Uprkos dokazima iz pravosnažnih presuda, nalaza vještaka i svjedočenja u kojem priznaje da je naredio granatiranje zgrade tadašnje Televizije Sarajevo, bivši komandant Ilidžanske brigade Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) Vladimir Radojčić nikada nije optužen za ratni zločin, što je samo jedan od nekoliko desetina incidenata koji su dokazani u Haagu, a koji nikada nisu procesuirani, pokazuje istraživanje Balkanske istraživačke mreže (BIRN).
“Sjećam se kako ležim na kraju ureda, blizu vrata, pokrivena krhotinama i komadima namještaja. Sjećam se metalne šipke koja je bila između moje ruke i tijela… Imala sam posjekotinu iznad oka i površinski dio očiju mi je bio oštećen prašinom i krhotinama. Komad gelera mi se zabio u desni obraz.”
Ovo su riječi kojim je Rialda Musaefendić Ocuz u maju 2006. godine u Haagu opisala svoje ranjavanje nakon eksplozije aviobombe u zgradi Televizije Sarajevo. Granatiranje RTV Doma u kojem je ranjena skupa sa 28 kolega, od kojih je jedan izgubio život, desilo se u posljednjoj godini opsade Sarajeva – u junu 1995. godine.
U izjavi za BIRN ona kaže da će taj dan ostati uvijek u njenom sjećanju.
“Tužna sam i u isto vrijeme bijesna jer bez TV-a ljudi ne bi vidjeli šta se dešava u BiH i tek bi to bila najcrnja propaganda. Teško je objasniti osjećaj u čovjeku kada se nađe u situaciji da se ni kriv ni dužan mora nositi sa napadima sa mogućim smrtnim završetkom”, kazala je ona.
Musaefendić Ocuz je svjedočila na suđenju Dragomiru Miloševiću, koji je 1994. i 1995. bio komandant SRK-a i koji je u Haagu osuđen na 29 godina zatvora.
Novinari BIRN-a analizirali su sve dokaze koji su korišteni u pravosnažnim procesima kako bi utvrdili koliko je precizno utvrđena odgovornost komandanata brigada pod Miloševićevom kontrolom, a koji nikada nisu optuženi. Analiza pokazuje da je osim svjedočenja Musaefendić Ocuz i drugih preživjelih, Vijeće odgovornost jedinica SRK-a zasnovalo na dokazima i naredbama o naoružavanju, te vještačenjima lokalne policije, pripadnika UNPROFOR-a i balističara.
“Avionska bomba je ispaljena sa područja Ilidže, teritorije Vojske Republike Srpske… Zaključak Pretresnog vijeća potvrđuju iskazi nekoliko svjedoka, izvještaji Berka Zečevića i bosanskohercegovačke policije”, navodi se u presudi Miloševiću.
Balističar Berko Zečević je u izvještaju “Primjena modifikovanih avionskih bombi tokom opsade Sarajeva 1994.–1995.”, koja je uvrštena kao dokaz, zaključio da se radilo o avionskoj bombi od 250 kg, te da je upadni ugao avionske bombe koja je pogodila zgradu RTV-a bio oko 25 stepeni.
“Nesporno je utvrđen pravac doleta projektila, potvrđen otiskom projektila na ravnom dijelu krova RTV i iskazima više svjedoka. Na sjevernoj terasi zapadne strane doma RTV-a utvrđeni su tragovi projektila u površini terase i površinska oštećenja izolacionog sloja veličine 0.7 x 1.5 dubine do 0.2 m. Time je definiran ugao doleta u odnosu na sjever, a koji odgovara široj zoni Butila”, navodi u izvještaju Zečević.
U istom predmetu kao dokaz je korišten i izvještaj policije o uviđaju, a dio projektila dostavljen je na hemijsko vještačenje nakon čega je utvrđeno da je riječ o aviobombi. Dokazni materijal je i fotodokumetacija ubijenog Ibrahima Šalake i oštećenja na RTV Domu.
U Zečevićevom izvještaju su prezentovane i fotografije koje pokazuju pogled prema RTV domu sa mjesta eksplozije.
“Projektil je prvo udario na krov televizije pa se odbio od krov, rikošetirao, to je tzv. rikošet projektila, udario u jedan zid i pao u prostor između dva studija gdje je došlo do eksplozije. Sami otisci u trenutku udara projektila od tlo i udara od zid su omogućili da se odredi pravac, to je bila jedna šira zona iza Rajlovca”, kazao je Zečević u razgovoru za BIRN.
Prema nalazima haških vještaka o strukturi SRK-a i mapama položaja, teritoriju iza Rajlovca držale su jedinice Ilidžanske brigade, čiji je komandant 1995. godine bio Vladimir Radojčić.
Radojčić je svjedočio u više predmeta u Haagu, a na postupku protiv bivšeg komandanta VRS-a Ratka Mladića je priznao da je 1995. naredio ispaljivanje modifikovane aviobombe na zgradu Televizije Sarajevo. Rekao je da je to uradio jer je Televizija “emitovala najcrnju propagandu”.
“Zona odgovornosti moje brigade u odnosu na spoljni prsten na kojem su se nalazile muslimanske snage se prostirala od Sugreba iznad Vrela Bosne zapadnim padinama Igmana do Stojčevca u Hrasnici, zatim do bazena na Ilidži, Kasindolskom ulicom do Dobrinje i tu se završava spoljni prsten. Zona odgovornosti moje brigade u odnosu na unutrašnji prsten na kojem su se nalazile muslimanske snage u samom gradu počinjala je od Dobrinje, preko Aerodromskog Naselja, Nedžarića, uz Dobrinjsku rijeku, Pijačnom ulicom i prugom do rijeke Miljacke”, kazao je Radojčić u iskazu datom u Haagu 8. decembra 2012. godine.
Mapa Sarajeva korištena tokom postupka protiv Dragomira Miloševića (Izvor: MKSJ)
Radojčić je rođen 1948. u Višegradu, a završio je Vojnu akademiju u Beogradu i prema dostupnim informacijama živi u Srbiji. Nije bio dostupan za komentar o ovom zločinu.
Granatiranje RTV Doma je jedan od preko deset slučajeva granatiranja za koje je osuđen Dragomir Milošević, a svi su utvrđivani po istom principu – koristeći nalaze sarajevske policije, jedinica UNPROFOR-a, naredbe SRK-a, te vještačenja domaćih i stranih eksperata.
Iako u haškoj bazi podataka postoje mnogobrojni izvještaji i naredbe, kao i ekspertize vojnih vještaka odakle je ispaljena određena granata, aviobomba ili sa koje teritorije je djelovao snajper – koji su osim u Miloševićevom korišteni u predmetima protiv Stanislava Galića i Radovana Karadžića – tužilaštvima u regionu ni 25 godina od kraja rata, ovi dokazi nisu bili povod za njihovo procesuiranje po komandnoj ili individualnoj odgovornosti.
(Ostatak teksta pročitajte na Detektor.ba)