Došla mu djevojka sama u kuću…
U jednom kvartu su odrasli momak i djevojka, toliko bliski kao da su jedna porodica. Među njima se javljala velika ljubav; ni jedan tren nisu mogli jedno bez drugog. Kada se počeše tjelesno razvijati, te postadoše punoljetni, roditelji odlučiše pokriti ovu djevojku i zabraniti joj da se druži sa ovim, sada već mladićem.
Mladić je puno razmišljao o njoj, ali nije htio prekršiti Allahov šerijat kada je ona u pitanju. Žudio je za njom, sanjao da će nju oženiti.
Međutim, jednog dana dok je sam sjedio u kući, neko bez kucanja uđe. Kada je vidje, mladić ostade nepomičan, zbunjen. Ona mu pruži ruke, tražeči da je zagrli, i poče kroz plač govoriti da je puno tugovala zbog njega i da je jedva čekala da ga sretne.
Ovaj mladić se povuče, ne htjede je dotaći, već joj reče: “Znaš li da u kući nema nikog osim mene, zašto si došla?” “Baš zato sam i došla.” – odgovori ona. Zbunjen, mladić je znao da je tu šejtan, spreman da baci svoje mreže kako bi ih uvukao u haram. “U kući nema nikoga! U kući nema nikoga!” Vidjevši da je mladić neće ni taći, djevojka se okrenu i napusti kuću.
Izvor: يحيى سليمان العقيلي
Obrada: Almir Kusur, za portal www.novihorizonti.ba