Je li ovo država koja će odlučiti ishod rata u Ukrajini? Nazivaju je tvornicom oružja, njihove kopije zapadnog naoružanja su impresivne

Iako službeno poriče prodaju, Iran je dronovima svjesno ušao na ukrajinsko ratište, procjenjujući da će dobit iz ovakve promocije biti veća od štete koje će prouzročiti sankcije

Vojna saradnja Rusije i Irana u agresiji na Ukrajinu doima se kao iznenađenje, ali su je zapadne obavještajne službe najavile već prije nekoliko mjeseci i to baš u ovim razmjerima. Predstavnički dom američkog Kongresa usvojio je još 28. aprila akt o ograničavanju razvoja i prodaje iranskih dronova koji bi, razvojem situacije u Ukrajini, uskoro mogao prerasti u zakon. Još početkom srpnja savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće prikazao je deklasificirana izvješća o tome da Rusija od Irana namjerava kupiti “stotine naoružani dronova” koje bi upotrijebila u Ukrajini. Objavljene su i satelitske slike ruske delegacije u posjetu bazi Šehid Karimi kojom upravlja zrakoplovni segment Islamske revolucionarne garde. Ova vojna baza dijeli pistu s nazovi-civilnom zračnom lukom Kašan odakle su iranski dronovi svojedobno polijetali prema Siriji, piše The Bosnia Times.

Stručnjak za iransku obranu i sigurnost Perzijskog zaljeva iz Washingtona, Farzin Nadimi u avgustu je upozorio na činjenicu da Rusija i Iran razvijaju bespilotne letjelice još od borbenih iskustava u Donbasu i na Krimu 2014. godine, te otkako su vidjeli učinak dronova zapadne koalicije u Iraku i Afganistanu. U analizi iranske vojne industrije suradnik Instituta za proučavanje rata J. Matthew McInnis ukazuje na to koliko je Iran profitirao u decembru 2011. kad je Islamska revolucionarna garda uspjela srušiti američku bespilotnu letjelicu RQ-170 Sentinel. Obrnuti inženjering je model na kojem Iran bazira svoju vojnu industriju još od šaha Reze Pahlavija, prije islamske revolucije. Iran u međuvremenu izvozi svoje dronove u Etiopiju, Venecuelu i Tadžikistan gdje je u Dušanbeju nedavno otvorena i tvornica za proizvodnju iranskih dronova.

Ruske dronove pak proizvodi Kronstadt grupa iz Dubne kod Sankt Petersburga, ali je tvornica po zapadnim embargom. Utoliko je i isporuka iranskih dronova oblik kupovanja vremena dok domaća tvornica ne nađe adekvatnu zamjenu za uvozne visoko sofisticirane elektronske komponente. Ruska vojska tek je polovicom 2020. dobila prva tri drona tipa Orion, a tek krajem prošle godine izvršeno je s njega probno lansiranje vođene protutenkovske rakete 9M133 Kornet (uz ukrajinsku granicu).

Golema stopa nataliteta

Islamska Republika Iran (do 1935. Perzija), država je u jugozapadnoj Aziji, a obuhvaća 1 645 258 km². Na sjeveru graniči s Armenijom (35 km), Azerbajdžanom (432 km), azerbajdžanskom eksklavom Nahičevan (Naxcivan; 179 km) i Turkmenistanom (992 km), na istoku s Afganistanom (936 km) i Pakistanom (909 km), a na zapadu s Irakom (1458 km) i Turskom (499 km). Na sjeveru izlazi na Kaspijsko jezero (duljina obale 740 km), a na jugu (ukupno 2440 km) na Arapsko more (Omanski zaljev) i Perzijski zaljev. piše Hrvatska enciklopedija Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža.

Prema procjeni za 2001. u Iranu živi 66 128 965 st. (60 055 488 st. prema popisu 1996). Wikipedia pak navodi da procjena iz 2022. govori da u Iranu živi 87 milijuna ljudi.

Prosječna je gustoća naseljenosti 40,2 st./km². Stopa nataliteta iznosi 21,3‰ (1998), mortaliteta 5,5‰, a smrtnost dojenčadi 31,3‰ (111,0‰ u 1985).

Stanovništvo je vrlo mlado: u dobi do 14 godina starosti čak je 44,3%, a u dobi od 60 i više godina samo 5,6% populacije (1996). U poljoprivredi, ribarstvu i šumarstvu zaposleno je 23% radne snage, u rudarstvu, industriji i građevinarstvu 31%, a u uslužnim djelatnostima 46% (1998). Nepismeno je 23,1% stanovništva u dobi iznad 15 godina (2000).

