Tomić nam je rekao da se od jula do današnjih dana čekalo spajanje sudskih postupaka nakon što su uhapšena još dvojica osumnjičenika za ratni zločin nad članovima porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić.
Piše: Darko Omeragić
Članovi porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić još uvijek čekaju na pravdu i presudu zbog zločina koji je počinjen 25. septembra 1992. godine u Bijeljini. Tog dana je ubijeno 22 člana porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić među kojima i sedmoro djece i osam žena.
Devetnaestog jula ove godine u Sudu BiH počelo je suđenje osmorici bivših pripadnika MUP-a Republike Srpske. Tada je pročitana optužnica i iznesena uvodna riječ, a na optuženičkoj klupi su se pod optužbom da su počinili stravičan ratni zločin nad bijeljinskim civilima bošnjačke nacionalnosti našli Živan Miljanović, Stevo Bokarić, Goran Sarić, Jovica Petrović, Mirko Simić, Ljubo Marković, Slavenko Kočević i Zvonko Pržulj . U međuvremenu je pod sumnjom da je kao pripadnik Specijalnih voda MUP-a RS-a bio direktni izvršilac egzekucije uhapšen i Milenko Samardžija , zvani Travka, pa će suđenje morati krenuti ispočetka i to nakon što se objedini postupak.
Njima se optužnicom Tužilaštva BiH na teret stavlja da su u noćnim satima 24. na 25. septembra 1992. godine izvršili nezakonito zarobljavanje 22 osobe i odvođenje porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić iz bijeljinskog naselja Bukreš, među kojima su više od polovine bile žene, djeca i starije osobe.
NEKAŽNJENI ZLOČIN
Nakon zarobljavanja i odvođenja u mjesto Balatun, iz vatrenog oružja izvršena je egzekucija civila, čija su tijela bačena u rijeku Drinu, te su poslije ekshumirana na više lokacija uz rijeku Savu na području Srbije i ukopana na području Sremske Mitrovice, dok se za tijelima četiri ubijena žrtve još uvijek traga.
Duško Tomić , advokat jednog od optuženih Steve Bokarića je kao osnivač i generalni sekretar Dječije ambasade “Međaši” decenijama istraživao ovaj nekažnjeni zločin nad civilima bošnjačke nacionalnosti i upravo zahvaljujući njegovom angažmanu na groblju u Sremskoj Mitrovici su 2002. pronađena tijela žrtava. Tomić je još u decembru prošle godine nakon hapšenja većine osumnjičenih za spomenuti zločin za “Slobodnu Bosnu” rekao da je iz istrage izostavljen politički i policijski vrh Republike Srpske, a to su prije svega nacionalna i javna sigurnost. Tomić nam je uoči novog početka suđenja za ovaj ratni zločin koji se uskoro očekuje kazao da je njegov branjenik kolateralna šteta tadašnjeg šefa nacionalne bezbjednosti Drage Vukovića:
“Stevo je bio rezervni pripadnik službe nacionalne sigurnosti I sve je radio po naredbi svog šefa Drage Vukovića koji mu je kasnije rekao da šuti jer će izgubiti glavu, Stevo Bokarić je tog jutra septembra 1992. naišao na kuće u kojima su živjele žrtve ovog ratnog zločina. Tu je zanimljiv Slobodan Andrić koji je do detalja znao što se dogodilo, ali je pod velikim pritiscima umro prošle godine. Tako su čestiti ljudi koji su nešto znali i htjeli pomoći u rasvjetljavanju ovog zločina naglo umirali. On je umro kada je počela istraga. Bio je sve pričljiviji i želio je pomoći, ali su mu prijetili da će ako nastavi tako sarađivati i njega optužiti”, kaže nam Tomić.
Tomić nam je rekao da je sve od jula do današnjih dana čekalo spajanje sudskog postupka nakon što su uhapšena još dvojica osumnjičenika za ratni zločin nad članovima porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić.
