Đevad Koldžo: Sarajevo ima dovoljne količine vode za opskrbu više od 1,98 miliona stanovnika

Svjetski ekspert za neprihodovanu vodu Đevad Koldžo tvrdi kako Sarajevo ima dovoljne količine vode za uredno snabdijevanje više od 1,98 miliona stanovnika.

Koldžo navodi da ukupna količina vode koja se zahvata na izvorištima i isporuči u vodovodni sistem u Sarajevu iznosi oko 3,8 m3/s.

“Kako za uredno snabdijevanje jedne osobe treba osigurati 166 l/dan (5 m3/mjesec), to je količina dovoljna za uredno snabdijevanje nešto više od 1,98 miliona stanovnika”, istakao je Koldžo.

Kako kaže, s obzirom na to da svi veliki komercijalni potrošači vode kao što su Coca Cola, Pivara i tako dalje imaju vlastite izvore vode i uzimajući u obzir podatak da u cijelom kantonu Sarajevo prema rezultatima popisa iz 2013. godine živi 438.433 stanovnika (u što su uključene i općine Hadžići, Ilijaš, Trnovo koje imaju vlastite vodovode) količina isporučene vode u sistem je više nego 4 puta veća od potrebne za uredno vodosnabdijevanje.

On dodaje da razlika između količine isporučene i fakturisane vode (jedini poznati podaci u ovom momentu) je neoprihodovana voda, a ne fizički gubici (curenja vode) kako se to prikazuje. Neoprihodovana voda se sastoji od fizičkih gubitaka (svih curenja u sistemu), komercijalnih gubitaka (krađa vode, ilegalna potrošnja, neispravna mjerenja i očitanja, greške u bazama podataka i slično) i legalne neoprihodovane vode (potrošači koji imaju legalan priključak ali im se iz nekog razloga ne šalje račun).

“Količina neoprihodovane vode u vodovodu Sarajevo iznosi oko 3,0 m3/s i čine je fizički gubici, komercijalni gubici i legalna neoprihodovana voda. U ovom momentu se ne zna kolika količina Neoprihodovane vode se odnosi na svaki od navedenih elemenata. Svaki vodovod na svijetu će najprije nastojati da eliminiše komercijalne gubitke i legalnu neoprihodovanu vodu jer osim uštede vode, ove kategorije osigurava daleko veća finansijska sredstva vodovodnom preduzeću s obzirom na to da se radi o količini vode koja je trebala biti prodana po maloprodajnoj cijeni, za razliku od fizičkih gubitaka čijom se uštedom najviše ostvaruju uštede u proizvodnji vode a finansijske uštede se prikazuju kroz proizvodnu cijenu vode koja je višestruko niža u odnosu na maloprodajnu”, naveo je Koldžo.

Ističe da kada bi vodosnabdijevanje bilo kontinuirano fizički gubici bi se u potpunosti izražavali kroz maloprodajnu cijenu, ali s obzirom na redukcije vode u Sarajevu ona je nešto viša od proizvodne, ali i dalje višestruko manja od maloprodajne cijene vode.

“Komercijalni gubici se mogu svesti na nulu, za razliku od fizičkih koji su uvijek prisutni u nekom neizbježnom iznosu i nikada se ne mogu u potpunosti eliminisati. Ilegalni priključci se u današnje vrijeme efikasno pronalaze korištenjem tzv. CCTV ‘snake’ kamera. Cijena jedne ovakve kvalitetnije kamere se kreće između 6 i 10 hiljada eura. VIK Sarajevo ne raspolaže niti sa jednom kamerom ove vrste”, dodaje Koldžo.

Koldžo navodi da kroz otvor promjera 6 mm, pri pritisku od 5 bara (srednji pritisak u vodovodnom sistemu u Sarajevu) ističe 31 l/min vode te kada bi sva ne-oprihodovana voda u Sarajevu bila fizički gubitak (što sigurno nije), iscurila bi kroz 5800 otvora promjera 6 mm.

“Pod uslovom da barem 30 posto neoprihodovane vode se odnosi na komercijalne gubitke i legalnu neoprihodovanu vodu (što je realno za očekivati), onda bi svi fizički gubici u Sarajevu mogli iscuriti kroz 4064 otvora promjera 6 mm”, smatra Koldžo.

Kako kaže, ukupna dužina svih cjevovoda u Sarajevu iznosi cca 1500 km. Prema tome, za trenutno stanje fizičkih gubitaka u vodovodnom sistemu u Sarajevu je dovoljno da se na svaki jedan kilometar cjevovoda u prosjeku nalazi samo 2,7 otvora promjera 6 mm.

“Prema statistici 75 do 90 posto svih curenja se pojavljuje na servisnim i priključnim cjevovodima malih promjera, iz razloga što su izloženi najvećim oscilacijama protoka i pritiska. Prema ovome eliminacijom gubitaka na servisnim i priključnim cjevovodima ostvarila bi se ušteda između 1,1 i 1,4 m3/s i to uzimajući u obzir da su fizički gubici 70 posto od ukupnog iznosa neoprihodovane vode, odnosno da je iznos komercijalnih gubitaka 30 posto od ukupne vrijednosti neoprihodovane vode”, navodi on.

Zaključuje da uvođenjem novih količina vode u sistem ne može se riješiti problem, jer bi to bilo isto kao da se većim protokom zraka pokušava napuhati šupalj balon, a onda zna se šta slijedi.

“Problem redukcija je mogao već biti riješen da se krenulo sa rješavanjem prije 4 ili 5 godina. U ovom momentu iluzorno je očekivati bilo kakvo brzo rješenje, pogotovo uzimajući i obzir da još nije zaustavljen ni trend propadanja sistema, čemu na žalost i sami svjedočimo. Svakim danom sistem je u gorem stanju nego je to bio prethodnog dana”, zaključio je Koldžo.