Da li ćemo u 2016. izgubiti između 50 i 100 hiljada radnih mjesta?

Dok se bh javnost uglavnom bavi identitarnim problemima iz polja društvene nadgradnje kao što su pitanje Svetog Stefana ili hidžaba, premijeri Federacije BiH i Republike Srpske, Fadil Novalić i Željka Cvijanović u Washingotnu su se sastali sa dužnosnicima MMF-a. Dogovor je jasan. Entitetske vlasti će se zadužiti za novu milijardu KM, optimistično navodeći da se radi o aranžmanu sa “povoljnom odgodom plaćanja od pet godina i rokom isplate od deset godina sa kamatnom stopom od 1,6 posto godišnje.” Pomenuta sredstva će biti potrošena uglavnom na saniranje rupa u tekućim računima entiteta. Dvije trećine MMF-ovog novca išle bi na Federaciju BiH a jedna trećina u RS. Da optimizmu nema granica potvrdili su nedavno i presjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je konstatovao da se u “RS-u živi najbolje”, kao i federalni premijer Fadil Novalić koji je najavio da će naredna godina biti godina jačanja ekonomskg rasta, poticanja zapošljavanja, zauzdavanja javne potrošnje i kreiranja povoljnijeg poslovnog ambijenta. Sve to u sklopu Reformske agende, površno sklepanog dokumenta za koji je ekonomistkinja Svetlana Cenć još prošlo ljeto objasnila da je “rezultat trapavo vođenog procesa od početka”.

“ U dokumentu se ide direktno sa stvarima koje su van pameti da se tako postave. Privatizacija elektroprivreda, i to se smatra da će riješiti pitanje politizacije naših javnih preduzeća. Vrlo je čudno da će se grupisati firme na uspešne, manje uspešne i na neuspešne, pa ćemo prvo prodati one uspešne, a valjda ćemo neuspešne zadržati za sebe? Nema diferencirane stope PDV-a, ali će se sigurno povećati PDV, iako se kaže da će se prvo iscrpiti sve ostale mere. Najveći eksploziv je zakon o radu, kolektivni ugovor koji piše MMF, a ne domaća pamet i državni sektor na šta je najviše osetljiva naša javnost.”, kazala je Cenić u junu prošle godine.

Radilo se o predviđanjima za koje nije bilo teško pretpostaviti da će se ostvariti.

Upravo zbog toga ni ostali ekonomski stručnjaci nisu toliko optimistični kada su u pitanju slavodobitne najave Novalića i Cvijanovićke, ne samo zbog jasnih naznaka nove globalne velike recesije. Ekonomist Dženan Kulović smatra da deficit tekućeg računa nije moguće kratkoročno dovesti u red: “Vanjsko trgovinaki deficit je odveć hronični problem i teret ne samo naše zemlje nego i susjedne. Kao takav on je refleksija lošeg izvoznog potencijala, a ne izostanka subvencioniranja izvoza. Bilo kakav aranžman sa MMF-om ako se zaključi, onda tok ekonomskih igara ne drze vlasti nego MMF” , rekao je Kulović za Novi.ba.

Ekonomski stručnjak Goran Nedić je daleko pesimističniji.

“Podatak da je BiH ekonomija zabilježila rast BDP-a od 2% u 2015, uz najave federalnog premijera o 3% i 4% u 2016. i 2017. bi trebale da uliju povjerenje da ljepša vremena dolaze u najskorijoj budućnosti. Na žalost rast u 2015. je baziran na rastu državne potrošnje i deficitu od skoro 3% BDP-a (ne uključujući mnogo skrivenih obaveza javnih preduzeća), kao i rastu potrošačkih kredita od strane banaka od 6%. Obje ove komponente neće moći biti motori rasta u narednim godinama, jer država mora da ubrzano smanji fiskalni deificit, a potrošački krediti su već sada najveći u Evropi i iznose 20% BDP-a. Investicije u izvozni sektor, koje jedino mogu izvući naše društvo na staze održivog rasta, stagniraju i doživjeće dodatno usporavanje sa najavljenim mjerama vlade o smanjenju poticaja. BiH ekonomija je dotakla zid i može rasti samo onoliko koliko bude rastao izvoz.” Nedić smatra da dosadašnji model baziran na državnoj-privatnoj potrošnji nema mogućnosti za daljnju ekspanziju. “Pošto vlade nisu aktivno radile na subvencioniranju izvoza, kao rješenje za platnobilansni problem( manifestovan kroz kontinuirani deficit tekućeg računa od 7%) javlja se standardni MMF-ov recept kontrakcije tražnje kroz dizanje poreza. Da bi se riješio platno bilansi problem, tj doveo tekući račun u kratkom periodu u pozitivu, pad potrošnje mora biti najmanje 10% BDP-a. To je gubitak od 50-100.000 radnih mjesta u ne izvoznim sektorima. Inicijalna kapisla može biti najavljeno povećanje opterećenja na rad kroz oporezivanje toplog obroka i prevoza. Alternativni put bi uključivao kapitalne kontrole, zabranu zaduživanja u inostranstvu, i ogromno poticanje izvoza sa direktnim i indirektnim subvencijama do 5% BDP-a.”, kaže Nedić za naš portal.

