ČOVIĆEV HNS NASTAVLJA S NAPADIMA NA CIK: Arnautović promovira unitarističku politiku

Članak i analiza gospodina Arnautovića je primjer zloupotrebe institucija kao člana Središnjeg izbornog povjerenstva BiH u svrhu promoviranja unitarističke bošnjačke politike. Pokušaj znanstvene analize koju dotični Arnautović prilaže u svome članku je jeftin pokušaj manipulacije, osobito sudskim odlukama, dominantno onih Međunarodnog suda za ljudska prava, priopćeno je iz nevladine organizacije Hrvatski narodni sabor, kojom predfsjedava lider HDZ-a, Dragan Čović.

U priopćenju je navedeno da, za razliku od dotičnog gospodina i radikalne politike koju zastupa, hrvatski legitimni predstavnici jednako važno ističu i naputke u predmetu “Sejdić & Finci”, ali i Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” što bošnjački nacionalisti, kao i politika dominacije jednog naroda koju zastupaju, svjesno izostavljaju.

-U točki 48. Međunarodnog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci, Venecijanska komisija doslovno navodi kako u Bosni i Hercegovini nije još sazrelo vrijeme za model državnog ustroja i odraz vladavine većine, ali da je nužno pronaći mehanizme u izbornom zakonodavstvu da mogu istaknuti kandidaturu i biti birani i pripadnici iz reda „Ostalih“, tj. i oni koji se ne izjašnjavaju pripadnikom konstitutivnih naroda, priopćeno je.

Također, kako je navedeno, u točki 22. u istom predmetu ističe se kako konstitutivni narodi i njihovi interesi moraju biti zaštićeni u gornjem parlamentarnom domu, Domu naroda tako da sva tri člana Predsjedništva imaju institucionalni legitimitet i biti odraz biračke volje sva tri konstitutivna naroda.

“Iako ih bošnjačka politička elita nastoji sukobiti, ove dvije odluke su konstitucionalno komplementarne i de facto i de iure štite konstitutivne narode kao temeljnu konstitucionalnu i natkrovljujuću postavku Ustava BiH i promoviraju demokratski model predstavničke, a ne isključivo pripadničke demokracije što savršeno ističe odluka u predmetu „Sejdić i Finci“. Izborno zakonodavstvo je neminovnost koja se mora regenerirati, tj. omogućiti svima da budu kandidirani bez obzira na nacionalno izjašnjavanje, ali u svojoj konstitucionalnoj suštini konstitutivni narodi su ustavna kategorija koju su svojim odlukama dodatno zaštitili i domaći sudovi, kao i oni međunarodni”, priopćeno je iz HNS-a.

Podsjećamo, član CIK-a i vanredni profesor Fakulteta političkih nauka Sarajevo, Dr. suad Arnautović, objavio je iscrpnu analizu pod naslovom “Izborni zakon: Slalom kroz devet vrata”. Analizu je objavio na web stranici n jemačke fondacije Heinrich Böll Stiftung, a u navedenoj analizi autor je pojasnio kako i kojim putem političari trebaju ići u cilju neophodne i neminovne izmjene Izbornog zakona BiH.

Ova iscrpna analiza kima posebnu težinu nakob što je specijalni predstavnik SAD-a za Zapadni Balkan Matthew Palmer ponovio podršku SAD-a “ograničenim ustavnim reformama s ciljem provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava”, te upozorio da se cijeli proces mora vratiti u Parlament Bosne i Hercegovine. S tim u vezi, istakao je on, neophodno je što prije formirati interresornu radnu grupu za izmjene Izbornog zakona i u njen rad uključiti Centralnu izbornu komisiju (CIK) BiH.

U iscrpnoj analizi Arnautović podsjeća na sadržaj svih presuda iz Strazbura, te na implementaciju bloka presuda Ustavnog suda FBiH u vezi s neustavnim nazivima “župan”, “županija”, “bošnjački jezik”, implementaciju odluka Ustavnog suda BiH po apelacijama Željka Komšića, Borjane Krišto, Bože Ljubića, te implementaciju 14 prioritenih preporuka iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u Evropskoj uniji.

– Puko održavanje izbora svake druge godine (generalni, lokalni) bez kvalitativne reforme ustavno-pravnog, odnosno političkog sistema Bosnu i Hercegovinu drži u stanju “elektoralističke zablude”. To se stanje mora promijeniti.

