Autor: K. K.
Legitimno predstavljanje koje je kao uvjet bilo čega nametnuo Dragan Čović preraslo je u najomraženiji politički pojam. Bar među onima koji BiH zamišljaju građansku, proevropsku državu.
U suštini, u legitimnom predstavljanju nema ništa sporno, osim u kontektsu u kojem ga Čović posmatra.
Po njegovim uzusima i definicijama legitiman je onaj kojeg izaberu, u njegovom kontekstu, Hrvati. To je dakle onda legitiman Hrvat.
Po toj definiciji, Željko Komšić to nije. Kao ni Damir Marjanović ili Zlatko Miletić. Ili recimo Ivica Šarić.
Egzekucija autentičnih političkih predstavnika
Da bi spriječili uvođenje Čovićevog ‘legitimnog predstavljanja’, na braniku države udružile su se SDA i DF. I već četiri godine nas pokušavaju uvjeriti da su uspjeli ili da uspjevaju.
Međutim, posljednjih dana ili sedmica dešava se nešto čudno.
Prema istupima Bakira Izetbegovića i njegovih stranačkih poslušnika, ali i SDA-ovskih medija, narativ se promijenio. Iz SDA nas sad ubjeđuju da je ustvari legitimno predstavljanje to koje je ugroženo.
Sve je krenulo nakon što se slegla prašina predizbornog tornada, koji je na površinu izbacio svo smeće koje politička kaljuža može proizvesti, i nakon što su na vidjelo izašle konture izbornih rezultata.
Brojke su neumoljive, pa se tako vidi da je vrlo lako moguće da SDA izgubi poluge moći koje je kroz dugogodišnje obnašanje vlasti prisvojila za sebe.
Tad je krenuo obrat. Izetbegović i njegove galamdžije zato već danima kukaju kako bi izbacivanje SDA bilo pogubno za Bošnjake. SDA-ovi radiklani mediji izbacuju analize po kojima je izbacivanje SDA ustvari pokušaj ‘egzekucije’ – pazite sad – autentičnih političkih predstavnika.
Razlog je čovićevske naravi: Samo SDA je legitimni predstavnik Bošnjaka. To, tako kažu iz SDA, pokazuju i rezultati izbora po kojima su oni dobili najviše glasova.
“Mislim da se ide ka tome da HDZ ipak ostane u koaliciji sa SDA. Da ne pravi eksperimente sa jedanaestorkom. Pretpostavljam da će se teško odlučiti da uđu u takav eksperiment. Da naprave presedan u kojem se izbacuje jedna velika nacionalna stranka. Da pokrenu jedno klatno koje u ovome času možda može izbaciti SDA, ali se može jednog dana vratiti i udariti neku drugu veliku nacionalnu stranku jer će se napraviti presedan da se može bez velike nacionalne stranke koja predstavlja većinu ogromnog broja ljudi”, rekao je nedavno Izetbegović.
Upravo to kao argument koristi i Čović: Ne može se HDZ, odnosno HNS, izbacivati iz vlasti jer su Hrvati najviše glasova dali upravo HNS-u.
Zašto šuti Željko Komšić?
Zanimljivo je da Izetbegović, odnosno SDA, u ovom momentu zaboravljaju na osnovne principe predstavničke demokratije.
Svaki zastupnik u parlamentu biran je od građana i skup parlamentaraca koji naprave većinu u parlamentu prosto imaju u legitimitet građana. Jer su ih oni i birali.
U svakoj demokratskoj državi za pravljenje koalicija i vlasti neizbježan je faktor matematike. Svi koji žele praviti vlast računaju broj mandata i traže većinu koja bi njima odgovarala.
Taj, najprirodnij demokratski princip SDA-u odgovara samo kada su oni u vlasti i samo tad se i ‘bore’ za njega. Ta borba se ustvari završava na ispraznim floskulama, jer u 30 godina SDA nije uradila ništa kako bi i omogućila građanskiju BiH.
Naprotiv, sve što su Izetbegović i njegovi sljedbenici radili bilo je na tragu cementiranja etničkih podjela i legitimnog predstavljanja. Ne samo Bošnjaka, nego i Hrvata i Srba. Samo to im garantira neometan opstanak na vlasti.
Zanimljivo je da na ovakve politike SDA i izjave samog Izetbegovića još uvijek nije reagirao iz sestrinskog DF-a, pa ni Željko Komšić. Čovjek koji je ušao u vlast da se bori protiv ‘legitimnog predstavljanja’.
(Raport)