Željela sam da ovim putim podijelim jedno iskustvo koje mi se desilo u životu, kojeg se ne stidim, ali s druge strane, ne znam koliko su pametne odluke mog brata, piše Milijana iz Loznice.
Redakcija portala Telegraf.rs nedavno je poslala poziv čitaocima da se jave sa svojim životnim ispovijestima, kako bi “olakšali svoju dušu” i kako bi, baš kao na forumima, u komentarima na objavljenoj ispovijesti mogli da vide šta drugi ljudi misle o njihovom izboru i da razmjenjuju mišljenja.
Ispovest Milijane (37) iz Loznice prenosimo u cjelosti:
“Poštovana redakcijo,
Željela sam da ovim putim podijelim jedno iskustvo koje mi se desilo u životu, kojeg se ne stidim, ali s druge strane, ne znam koliko su pametne odluke mog brata. Molim vas da ne objavite moje prezime ni njegovo, jer živimo u maloj sredini i ne želim da nas tračaju komšije. To ćete, sigurna sam, ispoštovati. A evo o čemu je riječ.
Moj brat se upoznao sa sadašnjom ženom još na početku studija, a pošto su malo duže studirali, tek nedavno su odlučili da se vjenčaju.
Ona je porijeklom iz Novog Pazara. Odmah da se zna da nemam ništa ni protiv koga, prije svega smatram da je svako ko živi u Srbiji Srbin, kao što je svako ko živi u Americi Amerikanac, bez obzira na vjeroispovijest, ali mi potičemo iz patrijarhalne porodice (možda ni to nije dobro) i bili smo zatečeni njihovom svadbom.
Prvo, oni su imali klasično vjenčanje u Beogradu u subotu (brat nije htio da to bude u Loznici), a onda su u nedjelju svi svatovi išli i u Novi Pazar. Mlada je iz bogate porodice i njeni su željeli da se napravi veliko vjenčanje, kakvo samo oni mogu da prirede. Mi smo svi put tog mjesta krenuli.
Vjenčanje nije bilo u crkvi, nisam to ni očekivala. Išli smo u restoran na obodu mjesta, koji je stvarno lijep. Divno su aranžirali sve, njena familija je jako ljubazna bila.
Odmah da dodam i da mi nismo s njima ugovarali ništa oko veselja u njihovom mjestu, jer kakve veze ima… Već smo jedno pravili u Beogradu, pa hajde još jedno kod mlade!
Ono što nas je sve jako iznenadilo desilo se kad smo naručivali piće da pijemo.
Rekli su za pivo – nema. Za rakiju – nema.
Na cijeloj svadbi se nije služio alkohol!
Kad se nismo prevrnuli… Ne treba nama da se opijamo ili šta već nego da nazdravimo. A dobro znam da muslimani po Bosni i Srbiji piju alkohol, jer ne žive u Saudijskoj Arabiji nego u Evropi, što je i normalno.
A onda me je ova odluka baš začudila, jer ipak je moj brat mladoženja, a ne ona!
Nismo ništa mi njima rekli, ispoštovali smo odluku. Brat se pravi lud, neće da komentariše ništa što se tiče snajke, a mi isto tako ćutimo, šta da radimo.
Posebno što je čudno je da njeni žive u inostranstvu odavno i da su ovdje došli da pljunu pare za svadbu na svoj način.
A mi ostadosmo suha grla.
Ne znam je li normalno to, ali ako već žele moderan brak, bez crkve, bez običaja, opušteno sve… onda zašto moramo da pijemo sokiće umjesto šampanjca i neke domaće rakije????
Zanima me šta misle drugi ljudi u Srbiji o ovome – i pravoslavci i katolici i muslimani. Želim da proširim svoje vidike. Hvala ako objavite”
Izvor: Telegraf.rs