Evropa strepi: Potpuno su nespremni za haos koji će uslijediti ukoliko Putin povuče ovaj potez... - Sarajevograd.CLICK

Autor: Raport.ba

Evropska unija želi ublažiti krizu s opskrbom plinom prihvatanjem novog zakona. Ali, šta ako plina jednostavno bude premalo, pita se DW.

Koja pravila vrijede u Evropskoj uniji ako bude nedovoljno plina?

Ako Rusija nakon završetka redovitog remonta plinovoda Sjeverni tok 1 ne nastavi s isporukom plina u Euvropskoj uniji se primjenjuje Smjernica EU-a za osiguravanje opskrbe plinom iz 2017. godine koja ima znakovitu oznaku: SOS (Security of supply). Sve članice Evropske unije moraju imati krizne planove i sistem upozoravanja u tri stepena. Ali, nisu sve vlade obavile tu domaću zadaću.

Članice EU-a su podijeljene u regionalne grupe koje zajedno snose rizike. Jedna grupa su primjerice baltičke države i Finska, koje su dosad potpuno ovisile o ruskom plinu i koje su djelomice već tražile alternative.

Druga grupa su Portugal, Španija i Francuska koje dobivaju malo ruskog plina i koje obustavom isporuka nisu direktno pogođene. U slučaju krize članice Evropske unije se obavezuju da će si međusobno „solidarno” pomagati, dakle međusobno si isporučivati plin i razmjenjivati informacije.

Članice EU-a bi osim toga trebale svoja skladišta plina napuniti najmanje do 80 posto ukupnog kapaciteta prije početka sezone grijanja. Problem koji vide brojni stručnjaci i političari je da će u slučaju obustave isporuka od najvećeg isporučitelja, Rusije, krajnje teško biti popuniti skladišta i međusobno si isporučivati plin.

Koju ulogu igra Njemačka na plinskom tržištu EU-a?

Njemačka je najveći kupac ruskog plina u Evropi i važna tranzitna zemlja za plin koji se transportira Sjevernim tokom i drugim plinovodima. Šta bi se dogodilo ako Njemačka ne bi više dobijala ruski plin? Bi li ona morala plin koji primjerice dobija iz Norveške ili Nizozemske puštati dalje prema drugim zemljama iako i sama ima nestašicu?

Savezni ministar ekonomije Robert Habeck trenutno sa susjednim zemljama izrađuje sporazume o solidarnosti za isporuke u takvim kriznim situacijama. „Moramo proanalizirati i utvrditi što će se tačno događati. Dakle, kad se proglašava stanje nestašice plina, u kojim zemljama, u kojim koracima, tako da tačno znamo šta se događa”, izjavio je Habeck prilikom posjeta svom češkom kolegi Josefu Sikeli.

Habeck je s češkom vladom dogovorio ugovor. Nestašicom se mora upravljati zajednički, kaže Habeck, kako pojedine zemlje ne bi bile preopterećene problemima. Češka, primjerice, plin dobija gotovo isključivo preko plinovoda kroz Njemačku. I Poljska dobiva plin preko Njemačke, iz Sjevernog toka 1. Švicarska je potpuno ovisna o isporukama plina preko Njemačke.

Hoće li funkcionirati ‘solidarnost’?

Uredba EU-a SOS predviđa da plin mora biti ponuđen samo onim zemljama koje su same proglasile krizno stanje i koje su sve poduzele da smanje potrošnju. Kupovina i prodaja plina bi trebala i dalje biti regulirana djelomice preko privatnih, djelomice preko državnih opskrbljivača plinom, što je u kriznim vremenima kompleksan postupak.

Određivanje gornje granice za cijenu plina, što je predložila Italija, Evropska unija zasad odbija kao kontraproduktivno. Bugarska, koju bojkotira ruski Gazprom, i dalje propušta ruski plin koji dolazi preko plinovoda Turski tok u Srbiju i Mađarsku. Bi li to u slučaju krize tako išlo dalje?

Mađarska je proglasila krizno stanje i zabranila svaki izvoz energenata, dakle potpuno se oprostila od solidarne zajednice. Stručnjak za energiju Georg Zachmann iz instituta Bruegel u Bruxellesu smatra da to nije pametan potez Mađarske. „Za zemlju bez luke, s potrošnjom od 10 milijardi kubičnih metara i skladištem kapaciteta tri milijarde kubičnih metara nisam siguran da je to pametna odluka”, kaže Zachmann na Twitteru.

Evropska komisija je već odavno zemljama članicama preporučila da sklope sporazume o solidarnim isporukama, jer ne postoji nikakvo centralno upravljanje u Bruxellesu o kvotama i sličnom. Njemačka je dosad sklopila sporazume s tri zemlje: Danskom, Austrijom i Češkom. Sporazumi su postignuti i između Litve i Latvije, Estonije i Latvije, Finske i Estonije, Italije i Slovenije.

Kompleksni su i vlasnički odnosi opskrbljivača plinom. Često postoje prekogranična suvlasništva na tržištu EU-a. Tako je primjerice finska država suvlasnica najvećeg isporučitelja plina u Njemačkoj. Pitanje je, ko će koga spašavati, ako privatna poduzeća dospiju u krizu?

Glavne probleme neće rješavati ni koordinacija između država članica ni planovi Evropske komisije, kaže kršćansko-demokratski zastupnik u Europskom parlamentu Markus Ferber. Jednostavno je premalo plina, kaže on. „Tako nećemo prebroditi zimu”, izjavio je Ferber u Bruxellesu.

Šta poduzimaju članice EU-a da bi spriječile krizu?

Intenzivno se traže alternative. Baltičke zemlje i Njemačka nade polažu u ukapljeni plin s Bliskom istoka ili iz SAD-a, koji bi trebao dolaziti preko plutajućih LNG-terminala, koje još valja izgraditi. Italija kupuje plin u Alžiru i Azerbajdžanu. Dodatne količine plina iz Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva, Alžira i Nizozemske kupuju se po cijenama koje i dalje rastu.

Sve to, međutim, neće biti dovoljno da se kratkoročno nadoknadi izostanak isporuke ruskog plina, smatra Evropska komisija. Zato Bruxelles poziva na štednju i ograničavanje potrošnje plina u nekim javnim ustanovama. Savezni ministar ekonmije Rober Habeck nedavno se izjasnio za to da kod opskrbe plinom privatna kućanstva ne bi morala nužno imati prednost pred industrijskim preduzećima.

Hoće li pravila EU-a biti promijenjena?

Evropska komisija će iduće sedmice podastrijeti krizni plan. U njemu je predviđeno da se proizvodnji struje u termoelektranama na plin da prednost pred grijanjem i kuhanjem u privatnim domaćinstvima. Industrija bi zasad trebala imati manji prioritet.

Pravila EU-a bi morala biti promijenjena, kažu u njemačkom Saveznom ministarstvu ekonomije u Berlinu, jer su ona napisana za slučaj kratkotrajnog prekida opskrbe u pojedinim zemljama, a ne za opću nestašicu. Evropska komisija osim toga želi propisati da se zgrade javnih ustanova i radna mjesta trebaju grijati samo na 19 stepeni. Platforma za zajedničku nabavu plina više članica EU-a je dogovorena, ali još ne funkcionira.

Evropska komisija polazi od toga da se štednjom energije u privatnim domaćinstvima i poduzećima može nadoknaditi trećina nedostatka plina iz Rusije. A što je s preostale dvije trećine? O tome bi ministri energetike EU-a trebali razgovarati na vanrednom sastanku za desetak dana.