ANALIZA THE GUARDIANA: Kako je Truss samu sebe uništila u 45 dana

S najvišom inflacijom u 40 godina, rastućim rizicima recesije i višim troškovima zaduživanja u svim razvijenim ekonomijama, to je bilo veliko kockanje u pogrešnom trenutku. Međunarodna reakcija bila je brza i osuđujuća. Funta je pala na najnižu razinu u odnosu na dolar, a bitno je pala i vrijednost britanskih državnih obveznica.

Velika Britanija prošla je haos nakon uvođenja tzv. minibudžeta. Ne samo da je ne tako mali plan Kwasija Kwartenga bio okidač za unutarnju finansijsku krizu i povećanje troškova hipotekarnih kredita za milione ljudi već je izazvao njegov politički pad i odlazak njegove bliske prijateljice Liz Truss.

Sve je trebalo biti bitno drukčije. Truss je provela ljeto u utrci za lidersku poziciju među konzervativcima obećavajući da će poništiti poskupljenje nacionalnog osiguranja i povećanje poreza na dobit. Ta obećanja, plus popularno zamrzavanje cijena energije, bila bi dovoljna da nova vlada može radosno najaviti smanjenje poreza i potrošnje, piše The Guardian.

Umjesto toga, bila je to velika, ideološki vođena prilika, koja je poraženom političkom konkurentu Liz Truss Rishiju Sunaku dala za pravo. Kao što je upozorio, doista je došlo do napada na funtu, slobodnog pada tržišta i prestrašenih globalnih ulagača. Čak je i Međunarodni monetarni fond (MMF) intervenirao zapanjujućim javnim prijekorom.

“Konačno pravi torijevski budžet”

Rijetko je budžet prouzročio takvu političku i ekonomsku štetu. Čak mu ni promašeni budžet Georgea Osbornea, koji je 2012. bio prisiljen odustati od poreza na brzu hranu, nije došao ni blizu.

Njezine pristaše u početku su taj budžet opisivali kao “konačno pravi torijevski budžet”. Mini fiskalni događaj najavio je najveća smanjenja poreza od 1972. godine, koja bi se finansirala ogromnom ekspanzijom zaduživanja, uz nejasan pokušaj argumentacije da bi to moglo biti plaćeno malo vjerovatnim ekonomskim procvatom.

Ekonomisti su se protivili ideji da bi 45 milijardi funti smanjenja poreza za bogate moglo ubrzati ekonomski rast i isplatiti se na način na koji je vlada tvrdila. Ne samo kritičari iz navodne “koalicije protiv rasta” već i iz Goldman Sachsa, Bank of America i MMF-a.

Najviša inflacija u 40 godina

S najvišom inflacijom u 40 godina, rastućim rizicima recesije i višim troškovima zaduživanja u svim razvijenim ekonomijama, to je bilo veliko kockanje u pogrešnom trenutku. Međunarodna reakcija bila je brza i osuđujuća. Funta je pala na najnižu razinu u odnosu na dolar, a bitno je pala i vrijednost britanskih državnih obveznica.

Tokom četiri dana prinosi na dugoročne državne obveznice, koji se kreću obrnuto od cijena, porasli su više od godišnjeg povećanja u 23 od prošlih 27 godina. Nakon decenija reputacije zdravog ekonomskog upravljanja, iako je Brexit donio ozbiljne kušnje, bivši bliski saveznici usporedili su Veliku Britaniju s “tržištem u nastajanju koje se pretvara u tržište što propada” zbog implozije finansijskog tržišta.

Neki su taj krah usporedili sa Sueskom krizom 1956. godine, nakon koje je britanska moć na svjetskoj pozornici trajno smanjena. Bank of England intervenirao je obećanjem da će kupiti do 65 milijardi funti državnih obveznica kako bi spasio fondove odgovorne za upravljanje novcem u ime britanskih penzionera.

Guverner banke Andrew Bailey nije bio imun na kritike zbog nestabilnih tržišnih uvjeta. Središnja banka je u nekim krugovima okrivljena za mali porast kamatnih stopa dan prije minibudžeta razočaravši ulagače koji su se kladili na snažniji potez.

No unatoč tome što je Team Truss posegnuo za usporedbama s drugim zemljama koje su pretrpjele iste globalne ekonomske šokove izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu, ekonomisti londonskog Cityja govorili su o “premiji za morone” u Velikoj Britaniji. Prinosi na obveznice rasli su u drugim zemljama G7, ali ni približno toliko kao u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Visoka politička cijena

Cijena je bila visoka. Više od pet miliona porodica moglo bi se suočiti s prosječnim porastom godišnjih otplata hipoteke od 5100 funti od sada do kraja 2024. godine, prema istraživačkom centru Resolution Foundation. Iako je ovo djelomično uzrokovano globalnim problemima, smatra se da je gotovo četvrtina spomenutog iznosa, oko 1.200 funti, rezultat moronske premije. Ekonomisti iz Cityja računaju da bi to daleko nadmašilo bilo kakvu korist od Kwartengovog smanjenja poreza.

Za Truss je to imalo visoku političku cijenu. Tržišna previranja pokazala su se snažnom pričom za masu kritičara u njezinoj stranci, koji je nikad nisu željeli za lidericu. U kontaktu sa slobodnim tržištima njezin ugled slobodno-tržišnog brenda libertarijanske ekonomije je uništen, prenosi Index.

Trebalo je samo šest minuta u ponedjeljak da Kwartengova zamjena Jeremy Hunt objavi najnevjerovatniji zaokret u modernoj britanskoj političkoj historiji. Gotovo svaka politika za koju se Truss zalagala našla se pod kritikom. Nakon odbacivanja Trussonomicsa bilo je samo pitanje vremena kad će se torijevci riješiti i njegove kreatorice.

(Index)