‘Znamo za naše drugove koji su zarobljeni i pobijeni. Njihovim majkama poslali su fotografije njihovih tijela‘

 

 

Piše: Tomislav Kukec

 

Bio je to jedan od najzanimljivijih razgovora koje sam vodio u mnogo vremena, napisao je za Le Journal de Dimanche znameniti intelektualac i filozof Bernard-Henri Levy.

 

On je, naime, dobio priliku preko Zooma intervjuirati 27-godišnjeg Ilju Samoilenku, pomoćnika zapovjednika posljednjeg kontingenta ukrajinske vojske koji se u vrijeme vođenja intervjua i dalje nalazio i u Azovstalu, čeličani u Mariupolju.

 

Levy ga opisuje ga kao mladića koji je ranjen, blijed je u licu, ali ima nevjerojatno urednu bradu. Nalazio se trideset metara ispod zemlje, gdje se skrivao među brojnim civilima ali i braniteljima Ukrajine, kaže.

 

U međuvremenu je, nakon nastanka intervjua, iz Azovstala evakuirano 266 ukrajinskih boraca, od čega je njih 53 završilo u bolnicu Novoazovsku, gradu pod ruskom kontrolom. U trenutku prenošenja ovog intervjua, nije poznato je li i Samoilenko bio među njima.

 

Samoilenko je Levyju kazao kako je moguće da će on i još tisuće njegovih suboraca umrijeti u danima koji predstoje, možda i već u idućih nekoliko sati.

 

Na pitanje kakva je trenutna situacija u Azovstalu rekao je kako je ista već možda sedam ili osam dana.

 

– Više ne brojimo dane, ne znamo razliku između dana i noći. Neprijatelj šalje tenkove, raketiraju nas s brodova i iz zrakoplova, svim mogućim sredstvima – rekao je.

 

Levy ga je potom pitao jesu li točne informacije da Rusi uglavnom napadaju iz zraka.

 

– To je donedavno bila istina, no više nije. Proteklih dana koriste specijalne postrojbe koje napadaju s kopna. Bilo je trenutaka kada smo imali gotovo pa borbe prsa o prsa. Imamo reputaciju jednog od najboljih bataljuna u Donbasu. No, postajemo umorni, ovo je strašan tempo. Nemamo se vremena oporaviti od napada kojima smo izloženi – otkrio je mladić.

 

Levyja je zanimalo kakav napad specijalnih ruskih postrojbi očekuje.

 

– Stotine vojnika koji će biti podržani teškim naoružanjem kojeg mi ovdje više nemamo. No, naša je prednost što smo mobilni. Mi znamo svaki tunel, svaku prostoriju i svako sigurno mjesto na području od 12 četvornih kilometara. To je naš teritorij – kazao je. Dodao je kako je problem “broj jedan” nedostatak streljiva. Vjeruje da branitelji Azovstala mogu izdržati tjedan, najviše dva. Nema hrane, nema vode, a nema ni teškog naoružanja poput tenkova i oklopljenih vozila. Nitko nije, rekao je, očekivao da će borba ovoliko dugo potrajati.

 

 

Ako opsada potraje i nemate izlaza, hoćete li umrijeti od gladi i žeđi?

 

Žele nas ubiti jednog po jednog. Znamo za naše drugove koji su zarobljeni i pobijeni. Njihovim majkama poslali su fotografije njihovih tijela koje su snimili s njihovih mobitela. Jedan je zadavljen plastičnom vrećom – odgovara. Kaže da svakome može dati te fotografije.

 

– Ali, morate nešto razumjeti. Naš otpor Ruse izluđuje. Da nije do nas, još 9. svibnja bi proglasili pobjedu u Mariupolju. Mi smo trn u oku Vladimira Putina, kost u njegovom grlu, simbol svega onoga što želi uništiti. Jesmo li za svijet heroji? Znam da ljudi tako govore, ali mi smo samo vojnici koji imaju svoje naredbe i izvršavamo ih – kazao je mladi zapovjednik.

 

Dodao je kako je nužno držati liniju obrane. – Središnjica zna da je svaki dan kojeg mi dobijemo, dan kojeg agresor gubi. Ukrajinski narod nas gleda. Dok god se mi držimo, držat će se i oni. Ako se mi predamo, to će biti strašan neuspjeh – kazao je.

 

U tom trenutku ZOOM veza je prekinuta. Levy se ipak uspio probiti.

 

 

Morate živjeti. Vaši prijatelji, zapovjednici, morate pronaći način da se izvučete iz ovoga.

 

– Naše vodstvo će nam postaviti lijep spomenik – rekao je mladić.

