ANALIZA IFIMES-a: Dodik (Mile Ronhill) i Đukanović (Mr. Philip Morris) destabilizujući faktor na Balkanu?!

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) [1] iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom aktuelnih događanja u Bosni i Hercegovini, odnosno u entitetu Republika Srpska i u Crnoj Gori, pripremio analizu aktuelne političke situacije. Iz opsežne analize „Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2020: Dodik i Đukanović destabilizirajući faktor na Balkanu i Evropi?“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Svjetska krizna situacija izazvana Covidom-19 pokazala je da su najjače države najranjivije i da nisu imale spremne odgovore kako se suprotstaviti širenju smrtonosnog virusa. Posljedice su katastrofalne po ekonomiju SAD-a, Velike Britanije, Francuske, Kanade, Italije, ali i drugih velikih država i još se nisu iznašli adekvatni modeli koji bi, eventualno, preokrenuli trenutnu situaciju u pravcu oporavka ne samo posrnule ekonomije nego normalnog društvenog života.

Na području Zapadnog Balkana, Crna Gora i Republika Srpska kao entitet u Bosni i Hercegovini, nisu najadekvatnije odgovorili izazovima pandemije, kako stručno-medicinski, tako i ekonomsko-politički. Ostat će zabilježeno da su crnogorske vlasti dugo vremena prikrivale i danas prikrivaju broj oboljelih, ali i da su pokušali da zvanično od NATO-a prevarantski isposluju i iskamče medicinsku opremu (koju Crna Gora nije dobila) kojom su opremljene najveće svjetske bolnice, opremu vrijednu desetine miliona dolara. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović (DPS) olako je ovih dana objavio da je Crna Gora „pobijedila Coronu“, što je izazvalo zgražanje, nevjericu, ali i podsmjeh u zapadnim diplomatskim krugovima. Ono što ne mogu predsjednik SAD-a Donald Trump, francuski predsjednik Emmanuel Macron, britanski premijer Boris Johnson i drugi svjetski lideri da riješe, uspio je Đukanović da riješi preko Twitter objave ponovo obmanjujući crnogorsku i svjetsku javnost. Crna Gora u prošlosti je samu sebe proglasila za „ekološku državu“ pa je ipak jedna od zagađenijih država, a sada je, navodno, „free Covid-19 country“.

Đukanović – neosuđeni ratni zločinac

U vrijeme pandemije Covida-19 Milo Đukanović je pokrenuo i oduzimanje imovine Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve (MCP-SPC) u Crnoj Gori te hapšenja, prvo mitropolita Amfilohija, a kasnije i vladike Joanikija, pokušavajući da iskoristi članstvo u NATO-u i pandemiju Covida-19 da tiho, mimo domaćih i međunarodnih pravnih normi i pod krinkom pandemije, izvrši oduzimanje crkvene imovine te je na taj način ponovo doveo u fokus Zapadni Balkan i aktuelizirao mogućnost destabilizacije regiona i izbijanja novih sukoba. Posebno je aktivirao svoju Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB), koja je dobila zadatak da na međunarodnom nivou obmanjuje javnost, šalje u obavještajnu razmjenu lažne i producirane informacije, organizira internacionalne skupove i peticije podrške za Đukanovića i njegov režim i da, uz sadejstvu sa Ministarstvom vanjskih poslova Crne Gore, diskreditira pojedine države i pojedince, koji nisu htjeli biti „pogonsko gorivo“ za podršku višedecenijskom političko-kriminalnom režimu Mila Đukanovića. Pod firmom i lažnom propagandom da je rušenje Mila Đukanovića istovremeno rušenje Crne Gore, trenutno se u Crnoj Gori vodi žestoka politička borba u kojoj se ostale etničke zajednice Albanci, Bošnjaci, Hrvati i drugi dovode u poziciju „pogonskog goriva“ režima, čije su žrtve, da se bore za režim osobe, koja je sa Slobodanom Miloševićem (SPS) vodila krvave ratove u cijeloj bivšoj Jugoslaviji i kojeg međunarodni diplomatski krugovi nazivaju „neosuđeni ratni zločinac“. Proročanski djeluje izjava američkog predsjednika Donalda Trumpa iz 2018. godine: “Da. Crna Gora je mala zemlja jakih ljudi. Oni ne samo da su izrazito jaki, već su i veoma agresivni. Čestitam, evo nas u trećem svjetskom ratu…”

Poznato je da je Donald Trump, samo zbog nepromišljenog direktnog uplitanja Rusije u dešavanja u Crnoj Gori, pristao da Crna Gora postane članica NATO-a. Danas Crna Gora radi upravo ono što je i prognozirao američki predsjednik Trump, ali što danas više nego ikada izaziva i podozrenje drugih članica NATO-a.

Analitičari upozoravaju da je neprihvatljivo i nezamislivo da se vrhovni komandant jedne od vojski NATO saveza dovodi u vezu sa počinjenim ratnim zločinima, a to je upravo Milo Đukanović, vrhovni komandant Vojske Crne Gore.