Nakon islamske revolucije 1979. provedena je nacionalizacija, te je veći dio industrije (napose naftne), kao i bankarski sektor, došao u državno vlasništvo (u poljoprivredi, trgovini, zanatstvu i manjim industrijskim pogonima dopušteno je privatno i zajedničko vlasništvo).

Politički sistem

Prema Ustavu od 3. XII. 1979 (koji je dopunjen 1989), Iran je islamska republika s teokratskim sustavom vlasti. Vrhovnu vlast u Iranu ima vrhovni (vjerski) vođa kojega doživotno bira Skupština stručnjaka. Ona se, uz to, brine o podudarnosti Ustava i šerijatskoga prava, odnosno vodi računa da je pravni i politički sustav u skladu s Kuranom. Predsjednik republike obavlja izvršnu vlast, a biraju ga izravno građani za mandat od 4 godine.

Može biti izabran najviše dva uzastopna mandata te jedan dodatni mandat, ako ne slijedi neposredno nakon dva već odslužena uzastopna mandata. Uz njih značajnu ulogu u sustavu vlasti ima i Vijeće čuvara koje je nakon 1989. preuzelo dio ovlasti vjerskoga vođe. Vijeće čini 6 vjerskih vođa i 6 pravnika.

Zakonodavnu vlast ima jednodomna Islamska savjetodavna skupština (Maǧlis-e Šūrā-ye Eslāmī), s 290 zastupnika, koje izravno biraju građani za mandat od 4 godine. Pravo je glasa opće i jednako za sve građane s navršenih 18 godina života. Najviši je pravosudni organ Visoko vijeće. Sudbenu vlast obavljaju Vrhovni sud, vojni sudovi i sudovi za upravne sporove. Država je administrativno podijeljena na 31 pokrajinu.

Prema raznim vojnim agencijama i medijima, Iran je jaka vojna sila, od promatrane 142 zemlje Iran se nalazi na 14 mjestu. Inače, na prvom mjestu je SAD, a na drugom Rusija.

Iran saradnju s Kinom i Rusijom vidi kao dio svoje doktrine u cilju eliminiranja NATO-ove globalne vojne superiornosti i mijenjanja odnosa snaga na području Perzije. Zapovjednik zrakoplovstva Islamske revolucionarne garde Amir Ali Hajzadeh za nacionalnu novinsku agenciju Mehr kaže da je Iran vodeća zemlja u regiji u proizvodnju dronova. Istina je pak, tvrdi fact-chek organizacija Iranwire, da je iran 2017. izvezao oružja u vrijednosti 20 milijuna dolara, što je zanemarivo u odnosu na Izrael koji je izvezao te godine 7,2 milijardi dolara vrijednog naoružanja. Glasnogovornik iranskog parlamenta Mohammad Bagher Ghalibaf tvrdi da da je Iran među 10 najvećih vojnih sila, pri čemu je istina da po trošku za obranu nije ni među prvih 15, a niti jedna njihova tvornica oružja nije među prvih sto u svijetu. Iranwire kaže da je Iran zapravo rangiran kao 131. vojna sila među njih 167. Ali takvu sliku naravno žele promijeniti.

Ipak, zanemariti iranske vojno-industrijske kapacitete bilo bi pogrešno. Njihove sposobnosti obrnutog inženjeringa (kopiranja) manje zahtjevnih borbenih sustava su impresivne. Primjerice, modernizacija tenka T-72 koju nazivaju Karrar. Na taj tenk je ugrađen i slovenski sustav za nadzor paljbe Fontana EFCS-3. Sustav navođena Fateh 110 za rakete zemlja-zemlja kratkog dometa ili Labeik za topničke rakete Zelzal isporučene Siriji ili libanonskom Hezbolahu dobar su prmjer. U protuzračnom segmentu vrijedi spomenuti rakete Šahin, temeljene na američkim raketama srednjeg dometa MiM 23B Hawk i kineskim QW-2 ili Herc-9 koje su kombinacija francuskog Crotalea i kineskog HQ-7.

