Čini se gotovo izvjesnim da će ruske snage nastaviti s pokušajem zauzimanja ostatka Donbasa, no šira ruska strategija nije jasna

 

 

Žestoka i dugotrajna bitka koja se predviđala za Lisičansk izbjegnuta je, prema oblasnom guverneru Serhiju Hajdaju, strateškim povlačenjem ukrajinskih snaga. “Rusija trenutno ima veliku prednost u artiljeriji i municiji. Jednostavno bi ih uništili iz daljine, tako da nije imalo smisla ostati”, rekao je Hajdaj za BBC.

 

 

Izgleda da se to poklapa s ruskim izvještajima o zauzimanju grada, u koji su ruske snage, kako se čini, ušle bez otpora. Videozapisi objavljeni na društvenim mrežama u nedjelju prikazivali su čečenske borce kako plešu u centralnim četvrtima grada.

 

 

Imaju, navodi se u komentaru BBC-ja, i razloga za slavlje – zauzimanje Lisičanska znači da je Rusija u biti preuzela cijelu regiju Lugansk, ključni strateški cilj invazije ruskog predsjednika Vladimira Putina na Ukrajinu.

 

 

Sada se postavlja pitanje što to znači za bitku za Donbas, ali i za rat u širem smislu. Ukoliko se krene iz ukrajinske perspektive, za Kijev je ključno bilo izbjeći okruženje snaga, za razliku od onoga što se moglo vidjeti u Mariupolju.

 

 

Iako je ukrajinska odbrana tog strateški važnog lučkog grada na obali Azovskog mora usporila rusko napredovanje za mnogo sedmica, krajnji rezultat bila je smrt ili zarobljavanje hiljada najsposobnijih ukrajinskih boraca. Ukrajina je tako nešto htjela izbjeći pod svaku cijenu.

 

 

Čini se da je ukrajinska logika izvrnuta, ali…

 

U svom noćnom obraćanju, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski je to eksplicitno i naveo. “Ponovo ćemo izgraditi zidove, povratit ćemo zemlju, ali ljudi se moraju spasiti prije svega”, poručio je Zelenski naciji.

 

 

Serhij Hajdaj, govoreći za BBC, izrazio je posve isto stajalište. “Naše su se trupe povukle na utvrđenije položaje… Držali smo obranu Luganska pet mjeseci. Dok je ta odbrana trajala, gradili smo nove utvrde u regiji Donjeck. Sada su trupe otišle tamo”.

 

 

Javljajući se pisanim putem nekoliko sati nakon pada Lisičanska, savjetnik ukrajinskog predsjednika, Oleksij Arestovič, čak je otišao tako daleko da je obranu Lisičanska i Sjeverodonjecka nazvao “uspješnom vojnom operacijom”.

 

 

S obzirom da se ruska zastava sada vijori iznad oba grada, ta se logika može činiti pomalo izvrnutom, no njegova poanta jest da su igrali dugu igru, kupujući dragocjeno vrijeme.

 

 

Da bi se razumjelo ovu logiku, mora se shvatiti važnost zapadnog oružja za otpor Ukrajine. Ukratko, bez NATO opskrbi bili bi u još većoj nevolji nego što su sada.

 

 

Što duže mogu odgađati rusko napredovanje, to naprednije raketne i artiljerijske sisteme mogu dovesti u borbu. Projektili HIMARS koje su osigurale SAD, već su u akciji, a navodno bi mogli radikalno promijeniti ravnotežu snaga. Više vremena znači više zaliha, što onda preokreće stvar u njihovu korist, posebno imajući u vidu da se zbog sankcije Rusija muči da zamijeni istrošenu opremu i municiju.

 

 

Pitanje stanja ruskih snaga

 

Gledano, pak, iz ruske perspektive, deklarirani cilj Kremlja je zauzimanje – u Moskvi kažu “oslobođenje” – Donbasa, a zauzimanje Luganska znači korak bliže tome.

 

 

Značaj toga istaknuo je u ponedjeljak i sam Putin, kada je komandante ofenzive proglasio “Herojima Rusije”, najvećim mogućim priznanjem Ruske Federacije.

 

 

Ipak, pitanje je što će biti dalje. Čini se gotovo izvjesnim da će ruske snage nastaviti s pokušajem zauzimanja ostatka Donbasa, posebno gradova Slovjansk i Kramatorsk, koja su oba granatirana posljednjih dana. Za Slovjansk se kaže da ima poseban značaj za proruske separatiste, budući da je to mjesto prvih ustanaka 2014. godine.

 

 

No, osim toga, šira ruska strategija nije jasna. Mnogo će ovisiti o stanju njihovih snaga ako – ili kada – zauzmu Donbas.

 

 

To je na neki način priznao i ruski predsjednik. “Jedinice koje su učestvovale u aktivnim neprijateljstvima te postigle uspjehe i pobjede na smjeru prema Lugansku, svakako se trebaju odmoriti i ojačati svoje borbene sposobnosti”, rekao je Putin.

 

 

Ukoliko bi ruske snage mogle i dalje brzo napredovati, mogle bi nastaviti s naporima da zauzmu cijeli jug Ukrajine, možda čak uključujući i Dnjepropetrovsk, glavni grad te oblasti, ili i dalje.

 

 

Ništa nije sigurno

 

Ako, međutim, budu toliko iscrpljeni koliko mnogi analitičari predviđaju, a kako je Putin natuknuo, moguće je da će proglasiti kraj ‘specijalne vojne operacije‘, kako sveobuhvatnu invaziju na Ukrajinu nazivaju u Moskvi.

 

 

Možda bi se mogli nadati da će jednostrani prekid vatre donekle ublažiti međunarodnu podršku Ukrajini, pri čemu će se neke zemlje, možda Francuska i Njemačka, zalagati za mir.

 

 

Ukrajina bi nedvojbeno nastavila borbu, ali bez stalnog dotoka oružja moglo bi se dogoditi da prva crta fronta postane mjesto zamrznutog sukoba, slično kao što je bio slučaj između 2014. i 2022. To bi odgovaralo Rusiji, koja bi svog susjeda tako stalno držala u stanju previranja i nemira.

 

 

Za sada ništa od navedenog nije sigurno, a obje strane tvrde da imaju prednost. Tu treba napomenuti da su, dok su u defenzivi u Donbasu, ukrajinske snage zabilježile nedavno i uspjehe, od kojih je najznačajnije ponovno zauzimanje Zmijskog otoka, gdje je ponovno podignuta plavo-žuta zastava.

 

 

Jedino što je sigurno jest da ovaj rat neće uskoro biti gotov, a ljudi u regiji Donjeck bit će idući koji će trpjeti posljedice, zaključuje se u analizi BBC-ja.

 

(Jutarnji list)

KLJUČNI DANI SU PRED NAMA: Šta Putin planira nakon osvajanja Luganska?