Međunarodni institut IFIMES upozoravao je u brojnim analizama na ratnu ulogu Mila Đukanovića i potrebu njegovog sudskog procesuiranja. Pri tome se posebno izdvajaju zločini nad Bošnjacima u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, na kojima već decenijama održava svoj režim na vlasti. U analizi „Žrtve podržavaju zločinca“, objavljenoj 25. marta 2009. godine, vidljiva je uloga Mila Đukanovića u počinjenim ratnim zločinima, koji ne zastarijevaju, link: https://www.ifimes.org/ba/8227-zrtve-podrzavaju-zlocinca.

Analitičari upozoravaju na realnu opasnost da neosuđeni ratni zločinac Milo Đukanović, kao predsjednik Crne Gore, dođe u Srebrenicu 11. jula 2020. na obilježavanje 25 godina od počinjenog genocida nad Bošnjacima enklave Srebrenica 1995., što bi predstavljalo moralni sunovrat i najveće poniženje za žrtve genocida.

U NATO savezu su svjesni činjenice da Milo Đukanović, vrhovni komandant Vojske Crne Gore, predstavlja realnu prijetnju njegovom ugledu i „mrlju“ NATO-a zbog njegove sumnjive ratne prošlosti. Ukoliko NATO želi da gradi ugled i povjerenje na Zapadnom Balkanu, čija je uloga važna za osiguranje mira i stabilnosti u regionu, to sasvim sigurno neće moći graditi sa Milom Đukanovićem kao okarakteriziranim neosuđenim ratnim zločincem.

Analitičari smatraju da se vodeće zemlje u međunarodnoj zajednici moraju ozbiljno pozabaviti Milom Đukanovićem i Crnom Gorom, jer se postojeći politički konflikt i antagonizmi prisutni u crnogorskom društvu neće moći anulirati bez međunarodnog posredovanja, formiranja tranzicijske vlade i odlaska s vlasti Mila Đukanovića te provođenja prvi put slobodnih, poštenih i demokratskih izbora u Crnoj Gori. Iako režim Mila Đukanovića često naglašava da je Crna Gora multietnička država, ključne funkcije u državi, kao što su predsjednik države, parlament, vlada, predsjednik Ustavnog suda, predsjednik Vrhovnog suda, glavni tužilac, direktor policije… u rukama su isključivo etničkih Crnogoraca.

Analitičari smatraju da, ukoliko Zapad želi istinsku demokratizaciju i prosperitet Zapadnog Balkana, ključan iskorak, koji se mora napraviti, je osigurati odlazak 31-godišnjeg režima Mila Đukanovića, jer Zapad s hipotekom Đukanovića nema nikakvog kredibiliteta za provođenje demokratizacije Zapadnog Balkana i pokretanje pozitivnih pomaka u toj regiji, koja poprilično zaostaje za modernim evropskim tokovima i trendovima.

Republika Srpska najveći klaster Covida-19 u regionu

Aktuelni srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik (SNSD), osim što je od Republike Srpske (RS) napravio najveći klaster pandemije Covida-19 u regionu, pandemiju je pokušao iskoristiti da dodatno izvrši pripreme za moguću secesiju od Bosne i Hercegovine. Jedina prepreka je još utjecajna međunarodna zajednica, na čelu sa SAD-om i institucijom visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR), oličenom u Valentinu Inzku.

Visoki predstavnik Inzko ponovno je dobio podršku u Vijeću sigurnosti UN-a za važan i težak posao koji radi u Bosni i Hercegovini. Stalna negiranja počinjenih ratnih zločina i zločina genocida, pravosnažnih sudskih presuda, pokrenula su očekivanja u međunarodnim krugovima, posebno u stručnim i naučnim krugovima te međunarodnim organizacijama koje se bave ljudskim pravima, da visoki predstavnik proglasi zakon o negiranju holokausta i genocida i naslijeđa međunarodnih sudova ICTY/MICT i ICJ, posebno nakon obilježavanja Bleiburga, koji predstavlja historijski revizionizam i kontroverzne katoličke mise u Sarajevu s retrogradnom retorikom, koja je naišla na osudu svjetske antifašističke javnosti, američke administracije, posebno jevrejskih organizacija, koje se bave pitanjem antisemitizma i holokausta, da bi se spriječilo negiranje antifašističkog naslijeđa na kojem je utemeljena današnja EU, ali i negiranje holokausta i genocida u BiH. Nametanje zakona je ne samo neophodno nego predstavlja civilizacijski čin i preventivno sredstvo za sprečavanje eventualno novih sukoba i stradanja u BiH i regionu.

