Kina se suočava sa ogromnim problemom, svi planovi pali su u vodu. Xi bi mogao krenuti putem koji će izazvati haos u svijetu

Ako se Xi Jinping nadao mirnoj i stabilnoj 2022. prije planiranog “ponovnog izbora” ove jeseni, mora biti razočaran.

U januaru sam napisao da “ekonomska budućnost Kine ne izgleda baš tako sjajno i da počinje imati političke implikacije za predsjednika Xi Jinpinga.” To se pokazalo kao podcjenjivanje, piše Kevin Rudd za Wall Street Journal.

Kineski ekonomski izgledi danas izgledaju znatno slabiji nego na početku godine, s obzirom da je Međunarodni monetarni fond smanjio prognozu kineskog rasta na 4,4%, dok drugi ekonomisti predviđaju brojke ispod 4%. Kapital je bježao iz zemlje, a strani ulagači su samo u martu bacili 18 milijardi dolara u kineske obveznice i više od 7 milijardi dolara u kineske dionice. Šta se dogodilo?

Četiri stvari:

Prvo, kriza u kineskom sektoru nekretnina, koji predstavlja čak 29% bruto domaćeg proizvoda, pokazala se gorom nego što se očekivalo otkako je gigant nekretnina Evergrande prošle godine upao u bankrot. Zaraza se proširila i najmanje 10 kineskih developera nije platilo dug denominiran u dolarima, zastrašujući investitore.

Drugo, napad gospodina Xija na kineski tehnološki sektor pomogao je u smanjenju tržišne kapitalizacije 10 najvećih kineskih tehnoloških kompanija za više od 2 biliona dolara tokom prošle godine. Te kompanije sada otpuštaju hiljade ljudi.

Treće, invazija na Ukrajinu od strane “najboljeg prijatelja na svijetu” gospodina Xija, Vladimira Putina, dovela je do skoka cijena energije i roba te je uzdrmala lance opskrbe koje je već pogodila pandemija. To su strašne vijesti za najvećeg svjetskog proizvođača, izvoznika i ekonomiju koja troši energiju.

Četvrto, inzistiranje g. Xija na kineskoj strategiji nulte stope Covid-a, što je dovelo do masovnih zatvaranja u gradovima uključujući Šangaj. G. Xi je prošle godine proglasio “pobjedu” nad virusom, uloživši svoju političku reputaciju na strategiju koju je proglasio superiornijom od onih koje koristi Zapad.

U politici Komunističke partije Kine, vođa nikada ne može pogriješiti ni u čemu, tako da se ne može vidjeti da gospodin Xi mijenja svoju politiku nulte Covid-a—barem ne dok se ne završi 20. kongres stranke u novembru i dok g. Xi ne bude sigurno ponovno imenovan.

No, oko 373 miliona ljudi u 45 gradova je pod nekom vrstom izolacije od kraja aprila. Ta mjesta predstavljaju otprilike 40 posto ukupne kineske ekonomske proizvodnje, ili oko 7,2 biliona dolara godišnjeg BDP-a.

U kombinaciji, ovi faktori dovoljni su da formalni cilj gospodina Xija od 5,5% rasta ove godine izgleda nerealno. Za gospodina Xija, nepostizanje cilja bio bi politički katastrofalan.

Mora pronaći način da završi godinu s pravim brojem. U aprilu je navodno rekao stranačkim dužnosnicima da ekonomski rast Kine mora nadmašiti rast SAD-a ove godine kako bi pokazao da je autoritarni sistem zemlje superiorniji od onog Zapada u opadanju. To će biti teško s obzirom na to da je kineski privatni sektor – motor njenog ekonomskog rasta – marginaliziran od strane gospodina Xija jer je gurnuo centar ekonomske gravitacije prema državi.

G. Xi je stoga naredio val fiskalnih i monetarnih poticaja. Na sastancima krajem aprila rekao je da Kina treba “koristiti različite monetarne politike” i “ojačati izgradnju infrastrukture” kako bi “proširila domaću potražnju”. Kako bi to opravdao, proglasio je hitnu potrebu za izgradnjom infrastrukture nužne za osiguranje “nacionalne sigurnosti” suočenih s potencijalnim “ekstremnim situacijama”.

Također je naznačio nevoljko povlačenje tehnološke akcije. Posljednji sastanak Politbiroa posebno je obećao “promicanje zdravog razvoja platformske ekonomije”, nagovještavajući moguće olakšanje za opsjednute kineske internetske kompanije. Kineski regulatori su se navodno susreli s tehnološkim rukovoditeljima kako bi im objasnili da će ublažiti njihov regulatorni napad.

Ništa od toga neće riješiti najosnovnije probleme kineske ekonomije. Poticajne mjere neće vratiti povjerenje u privatni sektor koji je – nakon što je na teži način naučio da će gospodin Xi uvijek staviti političku kontrolu ispred ekonomske slobode – jednom ugrižen, dvaput sramežljiv.

Niti će poticajna potrošnja učiniti više od papira o stvarnosti da kineski ekonomski model vođen investicijama doseže svoje granice. Kinesko stanovništvo dostiže vrhunac i ubrzano stari. Njegova se radna snaga smanjuje, a rast produktivnosti usporava.

Nedavne ekonomske procjene predviđaju naglo usporavanje kineske putanje rasta, na oko 3% do 2030. i 2% do 2050. Ako se pokaže da je to slučaj i g. Xi radikalno ne promijeni kurs, globalni strateški i ekonomski značaj bit će dubok. Kina bi prestala biti pokretač svjetskog rasta. Ipak, možda neće nadmašiti SAD kao najveću svjetsku ekonomiju do kraja desetljeća – a ako i bude, to neće biti dugotrajno.

Ekonomski problem leži u gospodinu Xiju i njegovom štabu. Pokrenuo je napad na imovinski i tehnološki sektor. Opisao je ove odluke kao dio općeg političkog okvira koji je kinesku ekonomsku politiku dobro pomaknuo na ideološku ljevicu. G. Xi je počeo daviti gusku koja je 35 godina nosila zlatno jaje.

Veliko je pitanje je li g. Xi jako pogriješio temeljni politički smjer Kine – i ako je tako, je li voljan i sposoban promijeniti kurs. Ako ne, svijet bi mogao ući u još opasniju fazu ako se gospodin Xi okrene nacionalizmu i većoj vanjskopolitičkoj aktivnosti kako bi ojačao svoj domaći politički legitimitet suočen s usporavanjem kineske ekonomije

Jedini izlaz iz ove budućnosti je da gospodin Xi vodi Kinu na održiviji politički put. Ali s obzirom na njegove marksističko-lenjinističke ideološke sklonosti, to će biti teško. Kao što je američki ekonomist Dan Rosen rekao u nedavnom eseju: “Kina ne može imati i današnji etatizam i jučerašnje snažne stope rasta: morat će birati.”

(Raport)