 

 

Obrana vaše pozicije postao je strateški cilj Kijeva?

 

– Hvala! Čini se da je tako. Naš zapovjednik je u protekla dva tjedna više puta razgovarao sa predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Znamo da ne možemo podići bijelu zastavu i predati se. Previše naših je poginulo. Na stotine. Ne smiju umrijeti ni za što – kazao je.

 

Francuski autor pitao je mladića što misli o izvlačenju putem “humanitarnih koridora”.

 

– Ne dolazi u obzir! Radije bismo umrli nego trpjeli poniženje predaje. Riječ “predaja” nije u našem rječniku! – kazao je odlučno.

 

 

Kakav je moral vojnika u Azovstalu?

 

– Dobar. Svjesni su da na svojim leđima nose odgovornost za svoju zemlju. Moraju držati crtu bojišnice. Problem su ranjenici…

 

 

Imate li ih mnogo?

 

– Da, na stotine. Oni bi trebali biti evakuirani, ali Rusi to ne dozvoljavaju pa ranjeni ostaju ovdje. Rusija dozvoljava samo evakuaciju u bolnice koje kontrolira Moskva.

 

Mladić objašnjava kako su u Azovstalu opremljeni tek osnovnom medicinskom opremom. Nema liječnika, tu su samo sestre i medicinski tehničari.

 

– Ali, oni rade čuda, iako realno mogu pružiti samo hitnu medicinsku pomoć. Zatvaraju rane, krpaju kosti, ljude vraćaju u borbu. Vojnici se bore iako nemaju jedno oko, nedostaje im neki ud, idu na bojište sa zavojima….

 

Rekao je i kako se za poginule održi ceremonija, no nema ih se gdje pokopati.

 

– Držimo ih u velikom frižideru u podrumu – kazao je.

 

Sa suzama u očima govori kako je jedan ruski napad uništio prostoriju u kojoj su čuvali svoje mrtve.

 

– A pogotovo je tužno što neke od naših možda nikada nećemo moći pokopati jer su pali iza neprijateljskih linija i neprijatelj nam ne dozvoljava da preuzmemo njihova tijela – rekao je, dodajući kako se radi o velikom grijehu u pravoslavnom svijetu, a Rusija se diči pravoslavljem.

 

 

Svi ti svećenici koji podržavaju rat i blagoslivljaju rakete, zar im to ne smeta?

 

– Konvoj ukrajinskih svećenika pojavio se na istočnom ulazu u grad kako bi pokupili tijela prije nego ih pojedu psi. Neprijatelji su se ponašali kao da će ih propustiti, a potom su zauzeli konvoj i ostavili leševe da trunu na cesti – odgovorio je.

 

Rekao je da među mrtvima ima pripadnika svih vjera, uključujući Židove.

 

– Bataljun se promijenio, pročistio se od svoje mračne povijesti. Jedino čemu danas težimo je obrana Ukrajine. Znamo što to znači za Židove kada ih ne možete propisno pokopati.

 

 

Mogu li izvijestiti o ovome? Mogu li prenijeti vašu poruku u Izrael?

 

– Naravno! Oni su naša braća, znaju kako se boriti i kako umrijeti.

 

Levy je potom Samoilenku poručio da on i njegovu suborci ne moraju umrijeti.

 

 

U Europi i SAD-u se potpisuju peticije, vaše supruge vode pokret da se spase ljudi iz Azovstala.

 

– Hvala, ali sada je prekasno. Za nas se ništa više ne može učiniti, rekao je kroz tužni osmijeh Ilja.

 

 

Što ako velike države poput Francuske, SAD-a ili Ujedinjenog Kraljevstva garantiraju vašu časnu evakuaciju?

 

– S oružjem u našim rukama?

 

 

S vašim oružjem, naravno. Napustili biste Azovstal časno, s oružjem. Međunarodna zajednica nešto je slično organizirala za Palestince u Bejrutu prije 40 godina.

 

– Sačuvali su svoje oružje, u nevjerici pita Samoilenko.

 

 

Vjerujem da jesu. A među njima je bilo i nekih terorista.

 

– Putin kaže da smo mi teroristi, kaže Ilja.

 

 

Možda. Ali ne i Macron, Biden i Johnson. Za Amerikance, Francuze i Britance vaša hrabrost priziva hrabrost onih koji su se suprotstavili Hitleru, zaključuje Levy.

 

(Jutarnji.hr)

Borac iz Azovstala suznih očiju uoči kraja otpora otvorio dušu čuvenom filozofu: ‘Ni naše mrtve ne možemo pokopati…‘