Bitka za vlast nije i spas BiH, važni su i izbori tužilaca, sudija i policajaca

Piše: Ernad Metaj

Predsjednici SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović mogu zadovoljno trljati ruke. Jedan pod sankcijama SAD-a i Velike Britanije, drugi nikad bliže tome, nastavljaju jahati u političkom sedlu još uvijek čvrsto vezanim za narodnu grbaču.

Uspravnim ih održava opozicija koja uporno prihvata da isključivo igra na njihovom domaćem terenu gdje je nacionalizam jedina relevantna tema. Nije to naravno mrsko ni lideru SDA Bakiru Izetbegoviću jer i dalje može da živi na oreolu žrtve, s tim da je opasnost od raspada BiH sve realnija.

Nakon trideset godina „borci za mandate“ pa makar i one u opoziciji neće da prihvate činjenicu kako je građanski bunt najjače oružje za promjenu u društvu. Ne treba ići daleko, u susjednoj Rumuniji smo prije nekoliko godina svjedočili tome. Tamo je stotine hiljada ljudi na ulicu povukla hrabrost tužiteljice Laure Codruțe Koevesi koju je korumpirana vlast htjela smijeniti jer je otvorila brojne velike afere. Borba protiv korupcije je izazvala erupciju.

Da je u BiH neophodna erupcija ukazuje i izvještaj međunarodnih eksperata pripremljen za Evropsku komisiju čiji detalji su procurili u javnost. U tom izvještaju je nedvosmisleno ukazano da korupciju štite oni koji bi trebali da se bore protiv nje, a to su tužioci, policajci i sudije. Nisu svi, samo oni koji su tu postavljeni da rade pod političkim uticajem. Kroz analizu osam predmeta visoke korupcije i kriminala pokazalo se da „loši policajci, tužioci i sudije“ još uvijek uspješno čuvaju još goru vlast.

Izvještaj su sačinili eksperti Siegfrid Nannt, penzionisani državni zvaničnik i bivši državni službenik Federalnog ministarstva vanjskih poslova Njemačke i zamjenik šefa Odjeljenja za privredni kriminal pri Državnom uredu za krivične istrage u Njemačkoj, Theo Byl, istražni sudija specijalizovan za organizovani kriminal, korupciju i finansijske istrage u Belgiji, te Martina Spreitzer – Kropiunik sutkinja i potpredsjednica Krivičnog suda u Austriji. Eksperte je imenovao Glavni direktorat za evropsku politiku susjedstva i pregovore o proširenju (DG NEAR) kroz TAIEX – instrument Evropske komisije za pružanje tehničke pomoći i razmjenu informacija.

U iscrpnom izvještaju na 24 stranice navedeni su poražavajući i zabrinjavajući nalazi o političkom uticaju na pravosuđe u BiH, međusobnom nepovjerenju između pravosudnih i policijskih agencija, opstrukciji istraga o krivičnim djelima. Tako je moguće da SIPA opstruira istrage tužilaca, da opet pojedini tužioci ne prosljeđuju informacije policiji, da sudija oslobodi kriminalce jer “jedan izraz nije preveden“ iako je dužan savjesno cijeniti dokaze. Zato je u demokratskim društvima manje važno ko će biti predsjednik od toga ko će upravljati sudovima, tužilaštvom i policijom.

Na erupciju protiv korupcije u BiH ćemo još sačekati. Trenutno osim potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića malo je političara koji otvoreno zagovaraju građanski bunt. Za to treba hrabrosti, spremnosti za žrtvu, a toga nema u matematici ličnih mandata, sujeta i kompenzacija. Zato postoji opravdana bojazan da je u pravu načelnik općine Prozor – Rama Jozo Ivančević kada kaže da ne očekuje nikakvu promjenu nakon ovih izbora, ali ipak ne želi biti dio Čovićevog holdinga koji je potpuno ugušio opoziciju kod Hrvata.

Jasno je da SDA, SNSD i HDZ ne žele društvenu promjenu. S druge strane većina opozicije sve svodi uglavnom na personalnu zamjenu pozicija. To ne čudi jer i tamo su politički veterani od kojih su mnogi bar na kratko okusili da je „vlast – slast“. Najgrlatiji su oni koji vjeruju da je promjena dresa dovoljna da se narod još jednom „presvuče“. A narodu se razvlači pamet bitkom oko Izbornog zakona i pozicija u Predsjedništvu BiH kao posljednjoj prepreci da se do kraja pogazi bilo kakva mogućnost građanskog modela vlasti koja sa sobom donosi i veću odgovornost izabranih predstavnika.

Da se ne lažemo, Izetbegović jeste dio problema BiH, ali ne smije postati alibi da bi se pucnjem u njega „ubio“ aktuelni član Predsjedništva BiH Željko Komšić. Da se pogrešno ne shvati, ovdje je personalno Komšić najmanja briga. Kao i mnogi od nas navikao je da se puca u njega. Problem je država i koncept njenog uređenja. Idealno bi bilo da imamo dva člana Predsjedništva BiH iz reda građanskih stranaka pri čemu ipak treba voditi računa da se ne desi kao u narodnim poslovicama da se „klao vo zbog komada mesa“, ili da se „pripremio ražanj, a zec ostao u šumi“.

Poraz samo Izetbegovića bio bi pirova pobjeda onih koji se kunu u građansku BiH. Njegov ulazak u Predsjedništvo BiH bez Komšića dao bi novi uzlet snagama koje bi rado podijelile BiH.

Tačna je Ivančevićeva teza da je partnerstvo Dodika i Čovića iznad nacionalnih interesa Hrvata što se najbolje vidi u RS – u. Formalno nije, ali praktično jeste Čović se odrekao i dijela Hrvata u F BiH, baš kao što Dodika nikada nisu ni interesovala prava Srba u ovom entitetu. Bitka protiv diskriminacije je bitka za BiH, to je i bitka protiv kriminala i korupcije u čijoj osnovi je diskriminacija. Zato, bitka samo za vlast nužno ne znači društvenu promjenu.

(Nap)