Još 2000. godine državni zastupnici iz RS-a žalili su se Ustavnom sudu BiH da visoki predstavnik nije mogao bez Parlamentarne skupštine nametnuti Zakon o državnoj graničnoj službi . Sud je pojasnio zastupnicima da je visoki predstavnik mogao to uraditi…

 

 

 

Piše: Semira Degirmendžić

 

 

Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a u jalovom pokušaju da se predstavi zaštitnikom Ustava BiH, na koji je do sada bezbroj puta nasrnuo, danima kao „pokvarena ploča“ ponavlja da visoki predstavnik nema pravo donositi zakone, nego da to jedino može učiniti Parlamentarna skupština BiH.

 

 

Sada mu se u takvom narativu pridružio Marinko Čavara, HDZ-ov zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.

 

 

 

Očekivana Čavarina podrška Dodikovim spinovima

 

 

Nije neočekivano da se Čavara, osoba s američke „crne liste“ pridružio zaštiti Dodika i SNSD-a poput njegovog predsjednika Dragana Čovića, koji sve čine da što više amortiziraju sve Dodikove greške i grijehe i da i njega i njegov SNSD spase od bilo kakve odgovornosti , ma što god oni učinili.

 

 

Međutim, Raport podsjeća sve one koji negiraju pravo bilo kojem visokom predstavniku u BiH da donosi i mijenja zakone, da je Ustavni sud BiH to pitanje razriješio još prije 25 godina.

 

 

Čavara bi primjerice trebao znati da su tadašnja dvojica sudija iz FBiH čiji je izbor podržao HDZBiH glasali za odluku u predmetu U9/00 kojom je Ustavni sud BiH potvrdio da se zakoni koje donese visoki predstavnik moraju smatrati zakonima Bosne i Hercegovine.

 

 

Naravno da Dodik i Čavara sigurno znaju za ovakvu odluku Ustavnog suda BiH i da je namjerno prešućuju kako bi u ionako napetu situaciju u BiH, koju je izazvao prvenstveno Dodik sa svojim SNSD-om dodatno pogoršavali, što je nedopustivo.

 

 

Zato, i njih i cjelokupnu javnost koju „bombarduju“ svojim spinovima treba podsjetiti da je u februaru 2000. godine, znači prije četvrt vijeka iz Republike Srpske propao pokušaj da ospore pravo tadašnjem visokom predstavniku Wolfgangu Petritschu da donosi zakone.

 

 

Naime, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu donio je, 13. januara 2000. godine, Zakon o državnoj graničnoj službi Bosne i Hercegovine. Zakon je objavljen u “Službenom glasniku” BiH26. januara 2000. godine.

 

 

Petritsch je nametnuo taj zakon, jer ga PSBiH zbog opstrukcija iz RS-a nije htjela usvojiti.

 

 

Već 7. februara jedanaest članova Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine iz entiteta RS podnijeli su Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti državnog Zakona o državnoj graničnoj službi.

 

 

Podnosioci zahtjeva su tada naveli da visoki predstavnik nema normativnih ovlasti da nametne zakon u slučaju da ga ne izglasa Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine i tvrdili su da mu niti Aneks 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, niti glava XI/b 2. Bonske deklaracije, ne dodjeljuju normativne ovlasti.

 

 

 

Zakoni koje donese visoki predstavnik su važeći

 

 

Vidi se da ova „mantra“ koju sada od Dodika i vladajućih režima u RS-u postaje prihvatljiva i za HDZBiH.

 

 

Međutim, u obrazloženju svoje odluke Ustavni sud BiH je još prije 25 godina oborio ovu tezu koju Dodik i njegovi sljedbenici pokušavaju održati u životu i danas.

 

 

Ustavni sud BiH je znači još 2000.godine godine u svojoj odluci naveo da iako ovlasti visokog predstavnika nisu podložne kontroli Ustavnog suda BiH, zakoni koje on donese su važeći.

 

 

Evo šta između ostalog stoji u odluci Ustavnog suda BiH od prije 25 godina.

 

 

„Uzimajući u obzir sveukupnu situaciju u Bosni i Hercegovini, pravni status Visokog predstavnika, kao predstavnika međunarodne zajednice, nije izniman, već su slične funkcije poznate iz drugih zemalja u specijalnim političkim okolnostima. Akti koje su donosile međunarodne vlasti su često bivali donošeni u ime država pod kontrolom.

