Najveće iznenađenje među desetoricom optuženih za zločin u Dobrovoljačkoj ulici je ime MAHIRA ŽIŠKA.
On je prije rata bio na čelu omladinske sekcije Stranke demokratske akcije, a na samom početku rata postaje sekretar novoformiranog Biroa za istraživanje ratnih zločina na čijem se čelu nalazio Nusret Šišić Dedo.
EJUP GANIĆ je najviši civilni, a general Hasan Efendić vojni dužnosnik koji su optuženi za ratni zločin nad pripadnicima Jugoslovenske narodne armije u sarajevskoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine. Ganić kojem se za ovaj zločin sudilo i na Sudu u Londonu gdje je oslobođen odgovornosti, bio je član Predsjedništva BiH i tokom dva kritična dana 2-3. maja 1992. nakom hapšenja Alije Izetbegovića i njegovog zadržavanja u pritvoru u Lukavici bio je neka vrsta koordinatora kolektivnog šefa države. Iako je volio da ga se u stranim medijima titulira kao “vicepresidenta”, kasnije kada je shvatio da to sa sobom vuče određene posljedice, inisitirao je na tome da je bio “primus inter pares”, odnosno prvi među jednakima (članova Predsjedništva BiH).
Tadašnji pukovnik HASAN EFENDIĆ bio je do početka agresije na BiH komandant Regionalnog štaba teririjalne odbrane Sarajevo i odmah se stavio na raspolaganje državnom vrhu. Predsjedništvo BiH ga je imenovalo za komananta Republičkog štaba TO BiH, a za njegove zamjenike su postavljeni Jovan Divjak i Stjepan Šiber.
Na optužnici Tužiteljstva BiH našlo se i ime generala u penziji FIKRETA MUSLIMOVIĆA, koji je u vrijeme događaja u Dobrovoljačkoj ulici bio pomoćnik za bezbjednost komandanta TO BiH. Muslimović je bio visokorangirani oficir Kontraobavještajne službe JNA (KOS) koju je napustio u jesen 1991. godine tokom agresije na Hrvatsku. Na raspolaganje Teritorijalnoj odbrani stavio se 9. aprila 1992. godine i odmah, s obzirom na svoje iskustvo i ugled kojeg je imao kod svojih kolega, imenovan za prvog bezbjednjaka. Muslimović se, inače, proteklih godina često pojavljivao na Sudu BiH, ali kao vojni ekspert-vještak, recimo, na suđenju optuženim za zločine nad Hrvatima u Bugojnu.
Muslimović je neke od oficira uhapšenih u Dobrovoljačkoj lično ispitivao, a većinu od njih je poznavao iz zajedničke vojske.
Na optužnici se našlo i ime ZAIMA BACKOVIĆA, jednog od osnivača Patriotske lige, koji je 3. maja bio visoko rangiran unutar logističkih struktura Teritorijalne odbrane BiH.
Optužnica za zločin u Dobrovoljačkoj ulici obuhvatila je i visoke policijske dužnosnike tog vremena. Među njima je najviše rangiran JUSUF PUŠINA, u to vrijeme pomoćnik ministra MUP-a BiH. Samo nekoliko dana prije podizanje optužnice za Dobrovoljačku ulicu Pušina je nepravomoćno oslobođen optužbi za zločin u Velikom parku.
Na optužnici je i BAKIR ALISPAHIĆ koji je neposredno pred početak agresije imenovan za načelnika Centra službi bezbjednosti Sarajevo. Tokom 1993. godine kao pouzdan kadar Stranke demokratske akcije napredovao je i postao ministar MUP-a RBiH gdje je naslijedio upravo Jusufa Pušinu. Alispahić je nakon rata stavljen na Crnu listu Sjedinjenih Američkih Država kao najodgovorniji dužnosnik za osnivanje terorističkog kampa na Pogorelici. Zbog istog slučaja mu se sudilo i na sudu u Sarajevu, ali je kao i drugi optuženi oslobođen odgovornosti.
ISMET DAHIĆ u vrijeme događaja u Dobrovoljačkoj ulici nalazi se na funkciji komandira policije u Starom gradu. Kasnije je radio u Centru službi bezbjednosti Sarajevo, odakle je prešao u Prvi Korpus Armije BiH gdje je bio zamjenik komandanta Vahida Karavelića.
Pored Dahića, iz polcijski struktura u Starom gradu optužen je načelnik Policijske uprave ENES BEZDROB. I Bezdrob je tokom rata kao provjeren stranački kadar napredovao u službi, pa ga je 1994. godine ministar Bakir Alispahić nakon što je smijenio Munira Alibabića postavio za šefa CSB-a Sarajevo.
Na optužnici se našao i general Armije BiH u penziji HAMID BAHTO, koji je u prvim ratnim godinama bio komandant Teritorijalne odbrane Općine Stari grad. Stredinom 1994. godine je prekomandovan u Goražde gdje je ostao na mjestu komandanta tamošnjih pripadnika Armije BiH do kraja rata.
Optuženi EMIN ŠVRAKIĆ bio je osnivač i zapovjednik “Zelenih beretki” jedinice koja je među prvima stala u odbranu Starog grada i drugih dijelova Sarajeva. Demobilizirao se nekoliko mjeseci nakon početka rata i nastavak rata proveo baveći se humanitarnim radom u BiH, Hrvatskoj i Turskoj.
Najveće iznenađenje među desetoricom optuženih za zločin u Dobrovoljačkoj ulici je ime MAHIRA ŽIŠKA. On je prije rata bio na čelu omladinske sekcije Stranke demokratske akcije, a na samom početku rata postaje sekretar novoformiranog Biroa za istraživanje ratnih zločina na čijem se čelu nalazio Nusret Šišić Dedo. Ova je jedinica za koju se tvrdilo da ju je organizirao Omer Behmen, potpredsjednik SDA, pored ostalih nezakonitih radnji koje su joj se pripisivale, otela, zatvorila i mučila Iliju Stanića, za kojeg se tvrdilo da je u Španjolskoj likvidirao ustaškog koljača Vjekoslava Maksa Luburića. Plan je bio da se Stanića, kada se za to steknu uvjeti, prebaci iz Sarajeva u Hercegovinu u ruke lidera “Herceg Bosne”. U tom ih je spriječila plicijska akcija u kojoj je Ilija Stanić oslobođen, a Dedo Šišić i Mahir Žiško uhapšeni. Od sudskog procesuiranja ih je spasio njihov zaštitnik Omer Behmen, koji je iz Teherana, gdje je bio ambasador BiH, doputovao u Sarajevo da bi spriječio sudsko kažnjavanje svojih pulena. Navodno su neki od zarobljenih pripadnika JNA iz Dobrovoljačke prošli kroz isto mučilište kao i Ilija Stanić, smješteno u podrumu jednog ugostiteljskog objekta na Marijin dvoru.
Mahir Žiško se prije nekoliko godina politički aktivirao, pa je sudjelovao na psoljednjim lokalnim izborima.
(SB)