Onaj tko štiti svoju zemlju od agresije nije bezbožnik, nego pravednik. Onaj tko podržava ubojice nije u poziciji pozivati se na Boga…
Piše: Oleksandr Levčenko, bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj
Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj, Oleksandr Levčenko, za Jutarnji se osvrnuo na politiku službenoga Beograda kad je u pitanju ruska invazija na Ukrajinu, ali i na stavove Srpske pravoslavne crkve.
– Vladimir Putin i njegov kremaljski režim postavili su si zadatak – uništiti 50-milijunski, najstariji slavenski narod.
Ukrajinci se bore protiv ruskog agresora, koji je u njihovu zemlju doveo 70% svih svojih oružanih snaga.
Pritom su napali Ukrajinu podlo, bez preliminarnog objavljivanja rata kao što je to nacistička Njemačka napravila 1941. godine.
Čitav demokratski svijet zgrožen je ruskim bombardiranjem građanskih objekata.
Od tih stravičnih prizora gotovo sve proputinske snage u Europi ušutjele su i spustile svoj rep. Izgleda da su napokon shvatile kakvo je Zlo službena Moskva, koja je stavila prvo slovo ove riječi – Z – na svoje tenkove i oklopna vozila koji ubijaju nevine ljude.
Nisu se svi odrekli Moskve
Postala je činjenica da se apsolutna većina proputinskih snaga sad odrekla Moskve, ali izgleda da to nisu napravili svi.
Vidimo kako na terenu Zapadnog Balkana Putinovi potrčci izlaze van i skandiraju u znak podrške ubojici cijeloga naroda.
Apsolutno je neprihvatljivo da ovi ljudi otvoreno podržavaju rusku invaziju na Ukrajinu. Oni su zaboravili da je propaganda rata kazneno djelo u međunarodnom pravu.
Policija na to mora svugdje oštro reagirati. Identificirati pristaše ruske invazije i kazneno ih proganjati. Ovo nije sloboda riječi. Ovo je faktički prikrivena podrška službenoj zločinačkoj politici Kremlja koji stavlja slovo Z (Zlo) kao osnovu svoje politike prema Ukrajini i Europi.
Službeni Beograd, kao gotovo i sve europske zemlje, podržao je međunarodne sankcije prema Moskvi za vojnu agresiju protiv Ukrajine.
Samo nije jasno zašto su predstojnici Srpske pravoslavne crkve (SPC) ne samo podržali zločinačku politiku Kremlja, nego su još počeli i osuđivati Ukrajinu, koja se svim snagama bori za svoj teritorij, kao zemlju u kojoj navodno cvate bezbožje.
Kako to da su se oni usudili loše govoriti o najstarijem slavenskom narodu koji je imao svoju državnost još u 5. stoljeću u obliku državnoga saveza plemena Anta s centrom u Kijevu, koji je osnovan još 482. godine?
Prva državnost u povijesti svih slavenskih naroda bila je na teritoriju suvremene Ukrajine koja je, kao i Poljska, pradomovina svih Slavena.
Samo naglašavam kako su svi Slaveni na balkanski poluotok, uključujući i Srbe, došli s teritorija suvremene Ukrajine u 6. stoljeću. U to doba na teritoriju suvremene Rusije uopće nije ni bilo Slavena, koji tek u 8. stoljeću dolaze iz Poljske.
Krajem 9. stoljeća na teritoriju suvremene Ukrajine formira se druga u svijetu poznata slavenska država – Rusj s centrom u istom Kijevu. Kijevska Rusj (ne Rusija, kao pogrešan prijevod), bila je druga država na našemu tlu.
Povijest kršćanstva na području Rusije
Za ljude koji slabo poznaju povijest, treba istaknuti kako je 988. godine veliki kijevski knez Vladimir poslije svojega pokrštavanja na Krimu krstio Kijev i cijelu zemlju.
Ali morate znati da je teritorij gdje je sad suvremena Rusija više od 200 godina odbijao primiti kršćanstvo.
Ondje je oduvijek živjelo stanovništvo finsko-ugarskog porijekla, koje je vjerovalo u svoje poganske bogove. Moskva u prijevodu s lokalnog finsko-ugarskog jezika znači ‘mutna voda’.
Nije slučajno ni da je 1589. godine konstantinopolski patrijarh, koji je došao u Moskvu na poziv moskovskoga cara, bio zatočen gotovo godinu dana jer je htio dati blagoslov da Moskva posveti svog patrijarha.
To je neviđeno drzak čin u povijesti cijeloga pravoslavlja. Sad je moskovski patrijarh stao uz ubojice iz Kremlja. Samo u Moskvi, koja je osnovana tek 1147. godine, zaboravljaju da ih je ipak Kijev pokrstio.
Nitko od njih nema ni moralno ni drugo pravo davati lekciju najstarijem slavenskom narodu s dugom crkvenom tradicijom.
Pogotovo ne može prigovarati 50-milijunskom oduvijek slavenskom narodu – Ukrajincima – mitropolit SPC u Crnoj Gori.
Svećenik ima osobno pravo stati uz svjetski priznatoga agresora, makar su Crnogorci, kao i Srbi, ovamo došli iz Ukrajine, ali ne može okrivljavati ukrajinski narod za bezbožnost.
Onaj tko štiti svoju zemlju od agresije nije bezbožnik, nego pravednik. Čovjek koji podržava ubojice nije u poziciji pozivati se na Boga.
Bog je uvijek za pravednost i mir. Moskva sad širi Zlo, a tko podržava Zlo, sam postaje upitan za ljude dobre volje – napisao je Oleksandr Levčenko.
(Jutarnji.hr)