Rusija ima malo pričuvnih snaga bez provedbe opće mobilizacije, ali Ukrajina je još uvijek uvelike nadjačana u Donbasu. Ishod ove ofenzive bit će presudan za tijek cijelog rata – kaže britanski vojni analitičar Justin Bronk
Nakon što je pokrenula drugu fazu rata u Ukrajini intenzivirajući napade u Donbasu, Rusija ima tri glavne prednosti u odnosu na ukrajinske snage – kaže vojni analitičar Justin Bronk iz Royal United Services Institutea, obrambeno-sigurnosnog think-tanka iz Londona, u osvrtu za Daily Mail.
On smatra da će ukrajinske snage i dalje imati prednost u obrani gradova, ali ne i u selima, osobito ako krenu u protunapade. Putinove snage mogle bi imati prednost u lokalnoj kontroli zračnog prostora, s tim da su mnogi ukrajinski mobilni raketni sustavi zemlja-zrak (SAM) uništeni tijekom dosadašnjih teških borbi na istoku zemlje. Treća prednost za ruske snage u Donbasu je bolja koordinacija i logistička potpora nego u prethodnim tjednima rata, jer su sada koncentrirane na samo nekoliko velikih područja napredovanja.
Kod Izjuma koncentrirana čak 22 ruska bataljuna
Bronk ističe da je druga faza ruske invazije na Ukrajinu započela u Donbasu, s velikim topničkim baražama i zračnim napadima te napadima jedinica ruskih kopnenih snaga. Borbe su posebno intenzivne oko sjeverne ruske polazne točke u Donbasu – grada Izjuma – gdje je koncentrirano oko 22 od procijenjenih 76 ruskih bataljunskih taktičkih skupina. Napadi su također pokrenuti protiv ukrajinskih snaga koje drže grad Severodonjeck, a prema gradu Popasni, dok na jugu ruske snage nastavljaju nemilosrdne napore da unište preostale ukrajinske snage koje brane čeličanu Azovstal u Mariupolju.
Rusija ima nekoliko velikih prednosti u Donbasu koje će vjerojatno pridonijeti respektabilnijem učinku nego što je ostvaren tijekom katastrofalnih napada na Kijev, Černihiv, Sumi i Harkiv na sjeveru te Mikolajiv na jugozapadu Ukrajine tijekom prve faze invazije.
Prva prednost za Ruse je teren. Dok teren na sjeveru Ukrajine uglavnom čine šume, mjesta i gradovi, Donbas ima daleko veće otvorene prostore. Ukrajinska vojska ima veliki broj redovnih, pričuvnih i dobrovoljačkih lakih pješačkih postrojbi opremljenih protutenkovskim projektilima i prijenosnim sustavima protuzračne obrane, ali ima manje jedinica koje mogu koncentrirati tenkove i teško topništvo. Nasuprot tome, ruske kopnene snage pokazale su izrazito lošu taktiku pješaštva i patile zbog slabo motiviranog ljudstva. Međutim, Rusija još uvijek ima znatno više tenkova i topništva od Ukrajine, što će utjecati na nadolazeće bitke u Donbasu. Lako pješaštvo s oružjem s ramena idealno je za obranu šumskih ili urbanih područja, ali na otvorenijem terenu Donbasa teški oklop i topništvo ruskih snaga prikladniji su i jednostavniji za učinkovitu upotrebu.
Jake kiše mogu ruske tenkove ukopati u blato
Ukrajinske snage i dalje će imati prednost u obrani gradova, ali će biti u nepovoljnijem položaju na selu – osobito ako budu pokušavali izvesti protunapade. Jedna od varijabli su vremenski uvjeti jer jake kiše mogu otežati korištenje vozila izvan ceste u dubokom blatu. To bi zaprijetilo otežanim kretanjem ruskih kolona kao i otežanom opskrbom velikim količinama goriva, streljiva i rezervnih dijelova potrebnih za održavanje oklopnih formacija u pokretu.
