Trump se u Washington vratio opsjednut idejom da mu njegovi generali za Dan nezavisnosti prirede -najveću vojnu paradu ikada. Generali su – na Trampovo veliko iznenađenje – bili zgranuti.

 

 

Ljeta 2017. godine, nakon samo pola godine provedenih u Bijeloj kući, Donald Tramp je odletio u Pariz na proslavu Dana Bastilje koju je organizirao Emanuel Makron . Francuski je predsjednik tom prilikom na prilično spektakularan način obilježio stogodišnjicu američkog ulaska u Prvi svjetski rat. Tenkovi iz tog doba valjali su se Šonzelizeom dok su ratni avioni proletjeli iznad glave okupljenih. Izgledalo je kao da je sve upriličeno kako bi se Tramp osjećao počastvovanim – u čemu su uspjeli s obzirom na osmijeh koji se mogao vidjeti na njegovom licu.

 

Tramp se u Vašington vratio opsjednut idejom da mu njegovi generali za Dan nezavisnosti prirede najveću vojnu paradu ikada. Generali su – na Trampovu veliko iznenađenje – bili zgranuti.

 

“Radije bih progutao kiselinu” , bile su riječi njegovog sekretara za obranu Džejmsa Matisa. Ostali dužnosnici pokušali su da ubije Trampa da odustane od ideje, jer bi njeno provođenje koštalo previše i ostavilo bi ulice Vašingtona u haosu. Ovako počinje tekst u Njujorku o detaljima “rata” koje su američki generali vodili s Donaldom Trampom pokušavajući obuzdati njegove brojne ideje koje su vodile ka kršenju ustava . Riječ je o tekstu nastalom iz jedne knjige koja će biti objavljena na jesen.

 

Razilaženje između Trampa i njegovih generala nije se ticalo novca i tehnikalija, kao što to nije bio slučaj s vojnim strategijama, kao što su povlačenje iz Avganistana ili reakcija na nuklearne prijetnje Sjeverne Koreje. Sukob se prevashodno zasnivao na drugačijim vrijednostima i načinu na koji su promatrali SAD kao državu. To nikada nije bilo jasnije nego kada je Tramp svom tadašnjem šefu kabineta Džonu Keliju rekao da ne želi da vidi ranjene borce na paradi jer bi to “loše uticalo na njegov imidž”. Objasnio je da mu se u Parizu nije svidjelo što je bilo nekoliko formacija sa ranjenicima, uključujući veterane u kolicima.

 

Keli nije mogao da vjeruje što čuje.

 

“Ti ljudi su heroji. Jedini veći heroji od njih su oni koji su sahranjeni na Arlingtonu” , glasile su Kelijeve reči. Ono što šef kabineta nije rekao, jeste da je njegov sin Robert jedan od onih koji su stradali u Avganistanu i da je sahranjen na Arlingtonu.

 

“ Svakako ih ne želim. Ne ostavljaju dobar utisak” , odgovorio je Tramp.

 

O ovoj se temi raspravljalo i za vrijeme sastanka u Ovalnoj sobi u kojoj su se našli Tramp, Keli i Pol Silva, general zrakoplovstva. Keli se našalio da će upravo Silva biti zadužena za organizaciju parade. Međutim, Tramp nije razumio njegov sarkazam i počeo je da ispituje Silvu, tražeći njegovo mišljenje.

 

“Ja nisam odrastao u SAD-u, već u Portugalu na čijem je čelu bio diktator. Parade su tamo služile da se narodu pokaže tko posjeduje oružje. U ovoj zemlji to ne radimo”, rekao je Silva.

 

Tramp i dalje nije razumio šalu.

 

“ Znači, ne sviđa ti se ideja?”, pitao je tadašnji predsjednik.

 

“Ne. To je nešto što je odlika diktatora” , zaključio je Silva.

 

Četiri godine Trampovog predsjedništva bile su prilično haotične. Na početku, bio je prilično zadovoljan vojnim oficirima koje je okružio. Međutim, ljubav prema generalima bila je kratkog daha.

 

“To su bili veoma netalentovani ljudi. Kada sam to shvatio, prestao sam da se oslanjam na njih. Svoje povjerenstvo poklonilo sam generalima i admiralima koji su se nalazili unutar sustava”, izjavio je Tramp.

 

Ispostavilo se da su generali bili eksperti u svojim oblastima. Imali su vlastita pravila i vrijednosti i nisu htjeli da slepo prate predsjednika.

 

“ Vi je*eni generali. Zbog čega ne možete da budete kao njemački generali?” , glasilo je Trampovo pitanje Keliju.

 

“Koji njemački generali? ”, upitao je Keli.

