Danas je osvanuo najvažniji dan u postdejtonskoj Bosni.
Ne, nisu se ljudi zavoljeli. Nije otvoren TAS, nema novih radnih mijesta, nismo dobili međunarodno priznate univerzitete, narod nam i dalje šopinguje po kontejnerima, djeca bježe iz zemlje…
Zlobnici bi rekli sve po starom. Ali nije! Ispred zgrade Predsjedništva BiH otvara se Trotoar! Dobro ste pročitali. Od svih stvari u državi nam, Trotoar je najpreči.
Skromno i u krugu Predsjedništva, biće otvorena ova monumentalna…hmmm…hodevina. Ljudi u Predsjedništvu se kunu da nakon visočkih piramida nije napravljeno ništa grandioznije. Pogledajte samo te konture, petsto nijansi sive, pogledajte koliko je truda uloženo da se umetne ona kockica dole desno. Ne ta, ona dole ispod. E, ta! Vidite tu arabesku ljepote.
I Trotoar se rodi! Vaistinu se rodi! Šerif Mubarek Trotoar! Čestit Trotoar!
Nego.
Veliki Rabindranat Tagore je rekao da je Tadž Mahal “suza na licu vremena”. Onda je analogijom Trotoar mrlja na mozgu svijeta.
Praviti senzacionalizam i OTVARATI SVEČANO jednu stazu za pješake, koja nije čak ni nešto svrhovita i po kojoj će guzonje tabanati, u najmanju ruku je uvreda za inteligenciju.
Dabome da se narod Bosnice sprda sa “otvaranjem trotoara”. Samo to mu je i ostalo. Sprdnja.
Jer, kad biraš 20 godina iste pavijane koji otvaraju česme bez vode, puteve u kukuruzišta, fabrike elektromobila bez automobila, pješačke prelaze i trotoare, elem kad biraš takve bipede u pokušaju, možeš se samo sprdati na svoj račun.
I zato, narode moj, živio nam glavni Trotoar u državi! U poređenju sa vašim životarenjem, Trotoar će se bogme naživjeti. Vidjeće taj iz žablje perspektive kvalitetnih cipela, vrhunskih auto-guma i još ponečega.
Mi gradimo Trotoar. Trotoar jebe nas! Za oko 400 hiljada maraka.