Deda Mraz ili Sveti Nikola: Saznajte ko je tajnoviti lik koji nam krišom ostavlja poklone…

Iako se može pomisliti da su ova dva lika najpopularnija kod djece u vrtiću, ipak i oni stariji vole legende o čistim čizmicama i letećim saonicama…

 

Sveti Nikola rođen je na početku četvrtog stoljeća nakon Krista u azijskom dijelu Turske, u gradiću Myra (u pokrajini Likiji). Njegovi su roditelji bili imućni, no on to nije koristio. Naime, prema svim legendama i postojećim podacima, Nikola je oduvijek bio vrlo skroman, ali i ponizan, što se očitovalo u njegovim dobrim djelima za života.

Život mu je obilježila smrt oba roditelja od kuge. Umjesto da na sebe i svoje užitke potroši obiteljski novac, Nikola je počeo hraniti i posluživati svoje susjede, a istu je tradiciju nastavio i na svojim putovanjima. Postao je biskup u turskom gradu Myri , gdje je biskupovao sve do svoje smrti, a ondje je i pokopan. Grob ondje stoji i danas, a brojni turisti dolaze ga posjetiti. Ipak, njegove su kosti premještene u talijanski Bari , nakon što su glasine o njegovoj dobroti i filantropskim djelima stigla do Italije.

Kosti su “preuzeli” talijanski moreplovci, a benediktinski opat naručio je gradnju crkve u kojoj bi se kosti mogle dostojno pohraniti. Kasnije je papa Urban II. posebno posvetio tu baziliku sv. Nikoli. Kosti nisu dugo izdržale, bar u krutom stanju. Naime, kosti svetog Nikole navodno su se rastopile, a tekućinu su skupili u posudu koju i dan danas nose posebno uzdignutu na procesiji u Bariju , na blagdan ovog sveca. Tekuće kosti prekrasno mirišu, pa su sveca proglasili i zaštitnikom parfumera.

Najpoznatije legende Dvije se priče, među brojnim ostalima, i dan danas prepričavaju djeci kada se spomene ime sv. Nikole. Prva je ona prema kojoj je sveti Nikola postao zaštitnik zaručnika, a ujedno zbog nje i stavljamo čiste čizmice na prozor. Naime, Nikola je svoje bogatstvo često koristio kako bi zaštitio one koji su u nevolji. Tako je jednom prilikom zaštitio tri mlade djevojke, čiji je otac bio presiromašan kako bi im mogao dati miraz i udati ih. Djevojkama je, umjesto udaje i obiteljskog života, prijetio posao prostitutki, za što je saznao i Nikola. Pod okriljem noći, Nikola je uzeo tri vreće, a u svaku stavio zlato. Vreće je bacio pred prozor djevojaka, koje su se napokon mogle udati. Svetog Nikolu zbog te priče često su na slikama prikazivali s tri vreće ili tri jabuke, koje su također simbolizirale njihov miraz.

Druga je najpoznatija priča ona koja ga portretira kao zaštitnika djece. Tijekom razdoblja gladi, Nikolu je lokalni mesar pozvao u svoj dom. Nakon što je na stolu ugledao pladanj bogat mesom, sv. Nikola pomislio je ono najgore. Brzo se uputio u podrum domaćina mesara, gdje je ugledao tri bačve, a u bačvama tijela trojice dječaka. Nikola je brže-bolje oživio dječake.

Djeca i zaručnici nisu jedini pod njegovom zaštitom Tijekom svog života, Nikola se susretao s brojnim putnicima, trgovcima, moreplovcima i siromašnima. Upravo je njima i posvećivao najviše pažnje i darivao ih.

Zaštitništvo sv. Nikole razlikuje se od mjesta do mjesta, a najčešće se spominju: djeca, siromašni, moreplovci i brodovi, trgovci, kradljivci pokajnici i prostitutke, pa čak i pekari, parfumeri i zalagaoničari ?

 

Djed Božićnjak

Djed Božićnjak (eng. Santa Claus, Father Christmas) je izmišljeni lik koji djeci donosi darove za Božić. Danas je popularan širom svijeta, a često se, u božićno vrijeme, pojavljuje kao zaštitni znak Coca-Cola kompanije.