 

“Hitlerovi generali za vrijeme Drugog svjetskog rata”, odgovorio je Tramp.

 

“Vi znate da su oni pokušali da ubiju Hitlera tri puta i da im je to zamalo uspjelo ?”, ponovno je upitao Keli.

 

Naravno, Tramp to nije znao.

 

“Ne, ne, ne. Oni su bili totalno lojalni” , insistirao je bivši predsjednik. Unatoč tome što je Keli pokušao da ga ubijedi u suprotno, Tramp se držao svoje interpretacije povijesti.

 

Kada je krajem 2018. godine trebalo izabrati novog predsjedavajućeg Združenog generalštaba oružanih snaga SAD (Joint Chiefs of Staff), Tramp se odlučio za Marka Majlija, koji je predvodio diviziju u Iraku i Avganistanu.

 

Majli se za kratko vrijeme prilično približio Trampu, išavši mu niz dlaku, što se nekim generalima, među kojima je bio i Matis, nije dopalo. Prema Majlijevom svjedočenju, Matis mu se jednom prilikom obratio i optužio ga za lobiranje, tražeći da se povuče iz trke za funkciju.

 

“Matis je to sve umislio. Ja ne lobiram ni za jednu je*enu stvar” , tvrdio je Majli.

 

Prije prvog sastanka s Trampom, primio ga je i Keli.

 

“Trebalo bi da odeš u Europu i od*ebeš iz Vašingtona. Samo se udalji što više možeš”, savjetovao ga je Keli.

 

Majli nije poslušao. Kada mu je Tramp zvanično ponudio posao, rekao je da će “uraditi sve što od njega bude traženo”.

 

Međutim, nije dugo trebalo da dođe do razmimoilaženja u mišljenju Trampa i njegovog novog dužnosnika. Majli se protivio predsjednikovoj želji da se američka vojska potpuno povuče iz Avganistana.

 

“Matis mi kaže da ste slabi na transdžender osobe”, rekao mu je Tramp na tom razgovoru.

 

“ Ne, nisam slab ni na koga” , rekla je Majli. “Mene samo ne zanima ko sa kim spava ”.

 

Bilo je tu još razmimoilaženja, ali Majli je uvjerio predsjednika:

 

“Predsjednici, vi ćete donijeti sve odluke, a ja mogu da vam garantujem da ću vam uvijek dati svoje iskreno mišljenje o situacijama s kojima se budemo suočavali. Također, ta mišljenja ću vam lično izlagati, a ne preko naslovne strane Vašington pošte. Dokle god su odluke koje donesete legalne, ja ću ih podržavati”, poručio je Majli Trampu.

 

Nije još uvijek jasno da li je Tramp registrirao taj dio o legalnosti odluke. Kasnije je priznao da je angažirao Majlilu samo da bi se osvetio Matisu “koji nije mogao da ga podnese”.

 

Tu nije bio kraj iznenađenjima. Tramp je nedugo zatim doneo odluku o Kelijevom odlasku, koji je sedamnaest mjeseci provedenih u svojoj funkciji opisao “najgorim poslom na svetu”.

 

Tramp je na taj način propustio priliku da se okruži stručnim i iskusnim ljudima. Umjesto toga, odaberite onaj koji će se povinovati svakoj njegovoj odluci. Keli je još jednom prilikom pokušao ubjediti predsjednika da ga ne zamijeni svojim direktorom za budžetska pitanja Mikom Malvenijem i da mu nije u interesu zaposliti čovjeka koji će na sve njegove zahtjeve čvrsto klimati glavom.

 

“Mene više uopće ne zanima. Ja želim čovjeka koji će da klima glavom”, odgovorio je Tramp.

 

Desetak dana nakon toga, Trampovo naređenje da se sve jedinice povuku iz Sirije dovedu i do Matisove ostavke.

 

Međutim, unatoč tome što se otarasio ljudi koji nisu dijelili njegova uvjerenja, Tramp nije uspio svoje zamisli sprovesti u djelo. Totalno povlačenje iz Sirije zasutavio je Kongres, a čak je dvije trećine republikanca izrazilo svoje protivljenje Trampovoj odluci.

 

Vođa demokrata Čak Šurmer je kao dio obrazloženja pročitao Matisovo upozorenje da bi napuštanje Sirije moglo dovesti do ponovnog jačanja Islamske države, što je dodatno razljutio Trampa.

 

“Matis je najcjenjeniji general na svijetu. Znate zbog čega sam ga otpustio? Zato što nije bio dovoljno čvrst ”, rekao je Tramp prije nego što je Nensi Pelos nazvao “trećerazrednim političarkom” i izjurio iz zgrade.

