Jedini hrvatski saveznik u rastakanju i iscrpljivanju Bosne i Hercegovine opstrukcijama i ucjenama bio je Milorad Dodik.
Piše:Ivica Đikić
Hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini i u Bosni i Hercegovini, kažu izvori iz diplomatskih krugova, upravo mijenja smjer, iako će najviši predstavnici te politike učiniti sve da ta promjena ne izgleda kao promjena. Dugogodišnja destrukcija i poticanje dodatne razgradnje BiH na etničkim principima, sva je prilika, ustupa mjesto konstruktivnom pristupu i pokušaju izgradnje čvršćeg bošnjačko-hrvatskog partnerstva za početak uspostavljanja funkcionalne i prema europskim standardima ustremljene Federacije BiH. Ovotjedni posjet hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović Bosni i Hercegovini dosad je najvidljivija manifestacija te mijene.
Čini se da Hrvati prvi put od okončanja rata naovamo odustaju od trećeg entiteta i raznih podvarijanti tog koncepta, svoje dosad jedine stvarne političke ideje kad je riječ o BiH: ne odustaju, naravno, zato što im se odjednom prosvijetlila pamet i zato što odjednom jasno vide ono što nisu vidjeli tokom proteklih dvadeset i nešto godina, nego zato što se rečena politika sudarila sa zidom, to jest nije uspjela dobiti podršku bilo koga relevantnog u međunarodnim centrima moći, a to se prije svega odnosi na Washington, Bruxelles i Berlin.
Jedini hrvatski saveznik u rastakanju i iscrpljivanju Bosne i Hercegovine opstrukcijama i ucjenama bio je Milorad Dodik, šef Republike Srpske, ali on samo iz svojih interesa – tiho ili manje tiho poduprtih iz Beograda – navija za secesionističke težnje hercegovačkih Hrvata.
Ipak nisu političke kamikaze
Daljnje sudjelovanje u tom destruktivnom savezu hrvatsku bi politiku sasvim odvelo na stazu iracionalnosti i izolacionizma, a Kolinda Grabar Kitarović i premijer Andrej Plenković, ujedno i predsjednik HDZ-a, kao ni hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović, ipak nisu političke kamikaze, baš naprotiv: svima njima, naročito hrvatskoj predsjednici i premijeru, izuzetno je stalo do osobnog rejtinga na važnim međunarodnim adresama i neće ulaziti u sukob sa Zapadom zbog nakaradne nakane bosanskohercegovačkog HDZ-a da fiksira i ogradi teritorij svoje vladavine i svog dugotrajnog monopola na sve što ima veze s Hrvatima u BiH.
Mnogo se toga, dakako, može i treba argumentirano prigovoriti vjerodostojnosti izmjene hrvatskog kursa u pogledu Bosne i Hercegovine, kao i vjerodostojnosti hrvatske predsjednice, koja najednom želi otvoriti novu, svjetliju, stranicu u odnosima Hrvata i Bošnjaka, Hrvatske i BiH.
O kakvom to, primjerice, međudržavnom prijateljstvu govori Grabar Kitarović dok istovremeno odbija poštovati zakone Republike Hrvatske i oduzeti državna odlikovanja haškim osuđenicima za ratne zločine u BiH? O kakvom to pijetetu prema nevinim žrtvama Ahmića govori hrvatska predsjednica dok je Dario Kordić, glavni krivac za taj zločin, rado viđen gost na desničarsko-klerikalnim sijelima, koja nisu strana ni gospođi Grabar Kitarović, i dok je njezin savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost Vlado Galić, nekoć visokopozicionirani oficir vojne sigurnosne službe i aktivni sudionik operacija skrivanja hrvatskih ratnih zločinaca iz BiH u Hrvatskoj te zataškavanja istine o zločinima? Kako to da Grabar Kitarović ne vidi više Bosnu i Hercegovinu leglom tisuća i tisuća radikalnih islamista i potencijalnih terorista?
Pitanja slična ovima mogla bi se redati do kraja predugačkog teksta, ali u tome ne bi bilo ničeg produktivnog: da, hrvatska politika prema BiH i u BiH prožeta je dvoličnošću, samoobmanjivanjem, osjećajem više vrijednosti i brojnim kontradikcijama, i da, hrvatska politika godinama je ulagala napore da se obesmisli postojanje Federacije BiH, ali bilo bi puno gore kad bi hrvatska politika ostala dosljedno i uporno pogrešna te kad ne bi bilo mjesta za hvatanje u nelogičnostima i za nabijanje na nos dojučerašnjih promašenih stavova.
Zaustaviti spiralu propadanja
Smisao suvremene politike, nažalost ili nasreću, nije u tome da proizvodi svece, moralne vertikale i heroje dosljednosti, nego da se povlače potezi i donose odluke u interesu boljeg, slobodnijeg i sigurnijeg života što većeg broja građana, naročito onih u svakom smislu slabijih i nezaštićenijih, u interesu smanjivanja međunacionalnih i međuklasnih tenzija, u interesu funkcionalnosti državnih mehanizama.
Kad je riječ o BiH i Balkanu, manje je bitno stoje li iza toga iskrene namjere ili pragmatično popuštanje pod pritiskom moćnijih igrača ili pod pritiskom zdravog razuma: iz perspektive ovdašnjeg realnog života, važno je jedino da se počne zaustavljati spirala propadanja i destrukcije te da se počne napredovati, a približavanje Europskoj uniji, kakva god trenutačno bila, jedini je iole opipljiv dugoročni progres koji stoji pred Bosnom i Hercegovinom.
Hrvatsko inzistiranje na političkoj ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda, prije svega na tome da hrvatski član Predsjedništva BiH bude izabran glasovima većine Hrvata, postat će korisno i konstruktivno za Bosnu i Hercegovinu kad se odrekne svoje, dosad neizbježne, teritorijalne pretenzije, odnosno kad spomenuto inzistiranje prestane biti izlika za novu fazu razvaljivanja ionako nestabilne države.
Ako se to uistinu dogodi, a rekosmo da je Hrvatima veoma skučen manevarski prostor, tada će se na testu mudrosti i političke dalekovidnosti naći najviđeniji predstavnici bošnjačke politike.
Al Jazeera/SB
Related posts:
NISU NAS NI RANIJE ZAŠTITILI, A DANAS TO MOGU JOŠ MANJE! Hafizović: Turska je na ivici građanskog rata i u zraku treperi ozbiljno pitanje – hoće li preživjeti ili će se raspasti?
Moler Osman: Nakon demokratskih promjena, prave Sarajlije samo se na sahranama pronalaze
Ne tražimo da pred nama ustajete, ali ne dozvoljavamo da po nama pljujete
‘Sarajevo je preplavljeno ženama u burkama… Potpuno pokrivenim nisu oduševljeni ni Bosanci, ali…’
MILE BROJI ZADNJE SATE NA VLASTI: “Projekat Dodik” – Nasilje, Hunta i Jad!?
Dubok je krvavi trag koji je iza ovog starca ostao u BiH… Neka ga je stigla pravda! Ali, da li je prekasno?!
Vrijeme je za drugačiji dijalog Sarajeva i Beograda: Ćamil Duraković iznio viziju novih odnosa u regiji
Do kada će Federacija BiH plaćati oficire koje je odlikovao Franjo Tuđman i koji su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu protiv BiH?
Podrška iz Sarajeva: Dodiku i Čoviću otvorena vrata Predsjedništva BiH…
Povijest se ponavlja – Vučićeva podrška cijepanju BiH
Powered by YARPP.