Protivtenkovske navođene rakete kopirane su iz sovjetskih vremena, a borbeni helikopteri Panha, HESA P4 i Toofan-2 na hladnoratovskom američkom jurišnom helikopteru AH-1 Cobra. Što se lahkog naoružanja tiče, preuzeli su rješenja jurišne puške Heckler&Koch G-3 7,52 mm, strojnice Rheinmetall MG3 7,62 i velikokalibarskog snajpera Steyr HS.50 BMG. Što se raketa tiče, imaju cijeli niz proizvoda modificiranih od kineskih i ruskih proizvođača, pa tako i Meškat krstareću raketu izrađenu po uzoru na sovjetsku raketu Raduga Kh-55 koja može nositi i nuklearnu bojevu glavu, a isporučena im je davno iz Ukrajine koja je bila kolijevka sovjetskog nuklearnog naoružanja. Ukrajina je očito napravila kobnu grešku kad se prije 30 godina odlučila u potpunosti riješiti svog nuklearnog arsenala, no to je druga tema. Rakete Meškat korištene su u iranskim napadima na naftna postrojenja u Abqaiqu na jugu Saudijske Arabije.

U segmentu brobenih aviona Iran je 2006. u flotu uveo Saeghe, drugu generaciju Azarkaš koja je napravljena po uzoru na američki jednosjed Northrop F-5 Freedom Fighter. Po tom avioniu je napravljen i prvi “domaći borbeni zrakoplov” četvrte generacije Kowsar koji je u upotrebu uveden 2018 godine. Avion ima pametnu navigacijsku kartu, balistički kompjuterski ciljnik i head-up displej koji pilotu omogućuje da sve navigacijske i bobene informacije vidi na vjetrobranskom staklu. Avion leti brzinom od 1700 km/h, penje se 175 m/s, s plafonom leta od 15.800 m i borbenim radijusom od 2000 km (uz podvjesne tankove).

Što se dronova tiče, Rusi u napadima na Ukrajinu za sada koriste Shahed 136 i Mohađer 6. Prema najnovijim saznanjima, Rusi su ponešto unaprijedili originalni sustav navođenja Shaheda 136, koji u ruskoj vojsci nosi naziv Geran-2. Dron se ispaljuje u serijama po najviše pet, a namijenjen je gađanju ciljeva u dubini neprijatelja i do 200 km, uz autonomiju leta od 2000 km. Njegova druga namjena je zasićenje neprijateljske PZO. Svaki sustav PZO ima ograničen broj ciljeva kojeg može pratiti i gađati istovremeno. Istroši li resurse na ovako jeftinom dronu, čija je cijena tek oko 20.000 dolara, kroz sustav PZO bi prilično nesmetano mogla proletjeti neka ozbiljnija krstareća reketa, iako i Shahedova bojeva glava od 40 kg eksploziva nije “bez vraga”. Letjelicu pokreće prilično bučan dvotaktni motor sa zračnim hlađenjem i potisnom elisom, brzinom od nepunih 200 km na sat.

Mohađer 6 je dron sličan turskom Bajraktaru koji je u masovnu proizvodnju ušao 2018. godine. Njegova 10 m široka krila mogu ga 12 sati održavati u zraku, a trokraka elisa i četverotaktni motor od 110(150 KS daju mu brzinu od 200 km/h. Služi za izviđanje ili gađanje ciljeva precizno navođenim raketama ili 6 navođenih bombi klase Quaem. Upravljački sustav omogućuje mu djelovanje 200 do 500 km od bazne stanice.

Ono što Iran još može ponuditi Rusima je manje sofisticirani Shahed 129 kojem nedostaje mogućnost satelitske komunikacije pa je vezan uz zemaljske ili leteće releje, ali nosi teret od 400 kg s efektivnim doletom od 2000 km i autonomijom od 24 sata. Najsofisticiraniji bi trebao biti Ababil 5 predstavljen na vojnoj paradi u Teheranu 18. travnja ove godine. Iran Press izvještava o tome da su ga na paradi još vukli traktori, no poznato je da bi trebao imati zapadne Rotax motore od 115 KS, a naoružan će biti sa četiri Diamond-2 samonavođene protutenkovske rakete ili Quaem bombama.

Iako službeno poriče prodaju, Iran je dronovima svjesno ušao na rusko tržište i ukrajinsko ratište, procjenjujući da će dobit iz ovakve promocije biti veća od štete koje će prouzročiti moguće zapadne sankcije. Na te se sankcije još čeka, no cijela situacija je zabrinjavajuća za Izrael koji je agresiju na Ukrajinu blago kritizirao, a pomoć pružio samo na humanitarnoj razini. Sad bi Izrael mogao postati nervozan i priključiti se vojnoj pomoći Ukrajini ili pak tražeći sankcije za Iran, piše The Bosnia Times.

(DEPO PORTAL/ad)