Druga potencijalna ruska prednost je kontrola lokalnog zračnog prostora. Unatoč nekim uspjesima tijekom rata, ukrajinski pokretni raketni sustavi zemlja-zrak (SAM) bili su neutralizirani tijekom teških borbi na istoku od početka invazije. Posebno su jedinice SA-8 SAM kratkog dometa pretrpjele značajne gubitke u zasjedama i topničkoj paljbi zbog toga što su morale biti blizu crte bojišnice kako bi pružile zaštitu ukrajinskim postrojbama. To je omogućilo ruskim lovcima i jurišnim zrakoplovima da slobodnije djeluju na velikim i srednjim visinama u blizini bojišnice. Nadalje, kontinuirani raketni napadi na ukrajinske zračne baze i redovite patrole lovaca na velikim visinama na rubu ruskog i bjeloruskog zračnog prostora umanjile su sposobnost ukrajinskih zračnih snaga da provedu operacije velikih razmjera u Donbasu ili oko Mariupolja. Stoga će Ukrajini biti teže izvoditi zračne napade brzim mlaznjacima ili dronovima TB2 u Donbasu.
U Donbasu bolja logistička potpora ruskim snagama
Međutim, ruski borbeni piloti također pate od značajnih ograničenja koja će ih vjerojatno spriječiti da nanose dovoljno štete vozilima i položajima ukrajinske vojske, unatoč lokalnoj zračnoj nadmoći. Njihovi zrakoplovi nemaju dovoljno precizno vođenih bombi i projektila kakve zapadni lovci koriste za blisku zračnu potporu.
Ruski piloti također imaju relativno malo sati letačke obuke, a nemaju ni pristup modernim simulatorima koji bi to nadoknadili – što znači da će se boriti sa složenim zadatkom napada na ciljeve na bojnom polju u blizini prijateljskih snaga.
Kako bi pouzdano uočili ciljeve na bojnom polju i pogodili ih dovoljno precizno nevođenim bombama i raketama, ruski bi avioni morali danju letjeti nisko iznad neprijateljskih snaga, što će ih dovesti u domet vatre sa zemlje i protuzračnih sustava kojih ukrajinske snage imaju u velikom broju.
Treća prednost koju će ruske snage imati u Donbasu u odnosu na prethodnu fazu invazije je bolja koordinacija i logistička potpora. Kada je Rusija u početku izvršila invaziju, raširila je svoje snage na više linija napredovanja u više dijelova zemlje i pod naizgled različitim zapovjednim strukturama. To ne samo da je ukrajinskim snagama omogućilo da ih napadnu dio po dio, već je i uvelike pogoršalo utjecaj slabe ruske logističke potpore. U Donbasu ruske snage sada kontrolira zapovjednik Južnog vojnog okruga i koncentrirane su na samo nekoliko glavnih smjerova napredovanja. Stoga će vjerojatno biti bolje koordinirani, a preostali ruski logistički kapaciteti mogu se lakše koncentrirati tamo gdje budu najpotrebniji.
Četiri ključna pitanja u drugoj fazi rata
U narednim danima, smatra vojni analitičar Justin Bronk, ključna pitanja vjerojatno će biti:
- Može li Rusija uspješno koncentrirati dovoljno snaga koje je okupila u Donbasu protiv ključnih ukrajinskih uporišta?
- Mogu li ukrajinske snage biti opskrbljene dovoljnom topničkom i protutenkovskom vatrenom moći i streljivom da izdrže?
- Hoće li ruska taktička i operativna koordinacija između tenkova, topništva i pješaštva biti osjetno bolja nego u prvoj fazi?
- Mogu li ukrajinske protuofenzive oko Hersona na jugu i istoku Harkova prisiliti ruske snage i zalihe da se odvrate od glavnih napora u Donbasu?
Rusija ima malo iskoristivih pričuvnih snaga bez provedbe opće mobilizacije, ali Ukrajina je još uvijek u velikoj mjeri nadjačana u Donbasu. Ishod ove ofenzive bit će presudan za tijek cijelog rata – zaključio je britanski vojni analitičar.
(Net.hr)