Jučerašnja odluka Narodne skupštine Republike Srpske (NSRS) da podrži veto predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i tako onemogući ulazak građana Kosova u BiH s ličnom kartom, još je jedna u nizu opstrukcija Milorada Dodika na EU putu naše zemlje.
Radi se, naime, o jednom od sastavnih dijelova Zaključka za usvajanje Akcionog plana za ispunjavanje 14 ključnih prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o Zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.
Ovaj potez lidera SNSD-a u suštini i nije iznenađujući, ako uzmemo u obzir njegove stavove prema međunarodnoj zajednici, no ako se sagleda iz nešto šire perspektive možemo zaključiti da je zapravo suštinski besmislen.
Naime, obrazloženje koje je Cvijanović dala i u kojem kaže “da ovo bude usvojeno morali bi se zapitati svi zašto mi nagrađujemo nekoga slobodom kretanja s ličnim kartama, a oni rade to što rade na Kosovu” ne drži vodu iz prostog razloga što je i sama Srbija usvojila odluku kojom građani Kosova nesmetano u ovu zemlju mogu samo s ličnom kartom, i obrnuto.
Postavlja se zato s pravom pitanje da li Dodik, po čijem je naređenju Cvijanović zasigurno i pokrenula proces vitalnog nacionalnog interesa, stvarno “solidariše” sa Srbima na Kosovu ili je posrijedi zapravo samo još jedan način da se opstruiše put naše zemlje prema EU integracijama i da se međunarodnoj zajednici da do znanja da se RS neće pridržavati ranijih dogovora.
Jer, napominjemo, Sporazum o kretanju s ličnim kartama, priznavanju diploma i stručnih medicinskih kvalifikacija su jednoglasno prošli na Vijeću ministara BiH, odnosno podržali su ga i ministri Srbi, kako je ranije i dogovoreno na sastanku o Berlinskom procesu. Sporazum je sa ostalim zemljama Zapadnog Balkana potpisao SNSD-ov tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija.
S druge strane, ovo je i svojevrsni “zicer” za međunarodnu zajednicu, s obzirom da se radi o nečemu na čemu EU uporno inzistira, a Dodik blokira. U paketu sa jučer usvojenim Prijedlogom Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i ranije usvojenim i ranije usvojenim izmjenama Zakona o objavljivanju zakona i drugih propisa s ciljem ukidanja obaveze objavljivanja akata koje donese visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini međunarodna zajednica ima sve što joj je potrebno da Dodika jednom i za sva vremena ukloni sa političke scene BiH.
Hoće li se to desiti, e to je već druga priča. Postoji mogućnost da lider SNSD-a pravi ovoliki pritisak kako bi dobio barem “nešto” kada je Ustavni sud BiH u pitanju. To je njegova provjerena metoda, a svjedoci smo da mu je u velikom broju navrata to i uspijevalo. Međutim, ovaj put stvari su puno ozbiljnije. Ukoliko se Dodiku napravi ustupak nauštrb Ustavnog suda BiH, bit će veoma teško iskontrolisati štetu koju će tako moći napraviti državi BiH. Teško je povjerovati da međunarodna zajednica to ne vidi.
(Klix)