Djed Mraz predstavlja istočnoeuropsku varijantu Djeda Božićnjaka, a izvorno je lik iz ruske bajke.

 

Podrijetlo legende o Djedu Božićnjaku

Komercijalizirani lik veselog Djede Božićnjaka koji širom svijeta uveseljava djecu poklonima, vuče svoje podrijetlo od kršćanskog sveca, svetog Nikole. Preobrazba svetog Nikole u sekularni lik Djeda Božićnjaka zasluga je protestantske reformacije, a započela je u britanskoj kolonijalnoj Americi.

Američka verzija Djeda nastala je u New Amsterdamu (današnji New York) prema nizozemskoj verziji kršćanskog sveca, pod imenom Sinterklaas.

Tijekom 19. stoljeća američki novinari u SAD-u popularizirali su izmijenjenu verziju svetog Nikole, koji je postao veseli, debeli djed koji živi na Sjevernom polu i koji putujući na svojim saonicama donosi u vrijeme Božića djeci poklone. Danas prepoznatljivi lik Djeda Božićnjaka, djelo je Thomasa Nasta, koji ga je nacrtao prema opisu iz pjesme za djecu iz 1823. godine.

U većini kršćanskih zemalja, osobito u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, postoji jasna distinkcija između kršćanskog sveca i komercijalnog Djeda Božićnjaka.

 

Tradicionalni kostim Djeda Božićnjaka

Božićne i novogodišnje priče kazuju da Djed živi u finskom dijelu Laponije sa svojom ženom, Bakom Božićnjak. Tamo postoje radionice gdje vilenjaci izrađuju igračke. Prema tradiciji, potrebno je na Badnju večer, 24. prosinca, objesiti čarape uz kamin. Po noći, Djed leteći na saonicama koje vuku sobovi, ide po kućama, silazi niz dimnjak i ostavlja pod božićnim drvcem darove za djecu.

 

Djed Mraz

Djed Mraz (rus. Дед Мороз/Ded Moroz) je lik sličan Djedu Božićnjaku. Izvorno je lik iz ruske bajke, koji je na Silvestrovo djeci dijelio poklone. Prikazan kao personifikacija zime, a često dolazi u pratnji svoje unuke Snjeguročke. U nekim zemljama istočne Europe vrlo je poznat i široko rasprostranjen običaj.

Djed Božićnjak predstavlja zapadnoeuropsku varijantu Djeda Mraza.

U doba komunizma umjesto Svetog Nikole uveden je običaj dočeka Djeda Mraza, dok bi se Sveti Nikola rijetko spominjao.

Nakon Oktobarske revolucije u nekim zemljama istočne Europe bilo je zabranjeno ili neprikladno otvoreno slaviti Božić (kao vjerski praznik). Istodobno je umjesto do tada uobičajenog julijanskog uveden gregorijanski kalendar. Stoga se je božićno drvce postavljano u doba novogodišnje noći, a Djed Mraz donosio darove djeci na doček nove godine.

Djed Mraz ima dugu i bijelu bradu i nosi čarobno žezlo čiji vrh sveg što dotakne pretvori u led. Živi duboko u tajgi, vozi se na sanjkama koje vuku tri bijela konja ili sobovi.

 

Dedek Mraz u Sloveniji

Djed Mraz je igrao u slavenskim jezicima, posebno u doba socijalizma i komunizma veliku ulogu, iako je tamo bio i ranije poznat. Lik je i dalje popularan u Srbiji Deda Mraz, u Češkoj Děda Mráz i u Sloveniji Dedek Mraz.

 

Nakon sloma komunizma

Za Katoličku Crkvu i pravoslavne Crkve Djed Mraz je “komunistički izum”.

Kod Hrvata katolika postoji Djed Božićnjak, a sličnu ulogu imaju sveti Nikola i sveta Lucija.

Nakon pada socijalizma pravoslavnim crkvama teško pada riješiti se legende Djeda Mraza, jer je za ljude postao ista osoba kao i Sveti Nikola.