 

Ovo je bio trenutak kada je i Majli posumnjao u predsjedničku racionalnost i sposobnost za donošenje racionalnih i promišljenih odluka.

 

Trampov i Majlijev “medeni mjesec” nije potrajao dugo. Nakon ubojstva Džordža Flojda, demonstranti su ispunili ulice mnogih američkih gradova, uključujući i Vašington. Trampu se taj prizor nije svideo i zahtijevao je da vojska izađe na ulice i uguši prosvjede, iako su oni većim dijelom bili mirni.

 

Kada su se Majli i ostali dužnosnici usprotivili zahtjevu i pokušali objasniti Trampu da to ne bi bio najbolji potez u tom trenutku, uslijedio je žustar odgovor.

 

OSTAVKA KOJE NIJE BILO

 

“Vi ste svi je*eni gubitnici”, rekao je Tramp i okrenuo se prema Majliju: “Možete li da im pucate u noge ili nešto slično?”

 

Unatoč tome što do intervencije vojske nije došlo, fotografija Trampa i Majlija, koji se nalazio u vojnoj uniformi, na trgu Lafajet izazvala je sumnju demonstranata da bi se vojska mogla umiješati. Majli je u jednom trenutku shvatio da mu tu nije mjesto i sklonio se, ali je fotografija usnimljena. Znao je da će ga pratiti.

 

Majli je jako teško podnio ovakav razvoj događaja i dugo je razmišljao o podnošenju ostavke, jer što se na kraju ipak nije odlučio, iako je napisao tekst ostavke u kojem je naveo razloge zbog kojih se odlučio na takav korak. Od više verzija, ovu je bio spreman da potpiše.

 

“Sa žaljenjem vas obavještavam o svojoj namjeri da se povučem sa mjesta predsjedavajućeg Združenog generalštaba oružanih snaga. Hvala vam na časti koju ste mi ukazali kada ste me postavili na ovo mjesto. Događaji iz prethodnih tjedana uticali su na to da se duboko preispitam i došao sam do zaključka da nisam više u stanju da vjerno podržavam i izvršavam vaše naredbe. Moje mišljenje je da trenutno nanosite veliku i nenadmašnu štetu našoj zemlji. Vjerujem da ste uložili značajne napore da u prethodnom priodu politizujete našu vojsku. Mislio sam da mogu da promijenim to, ali sam se prevario i stoga želim da ustupim mjesto nekome ko bi mogao to da uradi.

 

Drugo, koristite vojsku kako biste zaplašili ljude, a trebalo bi da štitimo američki narod. Ja ne mogu sudjelovati u bilo kakvoj vrsti napada na Amerikance. Amerikanci vjeruju u svoju vojsku i njenu mogućnost da ih štiti od svih neprijatelja, uključujući i jednog unutarnjeg. Mi nećemo okrenuti leđa američkom narodu.

 

Treće, dao sam zakletvu pred Ustavom SAD da ću sve ljude tretirati jednako. Svi ljudi su stvoreni jednaki bez obzira na boju kože, vjeroispovijest ili s*******o opredeljenje. Mi smo svi Amerikanci. Moji roditelji su se borili u Drugom svetskom ratu za ovu zastavu i to nešto znači u svetu. Sada mi je jasno da o bojama koje ujedinjuju ovu zemlju (crvena, plava i bela) ne mislite isto kao i ja. Jasno mi je da vama ove vrijednosti nisu toliko drage kao i razlozi zbog kojih sam ja u službi.

 

Na kraju, ubjeđen sam u to da narušavate međunarodni poredak i da činite veliku štetu našoj zemlji u inozemstvu u kojem je poginuo veliki broj naših ljudi. Između 1914. i 1935. godine ubijeno je 150 milijuna ljudi u raznim ratovima. Oni su svi pobijeni zbog diktature i tiranije. Ta generacija, kao i svaka druga, bori se protiv toga, pritv fašizma, nacizma i drugih obila ekstremizma. Sada mi je jasno da vi uopće ne razumijete svjetski poredak. Štaviše, vi se zalažete za mnoge principe protiv kojih smo se borili, a ja ne mogu da budem dio toga. Sa velikim žaljenjem podnosim ostavku na svoju funkciju”, jedna je od verzije pisma koje je Majli namijenio Trampu.

 

Međutim, nakon konzultacija s drugim dužnosnicima i ponovnog premišljanja, Majli je odlučila ostati na mjestu predsjedavajućeg Združenog generalštaba oružanih snaga SAD.