“Svaki dan čekamo zakazivanje početka saslušanja prvih svjedoka. Prvi svjedok bi trebao biti književnik Jusuf Trbić koji je napisao tri knjige o zločinima u Bijeljini, a u jednoj je detaljno opisao imena, događaje i lica, a nakon toga svjedočit će i članovi porodica ubijenih civila. Istražni postupak trajao je vrlo dugo jer ga niko nije htio raditi. Prvo je s njim krenulo Okružno tužilaštvo u Bijeljini koje je, prema mom mišljenju, više učinilo da se sakrije, nego da se otkrije. Uvijek sam govorio da je glavni tužitelj Novak Kovačević opstruirao tu istragu. Kada sam ušao u predmet zaključio sam da se u Bijeljini više radilo na zastrašivanju svjedoka nego na otkrivanju istine, ali sam u to vrijeme našao desetak službenih zabilješki u kojima sam bio predmet opservacije policije. Tada sam vidio da je cilj bio da se sakriju detalji zločina, to jeste ne da se ohrabre nego da se ljudi uplaše. Rezultat svega toga je da glavni akteri nisu na optuženičkoj klupi. Ne može biti da nisu odgovorni šefovi policije, načelnici i križni štabovi, ratno predsjedništvo. Neshvatljivo je da nema Predraga Ješurića koji je bio afla i omega, a ja imam njegove dopise i intervjue gdje se hvali kako nikoga nije slušao i kako je prekinuo saradnju s Tuzlom i Sarajevom, a da je dobijao direktive iz MUP-a Srbije. To je skandalozna priča. On je bio Mauzerova (Ljubiša Savić op.a.) desna ruka i prvi načelnik policije od 1991,
U IME (SRPSKOG) NARODA
On je u jednom intervjuu objašnjavao kako su eliminisani čestiti pripadnici rezervnog sastava policije bošnjačke nacionalnosti, odnosno kako su oni blokirani. Ješurić je sada advokat i brani ratne zločince. Tu je i Tomo Kovač koji je na međunarodnoj crvenoj potjernici i optužen je za Srebrenicu. Međutim, Tomo Kovač bi prvo trebao biti optužen za ovaj zločin jer je zaustavio istragu. Tada je Kovač reagovao na saopštenje Mirka Blagojevića da se dogodio strašan zločin, dao saopštenje u kojem se sve negira napadajući Mirka jednom strašnom rečenicom: “Dok se srpski narod bori protiv muslimanskog naroda, ovi iznose neistine koje štete našem srpskom narodu.” Umjesto da kaže da se pohapse oni koji su pobili djecu i žene”, rekao nam je Tomić dodajući da su Tomo Kovač i Drago Vuković alfe i omega zločina u Bijeljini.
Koliko se tadašnji politički i policijski vrh Republike Srpske trudio da se zataška ratni zločin nad članovima porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić na najbolji način opisuje Tomićeva izjava da je sve i jedan papirić koji ima veze sa zločinom temeljito uništen. Konkretno za ovaj slučaj je što se teško dolazi i do svjedoka tužilaštva, ali i do svjedoka obrane, saznali smo od Tomića.
“Neće ljudi da svjedoče ni za odbranu ni za tužilaštvo. Zašto? Zato što ima mnogo sumnjivih i svakako se iz policije na neki način osjeća ugroženim i sumnjivim.
KO JE DANAS BITAN TOMO KOVAČ I KO GA ŠTITI?
Ko štiti Tomu Kovača koji već godinama živi u Beogradu, pitali smo Tomića:
“On je prvo imao podršku određenih ljudi iz američke administracije koji su vjerovali da će on pomoći u istragama. On se Amerikancima predstavljao kao iskren i častan čovjek i kao osoba koja je dala ostavku Radovanu Karadžiću što naravno nije tačno. Njega je Karadžić najurio poslije rata. Već godinama ga štiti sistem u Srbiji. On više ne ide ni u Crnu Goru jer je uvjeren da bi ga Crna Gora uhapsila i izručila BiH. On se ne kreće nigdje dalje od Beograda i Novog Sada, a Tužilaštvo BiH neće ustupiti predmet kako bi mu se sudilo u Beogradu, kao što neće ustupiti i predmet bjegunca Vinka Lazića, načelnika policije i tužitelja iz Bijeljine. Čeka se dogovor na nivou Evrope po kojem će se suditi tamo gdje je počinjeno krivično djelo”, kazuje Tomić upozoravajući da se dugotrajno čekanje na pravdu pretvara u nepravdu.
(SB)