Ispovijest Srpkinje: Rađaćeš dok mi ne rodiš sina. Tako je i bilo... - Sarajevograd.CLICK

U braku smo 12 godina. Ne mogu se žaliti na to da moj muž nije pažljiv, nježan prema našim dvjema djevojčicama, ali on ima jednu želju … da mu rodim sina, nasljednika.

I sve u našem braku funkcionira do te točke. Imam 35 godina i strepim što ako sljedeće ne bude muško i ne ispunim mu tu želju. Ja hoću još jednu bebu, ali meni je svejedno. Ne mogu reći da on neće voljeti još jednu djevojčicu, ali znam da će silno željeti da je dječak, to je takav teret, priča jedna mama iz Beograda. Nije zvučala sretno. A ja sam bila zapanjena!

Taman kada sam pomislila da živimo u 21. stoljeću, reklo bi se u suvremenom dobu gdje nema mjesta starim običajima, predrasudama i stvarima koje su bile veliki teret ženama, ova je ipak opstala. Roditi muško, sina nasljednika, diku babinu i dedinu, ponos tetkin i ujakov, život tatin, mamin …

Mislite da toga više nema? Varate se! Nisam ni ja vjerovala dok nisam čula priču ove majke i druge primjere.

Četvrto, pa muško

Milena dugo nije mogla imati djecu, liječila se od sterilieta. Roditelji i muževa rodbina su ih stalno pritiskali za potomstvo, pa je čak i bilo “savjeta” da je muž ostavi i nađe drugu ženu koja će moći rodi. Muž je bio ustrajan i ostao je uz Milenu. Dobili su dvije kćeri, potom i treću. Obitelj se smirila jedno vrijeme, ali pravi spokoj dobila je tek kada je rodila sina! Tada je postala omiljena snaha.

Nema sina i točka!

Tamara je rodila djevojčicu. Svi su se radovali. Potom je ponovo rodila djevojčicu.

Svi su se ponovno radovali, ali su primijetili “da bi bilo dobro da je drugo bilo dječak”. Počeli su pritisci za treću bebu. Tamara nije željela treću trudnoću, htjela je da radi.

Nije prošla posjete njegovoj obitelji a da nije bilo osvrta na njhovo obiteljsko stanje. “Imaš dvije kćeri, što sad ne bi rodila i sina?”

Zaratila je i sa mužem koji je potpadao pod pritisak obitelji. Brak je počeo trpi, ali Tamara se nije dala. Istrajala je.

kraljica majka

Milica je imala jednog sina kada je srela svog budućeg muža. Njegova obitelj je bila protiv ovog braka, jer nisu htjeli za svog sina ženu s “prošlošću”. Ipak je to mali grad i sve se lako sazna. Njihova ljubav bila je jača. Prvo dijete u braku bilo je muško! Kakva radost u obitelji, rodio se nasljednik. Naredne godine rodila je još jednog sina – svekrva joj je rekla da je “kraljica majka”. A njezina prošlost? Kao rukom odnesena. Njezin sin iz prvog braka je također obožavan. Reklo bi se da je Milica “imala sreće”.

Pomislila sam da su ovo rijetki primjeri kojih ipak nema mnogo. Ali priča po priča, primjer po primjer, razuvjerili su me. Tek čuti ovo …

Muško, pa makar uz Vracke!

Wonderful uspješan par iz Beograda. Oboje su direktori u velikim kompanijama. Imaju dvije kćerkice, kao med slatke. Ali mama pati što nema sina. I razumjela bih ja tu želju, i sama sam majka. Da ne pomislite da osuđujem nekog tko želi imati i muško dijete. Ali ova žena je otišla dalje. Zatražila je pomoć jedne žene koja zna neku Vracke kako bi treće bilo muško ?! Pa stvarno, nije to projekt, već dijete!

U doba kada slavimo svaku bebu koja dođe i vantelesnom oplodnjom, kada ljudi plaču i budu sretni da uopće postanu roditelji, čujemo i ovako nešto … I za kraj jedna priča sa sela …

Slavlje uz trubače

Poslije dvije djevojčice Mariji se dogodila treća trudnoća. Muž je skakao od sreće, htio je još jedno dijete, pa makar se dogodilo i ovako slučajno. Uslijedila je euforija – Marija rodila sina! Šator, trubači, općenarodno veselje! Tako je bilo i za dječakov prvi rođendan! Sve je to divno, ali za djevojčice nitko nije razapeo šator …

Lijepo je što nam se rađaju djeca … pa makar to bilo i na ovaj način. Ljudi, ipak je najvažnije da uživamo u našoj djeci, ženskoj, muškoj, potpuno je nevažno. I djevojčica je častan nasljednik, citiraću mog muža “ne bih je mijenjao ni za jednog sina”!