 

 

Takva situacija se svodi na neku vrstu funkcionalne dualnosti: jedna vlast jednog pravnog sistema interveniše u drugom pravnom sistemu, čime njene funkcije postaju dualne.

 

 

Isto vrijedi i za Visokog predstavnika: međunarodna zajednica mu je povjerila posebne ovlasti i njegov mandat je međunarodnog karaktera.

 

 

 

Visoki predstavnik djelovao kao vlast

 

 

U konkretnom slučaju, Visoki predstavnik – čije ovlasti koje proizilaze iz Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma, relevantnih rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i Bonske deklaracije, nisu podložne kontroli Ustavnog suda, kao ni vršenje tih ovlasti – je intervenirao u pravni sistem Bosne i Hercegovine, supstituirajući domaće vlasti.

 

 

U tom pogledu on je, stoga, djelovao kao vlast Bosne i Hercegovine, a zakon, koji je on donio, je prirode domaćeg zakona te se mora smatrati zakonom Bosne i Hercegovine.

 

 

Stoga, bez obzira na prirodu ovlasti dodijeljenih Visokom predstavniku Aneksom 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, činjenica da je Zakon o državnoj graničnoj službi donio Visoki predstavnik, a ne Parlamentarna skupština, ne mijenja njegov status zakona, ni u njegovoj formi, budući da je ovaj zakon objavljen kao takav u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine” 26. januara 2000. godine (“Službeni glasnik” br. 2/2000), kao ni u njegovoj suštini, koja se, bio on ili ne u saglasnosti sa Ustavom, tiče sfere koja potpada pod zakonodavnu nadležnost Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine prema članu IV/4.(a) Ustava Bosne i Hercegovine.

 

 

Parlamentarna skupština je slobodna da mijenja čitav tekst ili dio teksta ovog zakona u budućnosti, pod pretpostavkom da se ispoštuje odgovarajuća procedura. „- navodi se između ostalog u odluci Ustavnog suda BiH iz 2000.godine, a koja pobija sve ono što danas govore Dodik i njegov SNSD, a podršku im daje sada i HDZBiH preko svog Marinka Čavare.

 

 

. Ovu odluku Ustavni sud BiH je 2000. godine donio u sastavu: predsjednik Suda prof. dr. Kasim Begić i sudije dr. Hans Danelius, prof. dr. Louis Favoreu, prof. dr. Joseph Marko, doc. dr. Zvonko Miljko, Azra Omeragić, prof. dr. Vitomir Popović, prof. dr. Snežana Savić i Mirko Zovko.

 

 

 

Ova odluka je donesena sa sedam glasova “za” i dva “protiv”.

 

 

Protiv su bili sudije iz RS-a Popović i Savić koja je o ovom pitanju i izdvojila mišljenja, dok su sudije iz FBiH uključujući i one koji su izabrani uz podršku HDZ-a BiH dale za pravo visokom predstavniku da donosi zakone.

 

 

Naravno da bi svi stanovnici ove zemlje, naročito oni koji nemaju rezervnu domovinu voljeli da državne zakone donosi isključivo državni Parlament i da su oni rezultat dogovora, kompromisa i najboljih evropskih praksi.

 

 

Međutim, znamo ko koči napredak ove zemlje i znamo da su visoki predstavnici u ovoj zemlji proteklih skoro tri decenije donijeli desetine zakona i odluka i da se ni oko jedne nije digla ovolika „galama“ i kao ove s kojom je omogućeno sankcionisanje onih koji takve odluke ne provode.

 

 

A, znamo svi da visoki predstavnici ne donose odluke o zabrani primjerice nošenja neke boje, nego su takve odluke najčešće od važnosti za državu.

 

 

Zato je važno i da postoji zakon koji će omogućava da se sankcionišu oni koji ih ne provode. A,znamo da takav zakon nikada ne bi donijeli ni SNSD, ni HDZBiH, zato oni sada dirigirano i orkestrirano “udaraju” po pravu visokog predstavnika koje nije osporio ni Ustavni sud BiH.

 

 

 

 

(Raport)

Čavara zajedno s Dodikom priča gluposti: Čak su i sudije bliske HDZ-u potvrdile da OHR može nametati zakone