Da u ovim crnim predviđanjima ima istine, smatra i ekonomist Damir Miljević.

“Standardna mantra MMF-a je stabilnost budžeta, kresanje socijalnih davanja i prebacivanje tereta rasipništva vlasti na privredu i građane. S obzirom da MMF samo interesuje stabilnost budžeta preko tzv. povećanja obuhvata oporezivanja pokušaće se zahvatiti još više od privrede i stanovništva.Taj model nigdje nije dao pozitivan rezultat na dugi rok i recept je za katastrofu kao što se to i desilo u mnogim zemljama koje su bezpogovorno slušale MMF. No naše vlasti ne haju jer njih samo interesuju da što prije dobiju pare i tako prežive do naredne godine. Suština reformi bi morala biti u snižavanju fiskalnih i parafiskalnih opterećenja privrede i rada i prevođenju sive i crne ekonomije u realne tokove. Da podsjetim samo da su ukupna dugovanja po osnovu poreza i doprinosa u BiH prešla 4 milijarde KM te da je devastacija indirektnih poreza po procjeni same UIO oko 2 milijarde KM. Kada bi državni kontrolni aparat radio u skladu sa zakonom i naplatio svega 30% ovog novca nama ne bi trebali krediti međunarodnih finansijskih organizacija da stabilizujemo budžete i javne fondove. No to zahtjeva vladavinu prava a vladavina prava nije u interesu ni vlastima u BiH a ni međunarodnim finansijskim institucijama jer oni se svakako prvi naplaćuju od svih prihoda koji se prikupe preko UIO.”

Ekonomist Admir Čavalić ima nešto drugačije mišljenje:

“BiH shodno trenutno nužnoj prirodi monetarne politike i ekonomskoj nerazvijenosti, ima dugoročni problem platne bilance. Na dugi rok, ceteris paribus, rješenje podrazumijeva povećavanje konkurentnosti domaće ekonomije, naročito kroz reformu trzista rada. Cilj je iskoristiti potencijal domaće radne snage, u kontekstu izuzetno visoke stope nezaposlenosti. Zbog toga ne iznenađuje fokusiranost Reformske agende i predstavnika međunarodne zajednice, upravo na ovu oblast (tržista rada). Izmjenama Zakona o radu i najavljenim smanjivanjem fiskalnih nameta na rad, nastoji se povećati konkurentnost ekonomije, što na drugi rok treba da postane jedan od faktora rjesenja platnobilasnog problema. Pored toga, nužno je stvoriti okruzženje koje će privući SDI (direktne strane investicije) u industrijski sektor koji je tradicionalno izvozno orijentiran. Istraživanja pokazuju da postojeće SDI uglavnom nema veceg uticaja na povećanje izvoza u zemljama Z.Balkana. Shodno svemu navedenom, vlasti se nastoje posvetiti unaprijeđenje ponude, a ne pokušajima makroekonomske manipulacije potražnje. Dodatno opterećenje rada bi znatno narušilo ionako nisku konkurentnost, što bi nas dalje vodilo u ovaj začarani krug. Također, ne postoje jasne pretpostavke navedenom targetiranju nivoa potrošnje, naročito preko varijabli toplog obroka i prevoza. Riječ je o previše kompleksnoj oblasti da bi govorilo o jednostavnim, gotovo apstrahovanin, intervencijama.”

Da stanje globalne ekonomije u 2016. neće biti sjajno, još je u decembru prošle godine najavio jean od vodećih ekonomskih bogera Michael Roberts: “Zaista je do 2015 većina berzi pokazala najgore rezutate od Velike recesije 2009. Očigledno je da su bogati investitori i finansijske institucije u ozbiljnoj sumnji da je globalna ekonomija na putu oporavka, te da se zaprao radi o njenom ponovnom usporavanju.”