HRVATSKI MEDIJI UPIRU PRSTOM: Od sramnog skupa u Prijedoru – do transparenta na Marakani, ništa nije slučajno…

Ni Vučić ni Dodik jednom riječju nisu spomenuli tri hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila, među njima i više od stotinu djece, ubijenih u baš u Prijedoru 1992.

 

 

Jedina oluja koja se slavi obilježena je za vikend u Kninu, a uoči sjećanja na oslobađanje okupiranog teritorija, Srbi su se okupili u Prijedoru u BIH. U mjestu gdje su srpske paravojne formacije počinile stravične zločine nad Bošnjacima i Hrvatima 1992.. I eto, baš od tamo, lideri Srbije i Republike Srpske poručili su kako je operacija Oluja bila najveće etničko čišćenje u Europi nakon Drugog svjetskog rata i udruženi zločinački pothvat. A dok su to Vučić i Dodik izgovarali, na videozidu su se prikazivale fotografije, kako su tvrdili – prognanih Srba. No javila se žena koju je na fotografiji, kao dijete, majka držala u naručju i razotkrila modus operandi srpske propagande. Priču o “povijesnim istinama” susjeda donosi RTL TV.

 

 

Da će se iskrivljavati povijest i Srbe prikazivati kao jedine žrtve bilo je za očekivati. Jedino je pitanje bilo koliko će na centralnoj ceremoniji obilježavanja Dana sjećanja na stradale i prognane Srbe u “Oluji” govornici ići daleko. Išli su možda dalje nego ikad.

 

 

“Bio je udruženi zločinački pothvat SAD-a, njihovih monstrumskih planova prema Srbima, zajedno sa korištenjem hrvatske vojske, koja je jedva dočekala da etnički očisti taj prostor”, kazao je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske.

 

 

Dok je predsjednik RS-a govorio, u pozadini je projicirana fotografija zabrinute žene koja u naručju drži bebu. Pokazalo se da je to nije fotografija srpskih izbjeglica, nego Bošnjaka iz Žepe, evakuiranih ‘95. pred naletom vojske Republike Srpske koja je počinila genocid u Srebrenici. Vlast tog bh. entiteta nije se ni za taj gaf izvinila, nazvali su to nenamjernom greškom agencije koja je pripremala video materijale. A djevojčica sa slike poručuje „Mi nismo žrtve Oluje, nego genocida“. Srbijanski predsjednik ovoga puta govor nije čitao, ali teške riječi nisu izostale.

 

 

“Koristit će sve moguće izraze – egzodus, pogrom, progon, sve, ali vam nikada neće reći da je to najveće etničko čišćenje na evropskom tlu od 1945. godine naovamo”, kazao je Aleksandar Vučić.

 

 

Ni Vučić ni Dodik jednom riječju nisu spomenuli tri hiljade bošnjačkih i hrvatskih civila, među njima i više od stotinu djece, ubijenih u baš u Prijedoru 1992.

 

 

“Izbor Prijedora je vrlo neugodan prije svega zbog poruke koju je to poslalo Bošnjacima i Hrvatima iz BiH, naročito iz tog dijela BiH. I to ne samo onima koji su stradavali 1992. i 1993. nego i onima koji su iz toga dijela Bosne i Hercegovine izbjegli nakon Oluje po dolasku Srba iz Karjine. Tako da ste vi u simboličkom smislu zatvorili put i zategli puno čvorova s odlaskom u Prijedor”, kaže povjesničar Tvrtko Jakovina.

 

 

Kao i svaki put, četiri ratne godine koje su prethodile “Oluji” u njihovim govorima kao da se nisu dogodile.

 

 

“Kako to, prije samo 30 godina u Hrvatskoj je živjelo 700.000 Srba, a danas svega 112.000 po popisu koji oni reklamiraju. Što se desilo s tolikim ljudima? Zbog čega nestadoše toliko ljudi? Šta im je mnogo dobro bilo? Šta im je mnogo lijepo bilo?”, kazao je Vučić.

 

 

Jednostrani prikaz Srba kao isključivih žrtava dao je i film “Oluja”, prikazan je na srpskoj nacionalnoj televiziji nakon ceremonije u Prijedoru. O kakvom se filmu radi komentar je dao i Janko Baljak ugledni režiser i profesor na Katedri za filmsku i TV režiju na beogradskoj Akademiji.

 

 

 

 

“Miks jeftine propagande, neukusa i amaterizma. Ali konfuzija koja od početka vlada pričom je nepodnošljiva. Je li bilo kome izvan ovih prostora bilo što jasno?
Ko koga i zašto? Vučićeva epoha pamtit će se i po državnim režiserima i po nesnošljivim propagandnim uradcima”, smatra Beljak.

 

 

Gotovo 12 godina prošlo je otkako se tadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić poklonio hrvatskim žrtvama na Ovčari. Od Aleksandra Vučića nismo još čuli ispriku ni za vlastite huškačke govore poput onog u okupiranoj Glini. A očito ni nećemo.

 

 

” Sve ove komemoracije posljednjih desetak godina vrlo jasno pokazuju da to promjene neće doći. Što god manjine u Hrvatskoj ili Srbiji činile, bile u Vladi i slično, takva promjena se mora dogoditi s vrha politike, a za to nema spremnosti u Beogradu, a bome nije bilo u tom smislu niti pogurivanja iz Hrvatske.”, ističe Jakovina.

 

 

Pa onda ne treba čuditi zastrašujući transparent Delija na prvenstvenoj utakmici – “svako u amanet nek ostavi svom sinu srpsku trobojku da zavijori u Kninu”. Ne znamo je li Aleksandar Vučić i na to ponosan, ali je svakako neizravno odgovoran.

 

(SB)

HRVATSKI MEDIJI UPIRU PRSTOM: Od sramnog skupa u Prijedoru – do transparenta na Marakani, ništa nije slučajno…

About The Author
-