Ljudi potiskivaju područja mozga za analitičko razmišljanje i uključuju dijelove odgovorne za empatiju kako bi vjerovali u Boga.
Suprotno rade kada razmišljaju o fizičkom svijetu, navodi se u istraživanju.
“Vjera sa analitičke tačke gledišta se može činiti apsurdna”, rekao je profesor Tony Jack, koji je vodio istraživanje.
“Ali, prema onome što znamo o mozgu, vjerovanje u natprirodno rezultira potiskivanjem analitičkog/kritičkog načina razmišljanja kako bi postigli veći društveni i emocionalni uvid.
Zemlje sa najvećim procentom ateista
U analizi koja se sastojala od osam eksperimenata, objavljenoj u žurnalu PLOS ONE, istraživači su otkrili da su vjernici saosjećajniji od nevjernika.
Istraživači su ispitali vezu između vjerovanje u boga, analitičkog razmišljanja i osjećaja za moral u osam eksperimenata u kojima je učestvovalo između 159 i 527 odraslih osoba.
Iako su spiritualno vjerovanje i empatija pozitivno povezane sa učestalošću molitva i meditacija, nijedno nije predviđeno društvenim kontaktom – kao što su crkvene večere – povezanim sa religijskom pripadnošću.
Iako su vjera u Boga i empatija u pozitivnoj korelaciji sa učestalošću molitva i meditacija, nijedno nije predviđeno društvenim kontaktom – kao što su crkvene večere –
Laboratorija profesora Jacka “Brain, Mind & Consciousness” u ranijem istraživanju je koristila magnetnu rezonancu kako bi prikazala da mozak ima analitičku mrežu neurona koja omogućuje ljudima da kritički razmišljaju i društvenu mrežu za empatiju.
“Zbog tenzija između mreža, potiskivanje naturalističkog pogleda na svijet omogućava dublji uvid u društvenu/emocionalnu stranu”, objasnio je profesor Jack. “I to bi mogao biti ključ razumijevanja zašto vjerovanje u natprirodno postoji kroz historiju kultura. Vjera inicira na esencijalno nematerijalni način razumijevanje svijeta i našeg mjesta u njemu.”
Istraživači su rekli da ljudski mozak istražuje svijet korištenjem obje mreže. Kada se pred njim nađe fizički problem ili etička dilema, zdrav mozak aktivira odgovarajuću mrežu, a drugu potiskuje.
Takva surpresija može dovesti do konflikta između nauke i religije, dodali su istraživači.
“Mreže potiskivaju jedna drugu, a to može dovesti do kreiranja dva ekstrema”, rekao je Richard Boyatzis, profesor organizacionog ponašanja na Case Western Reserve univerzitetu.
“Imajući u uvidu ovu spoznaju, možda možemo kreirati više razumnosti i balans u razgovorima koji uključuju nauku i religiju.”