolucionari u čitavom svijetu se pozivaju na Marxa, bez da su zaista pokušali da razumiju njegovu teoriju.

To važi i za Marxovu ulogu u Kini, kaže Cizemer: „Mislim da se kineski marksizam velikim dijelom razvio bez tačnog poznavanje djela Karla Marxa.” Ni za zločine staljinističkog režima ne treba kriviti Marxa: „Naravno da se marksizam-lenjinizam sovjetskog tipa zasniva na idejama Karla Marxa, ali ja ne bih dovodio u direktnu vezu Karla Marxa i sovjetska masovna ubijanja 1930-ih godina”, ističe Cizemer.

Stvarni neuspjeh Karla Marxa nije u zločinu koji je počinjen i u njegovo ime, naglašava hrvatski filozof Žarko Puhovski. Marx je bio uvjeren da je slom kapitalizma iznutra nezaobilazan i da će brzo doći. To se međutim nije desilo. I 150 godina nakon objavljivanja prvog izdanje „Kapitala”, socijalne napetosti su jednako prisutne kao i klasne razlike. Eksploatacija je još uvijek osnova procesa proizvodnje. „Marxov neuspjeh”, kaže Puhovski, „leži u činjenici da je on još uvijek aktuelan”.

Izvor: Deutsche Welle

Related posts:

VIDEO O KOJEM ĆE BOSNA DUGO PRIČATI: Najbliži ljudi Aliji Izetbegoviću ispričali o njemu što niko nije znao… MAJKU TI BOŽIJU… Za ove priče o Titu mogla je da leti glava! SVJEDOČANSTVA O BESMISLU RATA! Pisma vojnika iz Prvog svjetskog rata čitaju se i sto godina kasnije Sarajevska raja u iščekivanju susreta nakon 23 godine: Kako je jedna limenka omiljenog pića stvorila prijatelje od neznanaca! LEDENI ŠOK KOJI NIJEMCI NISU ZABORAVILI: “Imam 12 metaka, jedan sam sačuvao za sebe, 11 je za vas” Svi vole Adidas: Znate li priču o Adiju Dassleru i tri crte koje su promijenile svijet? Poučna priča iz Mostara: U ratu držali jedan drugog na nišanu, danas zajedno piju kafu. Hrvatska polisa osiguranja iz 1909. godine na ćirilici Ovu priču o smrti Josipa Broza još niko nije čuo: Tito ipak nije umro 4. maja?! SUKOB OKO PORIJEKLA: Zukorlić: “Šešelj je crnogorsko-bošnjačkog porijekla”; Šešelj: “Zukorlić je Srbin”

Powered by YARPP.

Knjiga koja je trebala promijeniti svijet: Kapital je pobijedio, ali evo u čemu je Karl Marx bio u pravu