 

Sv Nikola – čovjek iznimne velikodušnosti

Prema knjizi religijskog povjesničara i profesora na Sveučilištu Campbell, Adam English-a pod nazivom “The Saint Who Would Be Santa Claus: The True Life and Trials of Nicholas of Myra”, u priči o Djeda Mrazu ima nešto više.

Detaljnim proučavanjem povijesnih i arheoloških dokaza i folklora, vlastitim istraživanjem, English vraća sveca na njegovo zasluženo mjesto u povijesti Zapada.

Život Nikole, biskupa iz Mire, na području današnje Turske, nudi uvid “u najveći trenutak u povijesti crkve, pretvorbe Rimskog Carstva u Kršćanstvo”, kaže English. Nikola je imao ključnu ulogu u događajima koji su oblikovali budućnost kršćanstva, uključujući i uništenje hrama božice Artemide u Miri te Vijeća Nice sazvanog od strane cara Konstantina, gdje prvi put nastala kršćanska vjeroispovjest.

Nikola nije ostavio tomove propovijedi ili teologije, ali fizički dokazi i potvrđujuća izvješća iz života, dokumentiraju njegovo postojanje. Rođen u skromnim okolnostima, od ranih je dana svoga djetinjstva pokazivao svoju duhovnu svjesnost i snagu karaktera. Bio je cijenjen kao čovjek iznimne velikodušnosti i nije se ustručavao dijeliti svoje posjede kako bi pomogao drugima. Kao svećenik i biskup, posvetio se pomaganju siromašnima i traženju pravde za ljude koje je služio. U recenziji knjige, Publishers Weekly primjećuje, “razumijevanjem odgovornosti kršćanstva u nanošenju patnje svijetu, Nikola je ugrožavao vlastitu sigurnost u službi svojim bližnjima.”

Jedna priča govori o tome kako je podigao cijelu obitelj iz siromaštva tajnim zlatnim poklonom, tako osiguravajući svoj ugled kao jedan od najvećih davatelja poklona svih vremena. Njegova priča ima sve osnovne  elemente priče o Djedu Mrazu: tajnoviti noćni posjeti, anonimni darovi ostavljeni u kući i radost djece koja ih otkrivaju u jutarnjim satima.

Rane legende otkrivaju ljubaznost Nikole prema djeci, posebno prema onima koja se ne mogu braniti za sebe. U jednoj herojskoj priči, Nikola je, čiji su vlastiti roditelji umrli još dok je bio mlad, učinio za drugog dječaka nešto što nitko nije bio u mogućnosti učiniti za njega: ponovno ga ujediniti sa svojim roditeljima. Do dvadesetog stoljeća, djeca su zadržala slike i priče o njemu, a on se ne može ni zamisliti bez njegova odnosa prema malenima.

Nikola je također zaštitnik mornara i zatvorenika. Jedna legenda govori o čudesnom spašavanju mornara koji su ga prizivali u velikoj oluji. Druga priča govori o biskupu koji se suočava s vojnim časnicima kako bi uredio oslobađanje nepravedno smrtno optuženih zarobljenika.“Nikola nije bio spreman umrijeti mirno u areni kao mučenik”, govori English o svecu aktivistu. “Štitio je nevine, oslobođao zatočene i izazivao one na vlasti.”

Suvremeni prikaz Djeda Mraza nastao je iz oglasne kampanje Coca-Cole u ranom dvadesetom stoljeću i od tada se svaki prikaz temelji na toj slici. Najstariji vizualni prikaz stvarnog Svetog Nikole nalazi se na ikoni koja datira iz 7-8 stoljeća u samostanu sv. Katarine u Egiptu. Ikona prikazuje čovjeka čije snažne oči govore u prilog neustrašive odlučnosti i snažnog autoriteta te čija duga bijela brada pokazuje mudrost, zrelost i nježnost.

 

Pogledajte video:

 

Izvor. Atma.hr

Deda Mraz ili Sveti Nikola: Saznajte ko je tajnoviti lik koji nam krišom ostavlja poklone…

| Da se ne zaboravi, Foto/Video, Slider, Zanimljivosti |
About The Author
-