Jedno je sigurno istina, da su živi veterani Drugog svjetskog rata oni bi Putina, zbog napada na Ukrajinu, stavili na raspeće kao i njegovu kliku.
Bivši ukrajinski ambasador u Hrvatskoj, Srbiji i BiH Oleksandr Levčenko za “Antenu M” je analizira situaciju u Ukrajini.
Malo je ko obratio pažnju da cijena ruskog vojnog napada na Ukrajinu, koji je inicirao lično Vladimir Putin, košta osam minuta. Niste pogrješno pročitali – osam minuta. Šef Kremlja, prije pola godine, obrazložio je svojoj moskovskoj propagandnoj mašineriji da će, u slučaju učlanjenja Ukrajine u NATO i razmještanja na njezinom teritoriju raketa srednjeg dometa sa nuklearnim bojnim glavama, trajanje leta takvog projektila sa teritorije oko Harkova prema Moskvi biti skraćeno sa 15 minuta na 7, a ako to će biti hipersoničko oružje – onda na samo 5 minuta! To je putinsko obrazloženje, koje je on sam smislio da bi opravdao krvavi rat u Ukrajini. Stari propagandistički trik. Nazoveš oponenta devom i onda on mora dokazivati da nema grba.
O čemu se u stvari radi? Kremlj je dao svoje tumačenje želje Ukrajine da postane članica NATO. Prvo, to neće biti relativno brzi proces, jer je učlanjenje u Alijansu u to vrijeme bilo sve samo ne jednostavno. Tada su Njemačka, Francuska, Italija, Nizozemska i još neke zemlje južne Evrope bile uzdržane povodom učlanjenja Ukrajine u NATO.
A bliski prijatelj Kremlja Mađarska svoje je protivljenje iskazivala vrlo otvoreno i agresivno. Tako je, pod uticajem Moskve bio spreman siguran veto na ulazak Ukrajine u NATO. Ipak, Rusija je odlučila da medijski i politički koristi evroatlantski put Ukrajine kao, navodno, direktnu prijetnju svojoj bezbjednosti.
Ali srž problema je u drugom.
Naravno da bi, u to vrijeme, pretpostavka za ulazak Ukrajine u NATO bila garancija Kijeva o nerazmještanju nuklearnog i strateškog naoružanja Alijanse na našoj teritoriji, kako ne bi zaoštravala odnose sa Rusijom. Čak i ako bi bilo dogovoreno sa Briselom razmještanje takvih vrsta naoružanja na ukrajinskom terenu, sigurno da ona ne bih bila smještena na najbližoj lokaciji prema Moskvi, u regija Harkova, koju Rusi mogu gađati čak i artiljerijom.
A sada najinteresantniji trenutak.
Putinu treba da se sakrije u svom brlogu od nuklearnog udarca 15 minuta. Sve kraće od 15 minuta dovelo bi u opasnost njegov lični život. Ako bi, ne daj bože, krenuo nuklearni rat, za 145 miliona Rusa nije bitno da li će njihova smrt doći za 7 ili za 15 minuta. To je bitno samo za Putina i njegovo najbliže okruženje. Tako je pitanje uništenja Ukrajine i ukrajinskog naroda vrlo povezano sa 8 minuti potrebnih Putinu da sakrije u bunkeru.
Sadašnja situacija pokazuje da niko na svijetu ne pomišlja da ugrozi Rusiju nuklearnim naoružanjem. Svi dobro shvataju da u nuklearnom ratu neće biti pobjednika. To razumiju svi osim Kremlja i moskovskih propagandista, koji su u svojoj ludosti odlučili da zaprijete cijeloj civiliziranoj zajednici. Kao rezultat toga izgleda da NATO ima mogućnost da se proširi na Finsku i Švedsku. Ako su u početku bile ruske vojne prijetnje za te dvije države, na kraju je Putin pomirljivo rekao da je ključno da one kod sebe ne smjeste nuklearno i strateško naoružanje. Svi su pročitali da je Rusija sada u sasvim drukčijoj situaciji nego tri mjeseca prije. Velika je sreća Moskve da se Zapad dva mjeseca dvoumio da li treba slati u Ukrajinu teško naoružanje. Možda bi već sada bilo sve odlučeno?! Ali, kako se kaže, bolje ikad nego nikad.
Portparol ruskog ministarstva inostranih poslova Marija Zaharova opet je zasmijala javnost. Ona je ispričala svoje uspomene na vrijeme kad je njezin djed kao crvenoarmejac patio u Drugom svjetskom ratu. Prema njezinim riječima njega su izgladnjivali vlastiti vojnici, koji su, navodno, bili Ukrajinci. Kad bi on dolazio za obrok na poljsku kuhinju, umjesto jela na tanjir je dobijao čaure! Ukrajinci su mu se, navodno, smijali, a on je bio gladan.
Teško je meni reći da li je ovo istina, ali to samo svjedoči da su Ukrajinci bili na ratištu tokom Drugog svjetskog rata većina u sovjetskoj vojsci. Oni su činili 60% vojnika Prve, Druge i Treće Ukrajinske armije kao i relativna većina u Prvoj Bjeloruskoj. Znam šta je moj djed pričao, koji je bio u Prvoj Ukrajinskoj armiji, koja je oslobađala Varšavu i Berlin. Tamo svi vojnici jedan drugog uvijek podržavali. Samo nijesu uvažavali kukavice i pljačkaše. Možda je u središtu takvih i bio djed Marije Zaharove? Kako se okupatorska vojska ponaša u Ukrajini, to veoma liči na Ruse.
Jedno je sigurno istina, da su živi veterani Drugog svjetskog rata oni bi Putina, zbog napada na Ukrajinu, stavili na raspeće kao i njegovu kliku. Nisu za to veterani ginuli u najkrvavijem svjetskom ratu i pobijedili fašizam da bi neki luđak, makar i iz Kremlja, na čelu sa novokomponovanim rusistima – ruskim fašistima, ubijao njihovi unuke i praunuke.
I zbog toga je bitno da Putina i njegovo okruženje moramo obavezno privesti sudu za ratne zločine, inače če se ovaj evropski rat često ponavljati. A to sigurno nije evropski interes.
(SB)