Slobodni smo zaključiti da je izbornu reformu, odnosno novi izborni sistem u BiH moguće tražiti na tragu ukupnih evropskih i općenito demokratskih dostignuća. Na prvom mjestu, izbori trebaju osigurati proporcionalnost broja dobijenih glasova birača s brojem mjesta svake političke opcije u političkom predstavničkom tijelu. Na taj način se ostvaruje ravnopravnost i politička jednakost građana-birača. Proporcionalni sistem ili, pak, njegovo kombiniranje sa većinskim sistemom omogućava i društvenu i parlamentarnu ravnotežu, štiti i utvrđuje legitimitet i legalitet izabranih predstavnika.

Bjelodano je da je za novi iskorak, posebno u vezi s evropskim i euroatlantskim integracijama, Bosni i Hercegovini potrebna opsežna ustavna reforma, odnosno bosanskohercegovačkom društvu je neophodna temeljita ustavna i izborna reforma, koja može doći iz tri pravca:

1. Prvo izvršiti neophodne promjena Ustava BiH, pa potom Izbornog zakona BiH.

Treba se usvojiti novi građanski Ustav Bosne i Hercegovine. Sadašnji Ustav BiH – Anex IV je dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. On treba ostati ad acta kao jedna historijska nužnost, koja je u jednom vremenu odigrala važnu historijsku ulogu. Tekst Ustava mora biti plod konsenzusa svih političkih aktera u političkoj areni u BiH.

Na državnom nivou sastavni dio ustavne reforme mora biti implementacija presuda EVropskog suda za ljudska prava iz Strazbura u slučajevima: Sejdić-Finci; Azra Zornić, Ilijas Pilav, Samir Šlaku i Svetozar Pudarić, kao implementacija svih konačnih i obvezujućih presuda Ustavnog suda BiH (Ljubić, Komšić itd.) i Ustavnog suda Federacije BiH.

Vladajuće etno-nacionalne političke elite se nalaze u limbu između vlastite želje za održanjem statusa quo i onoga što obećavaju međunarodnoj zajednici. Taj licemjerni pristup nas drži u stanju “permanentne privremenosti”. U političkoj areni je sukob dvije političke koncepcije: etno-teritorijalne (Dejtonske) koja zagovara ekskluzivni status i primat etničkih grupa tzv. konstitutivnih naroda u političkom predstavljanju, te građanske (strazburško-briselske) koja daje primat čl. 25 Međunarodnog pakta o građanskim i političklim pravima, koji je, da paradoks bude potpun, sastavni dio Ustava BiH.

2. Drugi pravac je da se odmah ide u političke izmjene Izbornog zakona BiH bez promjene Ustava BiH (na tragu onoga što traži HDZBiH i Dragan Čović)

Ti zahtjevi se obrazlažu potrebom za implementacijom samo jedne odluke Ustavnog suda BiH (U- 23/14) kako bi se osiguralo “načelo legitimnog predstavljanja”. Ovaj pristup bi doveo do cementiranja prevaziđenog dejtonskog rješenja o ekskluzivnom etno-teritorijalnom predstavljanju tzv. konstitutivnih naroda i za duži period onemogućio donošenje novog modernog građanskog Ustava BiH. Time bi se onemogućila i reforma zasnovana na građanskim principima političkog predstavljanja.

3. Treći pristup je da se ide na najnužnije “tehničke” izmjene Izbornog zakona BiH koje bi inter alia obuhvatile reformu imenovanja članova biračkih odbora i izbornih komisija; reformu registracije i identifikacije birača; reformu izbornih jedinica, te reformu glasačkog procesa korištenjem novih tehnologija (uvođenje optičkih skenera, kamera na biračkim mjestima i u Glavnom centru za brojanje i automatsku identifikaciju skeniranjem otisaka prsta tzv. AFIS-a (Automated Fingerprint Identification System). Ovaj pistup bi samo odgodio agoniju “permanentne privremenosti” jer ne bi odgovorio na najvažnije pitanje o obrazovanju, karakteru i kriterijima za funkcionalno političko predstavništvo.

Analizu profesora Arnautovića u cijelosti možete pročitati ovdje.