 

“Za*ebi ovo s*anje. Boriću se protiv njega iznutra”, rekao je Majli svojim kolegama, ispunjena željom da spriječi Trampa u pravljenju još veće štete od one koju je već činio.

 

Svoju ostavku stavio je u fioku i smislio plan sastavljen od četiri cilja koja je željela postići u sljedećih nekoliko mjeseci. Prvi cilj bio je sprječavanje Trampa da započne prekookeanski rat. Drugi se odnosio na sprječavanje korištenja Trampove vojske protiv američkog naroda u svrhu vlastitog ostanka na funkciji. Treće je bilo uspostavljanje vojnog, a četvrti vlastitog integriteta.

 

U narednom periodu Majli je video da je pogrešio kada je Trampu obećao da će uraditi sve što predsjednik od njega bude tražio.

 

Nakon što je Tramp poražen na predsjedničkim izborima od strane Džoa Bajdena, počelo je da se govori o potencijalnom pokušaju osporavanja izbornih rezultata. Majlijevi strahovi da bi takav scenarij mogao biti potvrđeni kada ga je pozvao državni sekretar Majk Pomepo. Uz izuzetak Majka Fensa, vjerovalo je da je Pompeo jedan od državnih funkcionera koji najviše podilazi Trampu.

 

Pompeo se ubrzo vratio u Majlijev dom gdje je izrazio svoju zabrinutost Trampovim odlukama.

 

“Ludaci su preuzeli stvar”, rekao je tadašnji državni sekretar.

 

Samo nekoliko sati prije toga, Tramp je otpustio svog sekretara obrane Marka Espera i zamijenio ga Kristoferom Milerom koji je bio dio Trampovog Nacionalnog savjeta za sigurnost.

 

Za Majliju, koji je izučavao istoriju pučeva, ovo je bio znak da se nešto sprema. Da bi do prevrata došlo, potrebno je steći kontrolu nad vojskom i policijom, što je Tramp želio da uradi postavljajući bliske ljude na čelne pozicije.

 

Unatoč Majlijevom protivljenju, Miler je oformio tim koji je bio iznimno odan predsjedniku. Majlije su u tom periodu brinule dvije stvari. Prvo je bilo započinjanje vanjske krize, kakav bi bio rat sa Iranom, a kako bi se odvratila pažnja od preuzimanja vlasti u SAD. Druga je bila izazivanje unutarnje krize kako bi se opravdalo izvođenje vojske na ulice u cilju sprječavanja predaje vlasti.

 

Trampovi savjetnici su ga tijekom čitavog mandata ohrabrivali da uđe u sukob sa Iranom, što je sa strahom od gubitka vlasti samo poprimilo još veće dimenzije. Majli se odlučno usprotivio takvom scenariju, iako je određen kao jedan od dužnosnika koji bi trebao sastaviti plan napada na Iran.

 

“Ukoliko uradite ono što planirate, završićemo u Hagu i biće nam suđeno kao ratnim zločincima”, poručio je Majli Mileru.

 

Nije pomoglo ni to što je Iran bombardovao američku ambasadu u Bagdadu, na šta je Tramp bio spreman da odmah odgovori, ali su čak i njegovi saradnici odlučili da se usprotive takvoj odluci, s obzirom na to da je prema njihovom mišljenju bilo suviše kasno, imajući u vidu izbora koji su se približavali.

 

Nakon gubitka izbora, u republikanskim krugovima počelo je da se govori o potencijalnom pokušaju osporavanja izbornih rezultata. Majli nije htio da uzme učešće u bilo kakvim planovima, već je ostvario kontakt s demokratskim predstavnicima, garantirajući da vojska neće dozvoliti Trampu da se umiješa u rezultate izbora i da će “učiniti pravu stvar”.

 

“A DA PUCATE DEMONSTRANTIMA U NOGE?”

 

Prilikom jednog od sastanka koji je prethodio napadu, Majli tvrdi da je čuo razgovor Trampa i Milera koji je predsjednika uvjerio u činjenici da je osigurao dovoljno ljudi za zaštitu demonstranata. To je bio posljednji put da je Majli video Trampa uživo.

 

Kasnije je rekao da je operacija bila neuspješna zbog toga što Tramp nije vidio da generali koje je smatrao odanima to odavno, ili od samog početka, nisu bili. Njegov pokušaj povratka na vlast nije uspio, ali je prema Majlijevom mišljenju ogolio sve mane političkog sustava.

 

“Zamislite samo što je sposobna grupa ljudi bila u stanju da uradi”.

 

(Nedeljnik.rs)

DETALJI RATA TRUMPA I GENERALA: “Zašto ne možete da budete lojalni kao oni generali koje je imao Hitler?”