KĆI RATNOG ZLOČINCA NA ČELU ZAGREBAČKOG HOLDINGA: Zahvaljujući tati Bruni Stojiću, Ana je od sekretarice dogurala do direktorice!

Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić još prije dvije godine postavio je za šeficu Holdinga tada 34-godišnju Anu Stojić Deban, kćerku osuđenog ratnog zločinca Brune Stojića.

Prije dvije godine, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić postavio je za šeficu Holdinga tada 34-godišnju Anu Stojić Deban. Razloge zašto je dotadašnja predstojnica ureda, koja nikad prije nije upravljala nekom ozbiljnom tvrtkom, odjednom dobila u ruke četiri milijarde kuna, 11.000 zaposlenih i dvadesetak gradskih poduzeća valja tražiti u njezinim obiteljskim vezama, piše Index hr.

Njezin otac Bruno Stojić bio je ministar odbrane u Tuđmanovoj i Bobanovoj Herceg-Bosni i zapovjednik stožera obrane HVO-a, koji je u srijedu osuđen u Haagu na dvadeset godina zatvora kao jedan od hercegovačke šestorke. U vrijeme kćerinog promaknuća bio je “haški uznik”, koji se nakon rata baš kao i Slobodan Praljak obogatio, što je očito dovoljna preporuka da anonimnu osobu lansira na čelo holdinga glavnog grada Hrvatske. Barem dok njime upravlja Milan Bandić kojeg i samog uskoro čeka suđenje za korupciju.

Prije tog imenovanja, koje je prošlo kao i svi Bandićevi skandali, Ana Stojić Deban bila je administrativna tajnica bivšeg predsjednika uprave Holdinga Slobodana Ljubičića Kikaša. Kada je on smijenjen, otišla je u Arenu Zagreb.

Čim se Ljubičić vratio u Holding, evo i nje, i to kao voditeljice ureda, dakle osobe koja određuje dinamiku sastanaka za šefa. Imenovanje Stojić Deban problematizirao je kroz aspekt njezinog neiskustva tek dio medija, dok je tek usputno spomenuta uloga oca. Djeca ne mogu i ne trebaju odgovarati za grijehe svojih roditelja, no ovdje je prilično jasno da je njena karijera tako strelovito napredovala baš zahvaljujući ocu. I njegovom krimenu zbog kojeg se našao u Haagu.

Za Milana Bandića i krug njegovih sljedbenika koje je naselio po gradskim poduzećima ona je po svemu sudeći kći heroja. Kao što su djeca komunističkih moćnika i narodnih heroja dobivala direktorske poslove u Ini, i sličnim poduzećima, tako su se zbrinjavala i djeca “hrvatskih uznika”. Bivši lideri Herceg-Bosne za desnicu u Hrvatskoj predstavljaju heroje Domovinskog rata baš zato što ih se optuživalo za ratne zločine, pa i njihova djeca istom logikom – zaslužuju herojski tretman.

Brunu Stojića je 1992. predsjednik Herceg-Bosne, Mate Boban, imenovao za zapovjednika stožera obrane HVO-a. Godinu dana kasnije premješten je u Ured za proizvodnju oružja i vojne opreme.

Haški sud potvrdio mu je prvostupanjsku presudu, proglasivši ga krivim za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu i zločine nad muslimanskim stanovništvom u BiH. Šestorka je osuđena zbog ubistava, silovanja, progona i drugih svirepih zločina.

Hrvatski mediji su svojevremeno pisali da je obitelj Brune Stojića, među bogatijima u BiH.

Poslove je uglavnom vodio preko brata – Mate Stojića. Stojići su, skupa s Milanom Lučićem bili među suvlasnicima Dubrovačke banke, HDZ-ove banke koja je otvorila podružnicu u Mostaru, u kojoj je Bruno bio direktor. Sudjelovali su preko te banke i u BiH privatizaciji Energopetrola, tako da su izdvojili dio imovine u novu tvrtku – Petrol.

Mate Stojić bio je vlasnik građevinske tvrtke Monitor M, koja je bila povezana s tvrtkom Monitor u vlasništvu HVO-a, dok je u Nadzornom odboru tvrtke sjedila Đurđa Šušak, supruga pokojnog hrvatskog ministra obrane Gojka Šuška.

Domogli su se u hrvatskoj privatizaciji i tvrtke Interšped iz Ploča, koja je završila u stečaju nakon što je od državnog fonda za razvoj dobila 20 milijuna kuna kredita. Spominjali su se i kao prijatelji Luke Bebića, i donatori HDZ-a u vrijeme Sanadera.

Da je Stojić Deban i doslovno Bandićeva štićenica jasno je bilo na jednoj presici, kada je doživjela svojevrsni blackout. Na novinarsko pitanje “kako to da toliko toga u Zagrebu pojeftinjuje uoči izbora” ona je u šoku samo zakolutala očima, da bi gradonačelnik pokroviteljski preuzeo njezinu ulogu i odgovorio.

Dan-dva uoči presude u Haagu, Stojić Deban snimljena je na reviji Aleksandre Dojčinović, u cipelama od 5.000 kuna. Google njezino ime uglavnom vezuje uz modne članke, skupe cipele i birane haljine.

Tako šefica Holdinga ispada hrvatska verzija Carrie Bradshaw koja obilazi evente u plavim štiklama Manola Blahnika od 6.000 kuna. Hrvatska Carrie, za razliku od one iz Se*sa i grada, nije samosvjesna novinarka nego šefica holdinga grada s prirezom od 18 posto.

Slobodno možemo reći i šefica uhljeba, jer je to gradsko poduzeće egzemplar masovnih zapošljavanja bez natječaja u kojemu su mnogobrojni članovi biranih obitelji zbrinuti visokim plaćama. A tko bi bolje upravljao njima od nekoga ko je i sam gradio karijeru na takav način. I to kao kći haškog optuženika, koji je i službeno proglašen ratnim zločincem.