“Dakle, svima je jasno da Dodik i njegova stranka imaju isključivo jedan cilj – destabilizacija i podjela Bosne i Hercegovine. Jasno je da su sve aktivniji i agresivniji na tom putu, a to je de facto put u nove oružane sukobe na Balkanu”.
Piše: Rasim Belko
Mirko Šarović, Božidar Vučurović, Ramiz Džaferović, Edhem Bičakčić, Ante Jelavić, Dragan Čović, samo su neka od imena kojima su raniji visoki predstavnici trajno ili privremeno zabranili djelovanje u Bosni i Hercegovini ili ih smijenili s političkih funkcija. Nekima od njih kasnije su te zabrane ukinute. Međutim, kako smo odmicali od rata i približavali se demokratiji, prvi ljudi OHR-a sve su manje koristili svoje pravo i mogućnosti da “uklanjaju” političke elemente koji djeluju protiv države, mira, građana…
Jedan od onih koji bi se u vrijeme pokojnog visokog predstavnika Paddya Ashdowna našao na listi “zabranjenih političara” svakako je Milorad Dodik, glavni pokretač svih kriza posljednje dvije decenije i retrogradna snaga koja Bosnu i Hercegovinu drži zarobljenom u svakom segmentu. I njene građane i narode naravno. Otkako je američki đak iz Laktaša promijenio političko ‘državljanstvo’ i okrenuo se Moskvi u Bosni i Hercegovini stalo je skoro sve. Euroatlantske integracije našle su se u ćorsokaku, jer prvi čovjek SNSD-a po notama ruskih naredbi pleše samoubilački ples, kojim našu državu dovodi u stanje općeg haosa.
Posljednja blokada u režiji Milorada Dodika i njegove stranke dogodila se danas. Zastupnički dom Državnog parlamenta pokušao je ukinuti carine i akcize na nafte i naftne derivate, ali su Dodikovi zastupnici odlučili da ih to ne zanima pa su spriječili i stavljanje na dnevni red. Dodikova stranka tako je direktno djelovala protiv životnog standarda građana Bosne i Hercegovine, pa i srpskog naroda u koji se kunu. To naravno nije djelo zbog kojeg bi morali odgovarati ikome do građanima, ali je pokazatelj u kojoj mjeri agresivna antipolitika SNSD-a je uzela maha.
Vjerovatno bi trebalo nekoliko tekstova da se opišu sve SNSD-ove blokade društveno – političkih procesa u BiH, nekoliko ih se istaklo po “učinkovitosti”, a sve skupa su dovele do sveopće krize koju Bosna i Hercegovina danas živi. Tako smo od jula prošle godine do proljeća ove imali blokadu državnih institucija u režiji antidržavnog SNSD-a. Njima povoda za blokade nije teško naći, a posljednju su pravdali Inzkovim izmjenama Krivičnog zakona BiH kojim se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida. Mnogo se posla na recimo evropskom putu moglo učiniti da se Dodik nije bahatio iz NSRS i onemogućavao djelovanje Državnog parlamenta i vlade. A onda smo vidjeli kako prilično žestoko kukumače da nam se dodijeli kandidatski status za EU. Taj status je možda pro forme, ali ne treba zaboraviti da on omogućava povlačenje sredstava iz EU fondova, što u prijevodu znači da je Dodik ponovo oštetio građane ove zemlje. Svojom antidržavnom politikom već je uskratio određena sredstva iz EU za infrastrukturne projekte u RS.
Prethodno je lider SNSD-a u talačkoj krizi držao institucije BiH sprječavajući njihovo formiranje nakon izbora 2018. godine. Trajalo je to više od 12 mjeseci. Tada mu je povod bila Odluka Ustavnog suda o poljoprivrednom zemljištu. Godine 2015. SNSD je napuštao sjednice Državnog parlamenta zbog navodnog “ratnog zločina” Šefika Džaferovića, iako je Tužilaštvo BiH izdalo naredbu o neprovođenju istrage.
Osim blokada institucija BiH, Dodik se posljednjih godina okrenuo i konkretnom separatističkom djelovanju kroz odluke Narodne skupštine RS. Krenuo je, pa malo zapeo, ali jučer najavio da će nastaviti čim geopolitičke okolnosti to dozvole. Tako je pokušao oteti nekoliko institucija s državnog na entitetski nivo, zbog čega mu je partijski ministar Alen Šeranić završio na američkoj crnoj listi.
Negiranje genocida i izazivanje mržnje omiljena je disciplina političkih predstavnika SNSD-a od dna do vrha. Istim glasom jasno veličaju ratne zločince, negiraju zločine i genocid, kršeći važeći Krivični zakon BiH.
Ono što posebno zabrinjava domaću i međunarodnu javnost svakako je djelovanje Milorada Dodika po nalozima iz Rusije. Sjećate li se fame oko toga šta je dogovorio s Lavrovom. Njegovo djelovanje jasno je otkrilo da je dogovorio blokade Bosne i Hercegovine. Nakon posljednjeg briselskog sastanka (12. juni) Dodik je otputovao Putinu na noge, a netom zatim krenuo je s pričom kako je ono što je u Briselu dogovoreno samo mrtvo slovo bez kandidatskog statusa koji BiH nije dobila.
Dakle, svima je jasno da Dodik i njegova stranka imaju isključivo jedan cilj – destabilizacija i podjela Bosne i Hercegovine. Jasno je da su sve aktivniji i agresivniji na tom putu, a to je de facto put u nove oružane sukobe na Balkanu.
Stoga bi visoki predstavnik u našoj zemlji Christian Schmidt umjesto medijskog “natezanja o pozivu na rakiju” s Dodikom trebao učiniti ono što mu je u skladu s Ustavom i bonskim ovlastima jasno dozvoljeno, da ne kažem preporučeno. Zarad mira, ali i i budućnosti građana i naroda u ovoj državi Schmidt bi koliko danas trebao i morao donijeti odluku kojom će zabraniti bilo kakav oblik djelovanja Miloradu Dodiku i njegovoj političkoj organizaciji.
Jer, i previše razloga može se pronaći u ovom kratkom tekstu, a nabrajati bismo ih mogli danima. Ukoliko ne želi da iz Sarajeva jednog dana bježi pod punom ratnom opremom Schmidt bi morao povući potez. Jer, priča kako je to samo Dodikova retorika i strategija političke kampanje odavno ne pije vode. Dodik je krenuo u ostvarenje planova skrojenih negdje daleko. Bolje ga je onemogućiti u ovom prividnom miru, nego zaustavljati u ratu.
Ratni kijamet je u najavi, kišobran treba otvoriti na vrijeme.
(NAP)