Možda njih dvojica i pronađu formulu zajedničkog djelovanja, ali teško da će od toga puno koristi imati običan narod i država BiH.

 

 

 

U nedjelju je Bakir Izetbegović s Hayata poslao nekoliko zanimljivih poruka na različitim političkim frekvencijama, ali jedan je znakovit signal ipak ostao ispod radara ovdašnje javnosti.

 

 

“Nema nikakvih pregovora sa Miloradom Dodikom, a sa SNSD-om bez Dodika – to da.

 

 

To će biti sasvim drugačiji SNSD”, kazao je lider SDA odgovarajući na novinarsko pitanje o sudbini svog decenijskog partnera iz vlasti i njegove stranke.

 

 

Bratski zagrljaj

 

 

Navikli smo od Izetbegovića mlađeg da govori svakojake prognoze i pokušava biti baba Vanga u politici.

 

 

Nekada pogodi, više puta promaši, ali njegova, ničim konkretnim potkrijepljena ocjena da će SNSD bez Dodika biti poželjan u nekoj novoj koaliciji na državnom nivou i da će biti “sasvim drugačiji”, izaziva daleko teže i po budućnost Bosne i Hercegovine opasnije zaključke od svojevremene diplomatski naivne i politički neoprezne izjave Dine Konakovića da se “Dodik promijenio”.

 

 

Izetbegović: Gdje vidi promjenu u SNSD-u, teško je dokučiti

 

 

U trenutku kada je Trojka napokon naučila lekciju i odbija svaku mogućnost saradnje sa nepravosnažnim osuđenikom i bjeguncem koji ide putem secesije i koji je pokrenuo udar na ustavno uređenje BiH i njene institucije, Bakir Izetbegović, dakle, sve oko sebe uvjerava da je problem personalan, u Dodiku, te da će njegovim odlaskom sa političke scene i žarko željenim povratkom SDA na vlast ovom zemljom poteći med i mlijeko.

 

 

I to u bratskom i udarničkom zagrljaju sa SNSD-om, koji i nakon vjerovatnog Miloradovog odlaska – što znaju i ptice na grani – ostaje čvrsto u rukama Dodikovog sina Igora.

 

 

Gdje tu Bakir vidi promjenu, teško je dokučiti, ali u njegovu neofeudalnu političku filozofiju očito se dobro uklapa ideja da dva sina, Alijin i Miloradov, potpuno prirodno trebaju i mogu nastaviti poslove koje njihovi očevi nisu završili.

 

 

Problem je, međutim, što na bošnjačkom političkom polu ima više nego dovoljno skeptika koji istog trena postavljaju legitimno pitanje da li će ta i takva saradnja spasiti ili podijeliti Bosnu.

 

 

Dodikov SNSD već dvije decenije i tajno i javno zagovara otcjepljenje RS i formiranje velike Srbije.

 

 

Ta stranka kontrolira sve finansijske tokove u manjem bh. entitetu.

 

 

Tendere, i s državnog i s entitetskog nivoa, dobijaju samo firme i tajkuni koji su bliski ocu i sinu. Puteve i druge infrastrukturne projekte rade kumovi i porodični prijatelji.

 

 

Vlada i Narodna skupština tek su protočni bojler želja i planova Mikorada Dodika.

 

 

Slijepi poslušnici

 

 

Njegov lični konto, prema brojnim medijskim izvještajima, mjeri se u milionima maraka. Priča se o basnoslovnim porodičnim nekretninama u Rusiji, Mađarskoj, Beogradu, Kipru…

 

 

 

On lično priznao je da je svom sinu Igoru osigurao kredit nekadašnje Razvojne banke RS da pokrene vlastiti biznis i da ga “skloni s ulice i od besposličarenja”, dok su, istovremeno, hiljade također mladih Srba i sposobnijih od Igora otišle iz RS u pečalbu, na zapad, trbuhom za kruhom.

 

 

Igor Dodik: Hoće li jednom preuzeti stranku?

 

 

Možda upravo njih treba pitati da li iko – osim Bakira – vjeruje da bi SNSD sa Stašom Košarcem, Srđanom Amidžićem, Radovanom Kovačevićem, Srđanom Mazalicom i brojnim drugim namazancima, imao vlastitu, nezavisnu politiku koja nudi pravdu i jednake šanse za sve, politiku okrenutu Evropi i funkcionalnoj državi BiH, ili bi oni ostali ono što izvorno jesu – beskičmenjaci i slijepi poslušnici i sina i oca kojem mogu zahvaliti za sve što posjeduju i gdje se nalaze.

 

 

A šta je tek Alija ostavio svom sinu?

 

 

Cijelu stranku, nekontrolirane izvore moći i prateću logistiku Islamske zajednice.

 

 

Sve ratne i poratne biznismene bliske partiji i odane porodici, preko kojih je izvršena sumnjiva i velikim dijelom pljačkaška privatizacija nekadašnjih privrednih giganata.

 

 

Obavještajnu i paraobavještajnu službu putem koje su disciplinirani i kažnjavani politički protivnici dinastije.

 

 

Lažne diplome i magisterije koji su dijeljeni podobnima i zaslužnima – između ostalih i bivšem direktoru OSA-e Osmanu Mehmedagiću Osmici i Bakirovoj supruzi Sebiji.

 

 

Korumpirani sistem u kojem je bilo dovoljno da vam na vrata pokuca neko s porukom “poslao me Asim (koji je, gle slučajnosti, uparen i dobro uigran s Osmicom)”, i eto otvorenih vrata za strelovit politički i poslovni uzlet, ili, na primjer, za poželjno kadrovsko rješenje za čelo stranke u Sarajevu.

 

 

Sve to skupa golemi je okvir za sliku ograničene feudalne pameti i podaničkih odnosa na koje Bošnjaci, ako žele biti politički narod, ne smiju više nikada pristajati.

 

 

Sebični interesi

 

 

Bliža historija nas uči da ni SDA ni SNSD u proteklih 30 godina nisu ponudili nijedno kapitalno političko ili ekonomsko rješenje za poslijeratnu BiH.

 

 

Umjesto njih radili su i gurali zemlju naprijed visoki predstavnici – ali su zato, da bi zadovoljili svoje sebične stranačke i poslovne interese, za svako rješenje imali problem.

 

 

Između ostalog i zato mnogi s pravom sumnjaju u optimizam Alijinog sina da će sve biti drugačije kada Milorada zamjeni Igor.

 

 

Možda njih dvojica i pronađu formulu zajedničkog djelovanja, ali teško da će od toga puno koristi imati običan narod i država BiH.

 

(Raport)

Hoće li Alijin i Dodikov sin spasiti ili podijeliti Bosnu?