Građanin Mustafa Cerić: Dragi Tarik, ponosan sam na tebe!

Dragi moji…

Ne bih komentirao jučerašnji najpopularniji status Tarika Dautovića, pored vijesti o dobitnicima filmskih nagrada na 23. Sarajevo Film Festivala (SFF), da se po tom pitanju nije oglasio saopćenjem za javnost Građanski savez (GS) Reufa Bajrovića.

Cijeneći antifašistički žar ove političke stranke (GS) nije mi ništa zasmetalo u tom saopćenju osim monopol na antifašizam i to baš na primjeru Tarika Dautovića, koji je na svom jučerašnjem statusu iznio mišljenje da će se jednoga dana ulica Maršala Tita zvati ulica Alije Izetbegovića. Jedan mladi Sarajlija je to rekao iz uvjerenja i iz znanja da jedan veliki broj građana Sarajeva tako osjećaj i misli da glavna sarajevska ulica pripada onome ili onima koji su je zadnji odbranili od fašizma i islamofobije, a to su borci Armije Republike Bosne i Hercegovina na čelu sa njihovim komandantom Alijom je i Izetbegovićem.

Šta je tu sporno? Ništa osim navike da se Bošnjake/Bosance uvijek uči da je bolje za njih da se odreknu (abjuracija) onoga što vole i što im pripada, a u zamjenu za to poželjno je ili obavezno je da se naviknu ili prilagode onome što ne vole i što je protiv njihove volje. U protivnom, Bošnjaci/Bosanci će bit tretirani kao heretici: vjerski ili politički, svejedno je, ali uvijek ih se treba gledati da nisu podobni po ovoj ili onoj osnovi i uvijek će se naći neko ko će ih tjerati, verbalno ili puškom, da se odreknu svoga prava kako bi se “dragovoljno” privikli i navikli na zulum ili nepravdu naspram njih.

Tako sam ja jučer doživio slučaj Tarika Dautovića, koji je samo podsjetio da je Alija Izetbegović zaslužan što je jučer Sarajevo blistalo od turista iz cijeloga svijeta kako bi uživali u sarajevskom film festivalu i zato oni koji dođu u Sarajevo treba da to znaju, treba da vide i pročitaju Alijino ime na glavnoj ulici, u najmanju ruku, zajedno sa imenom Maršala Tita.

Nije sporno Maršal Tito je zaslužan, ali ništa manje ako nije i više zaslužan Alija Izetbegović za slobodu Sarajeva, za reafirmaciju bosanske države i za afirmaciju bošnjačkog etničkog i bosanskog nacionalnog bića. Razlika između Maršala Tita i predsjednika Alije Izetbegovića, kad je riječ o Bošnjacima/Bosancima, je u tome što Maršal Tito nije imao obzira za njihove vjerske potrebe. Predsjednik Alija je bio jedan od njih i zato je bolje i više osjećao šta je Bošnjacima/Bosancima nedostajalo u vrijeme Maršala Tita. Nedostajalo im je samopouzdanje i osjećaj samobitnosti državne, nacionalne, vjerske i kulturne. To što je Tarik Dautović jučer rekao na svom statusu je znak bošnjačke/bosanske samopouzdanosti i samobitnosti za koju je najviše zaslužan Alija Izetbegović.

Maršal Tito je bio dobar vladar za Bošnjake/Bosance u mjeri u kojoj im je osigurao biološku regeneraciju nakon četničko-ustaških pokolja po Bosni, kao i u mjeri u kojoj je propisao Bošnjacima/Bosancima obavezno opismenjavanje i školovanje. Te dvije zasluge Maršalu Titu ne smijemo zaboraviti. Bošnjaci/Bosanci su za uzvrat Maršalu Titu bili najlojalniji u svakom pogledu i vjerovali su da im se neće ponoviti masovni pokolji i progoni nakon Titove vladavine.

Nažalost, nakon Titine vladavine Bošnjaci/Bosanci su jedini u bivšoj Jugoslaviji fasovali Genocid. Ni to ne smijemo nikad zaboraviti. Nije Tito kriv, ali jesu krivi Titini generali. Oni su izazvali i vodili rat radi rušenja Titine Jugoslavije. Vraćat se ponovo na taj put, koji nam je tragično poznat, bilo bi suludo i samoubilački.

Tarik je mlad. On ne pamti Titu, niti njegovu vlast. Možda ne pamti ni Aliju, ali roditelji su mu rekli ko je ko u našoj povijesti. O Titu nemamo svi isto mišljenje, kao ni o Aliji, ali imamo istu bosansku sudbinu koja nas obavezuje da cijenimo sve što nas čini ponosnim. Tarik se ponosi na predsjednika Aliju, ali Tarik ne mrzi one koji se ponose na Maršala Tita, jer ga je Alija učio da voli, a ne da mrzi s onim s kojima se ne slaže. Zato pitam ko je učio ove što su jučer napadali Tarika… ko ih uči da da mrze, da psuju, da laju svakoga ko se s njima ne slaže…

Doista, ogavno je bilo jučer čitati njihove komentare. Svaku njihovu psovku, lavež i mržnju doživio sam kao napad na mene lično, na moju vjeru, naciju, kulturu, na moj ponos i moju čast. Tarik je jučer postao simbol, kao što je i Alija simbol, a u simbol se ne smije dirati – ni u Titin, ni u Alijin, jer oni su nam podjednako važni i zato glavna sarajevska ulica treba biti simbol obojice simbola bosanskog otpora fašizmu. A Reuf Bajrović treba pod hitno da se oglasi s novim saopćenjem u ime Građanskog saveza u kojem će osuditi psovku, lavež i mržnju, koju su jučer širili Titovi veliki i mali, stari i mladi partizani ili skojevci, koji, ako su hrabri, treba da odu u Kiseljak i u Bijeljinu pa tamo da pokažu svoju antifašističku hrabrost. Lahko je biti antifašista u Titinom-Alijinom Sarajevu.

Tarik Dautović je od jučer simbol bošnjačke/bosanske hrabrosti unatoč onima iz njegove stranke (SDA), koji su ga se odrekli. Ni prvi ni zadnji put da se odriču časnih i hrabrih ljudi. Ali je mnogo više onih koji su Tarika jučer usvojili kao svog uzora. Ja sam jedan od njih i zato hoću da kažem:
Dear Tarik, I am proud of you!
Don't allow them to let you down!
Get up & stand up against hatred.
We like Alia no matter what!

Izvor: Dr. Mustafa Cerić