Milorad Dodik je pandan Mila Đukanovića, predsjednika Crne Gore, koji diktatorski vlada tom državom već 31 godinu. Dodik sinhronizirano pomaže postojeću krizu u Crnoj Gori, koju je izazvao Đukanović. Zanimljivo je da je Đukanović u nekoliko navrata u svojim javnim istupima naveo da je Milorad Dodik „problem BiH“, a ni u jednom momentu nije izrekao kritike na račun Dodika, a koje redovno upućuje prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (SNS). Savezništvo i međusobna poslovna saradnja Dodika i Đukanovića vuku svoje korijene još iz vremena rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995), kada su se obojica bavila krijumčarenjem (švercem) visokotarifne robe, prvenstveno cigareta i nafte, i iz tog perioda obojica nose svoje nadimke Milorad Dodik „Mile Ronhill“ i Milo Đukanovića „Mr. Philip Morris“.

Iako se trudio da za vrijeme pandemije Covida-19 prikaže da je entitet Republika Srpska samostalna jedinica, koja može nesmetano funkcionirati mimo BiH i da je „snažniji“ entitet od Federacije BiH, Milorad Dodik doživio je debakl, ne samo zdravstveni nego i političko-finansijski. Ilustrativan je primjer da se nedavno niko nije prijavio na aukciji novih obveznica Vlade Republike Srpske, što predstavlja jasan znak nepovjerenja, da se te obveznice kasnije ne mogu i unovčiti.

Milorad Dodik je opremu za prisluškivanje nabavljao iz iste države, Izraela, kao i Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE), tadašnji premijer Makedonije, koji je nezakonito prisluškivao više od 26.000 građana Makedonije, zbog čega su izbili masovni protesti i pokrenuta „Šarena revolucija“. Zbog toga je važno da kriminalistička istraga zbog interesa javnosti pokaže koliko osoba prisluškuju Dodik i Đukanović i čija se oprema za prisluškivanje koristi u Crnoj Gori. Dodik i Đukanović postali su snažan destabilizirajući faktor na Balkanu i Evropi i najilustrativniji primjer „politizacije kriminala i kriminalizacije politike“ u regionu.

Federalni premijer Novalić na udaru političko-mafijaških struktura

Upravo je pandemijska kriza pokazala da je Federacija BiH jedan od najorganiziranijih entiteta na Balkanu, s najminimalnijim brojem zaraženih, s adekvatno poduzetim mjerama, ali i s najboljom finansijsko-ekonomskom situacijom. Vlada Federacije BiH, koju vodi premijer Fadil Novalić, pored toga što je uspjela tri četvrtine ekonomskih tokova u BiH usmjeriti u Federaciju BiH i koja je mogla normalno funkcionirati bez vanredne tranše kredita Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), postala je meta političko-mafijaških struktura, prvenstveno u Federaciji BiH.

Uspjeh Vlade Federacije BiH, odnosno premijera Fadila Novalića, može se porediti s uspjesima Vlade Sjeverne Makedonije premijera Zorana Zaeva (SDSM), sada premijera Olivera Spasovskog (SDSM) ili Vlade Republike Srbije premijerke Ane Brnabić (SNS). Entitet Federacija BiH bio je speman za vrijeme pandemije, prema međunarodnim pokazateljima, da funkcionira šest mjeseci bez dodatnog zaduživanja, čime se ne mogu pohvaliti mnogo razvijenije ekonomije i zbog toga vanredna tranša IMF-a nije uopšte bila potrebna entitetu Federacija BiH nego prvenstveno da bi se pomoglo i spriječio finansijski kolaps entiteta Republika Srpska i politike Milorada Dodika.

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić zbog dosadašnjeg uspješnog rada dobio je snažnu podršku utjecajnih međunarodnih krugova. Upravo ti uspjesi doveli su do sukoba premijera Novalića sa političko-mafijaškim strukturama, jer je premijer Novalić zaustavio pljačku aluminijskog kombinata „Aluminij“ Mostar, nastoji oporezovati razne vrste kladionica, koje godinama izbjegavaju plaćati više desetina miliona eura poreza u budžet, umjesto toga plaćaju „pokroviteljski reket“ političkoj stranci Hrvatska demokratska zajednica (HDZBiH), odnosno njenom čelniku, akademiku Draganu Čoviću. Zbog toga će se u narednom periodu nastaviti orkestrirani napadi na premijera Novalića i njegove najbliže saradnike, producirati nove afere kako bi se iznudila njegova ostavka i da bi premijersku poziciju preuzela zamjenica premijera Jelka Milićević (HDZ BiH) i tako unedogled odgodilo formiranje nove Vlade Federacije BiH, iako je od izbora prošlo već 20 mjeseci. Tako bi HDZ BiH, pored predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare, preuzeo i poziciju premijera tog entiteta.

Tužilaštvo BiH ne smije istraživati kriminal Čovića, Dodika i vlasti RS-a

Afere koje potresaju entitet Federacija BiH, u svakom slučaju, trebaju dobiti svoj istražni epilog, ali iznenađuje da se sve aktuelne afere iz Federacije BiH pokušavaju voditi ili se vode na državnom nivou od strane Tužilaštva BiH.

U entitetu Republika Srpska afere ili „ne postoje“ ili ne dobivaju pravosudni epilog, pa čak i one koje bi trebale biti pokrenute ex officio od strane Tužilaštva BiH. Kao primjer navodi se izjava člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji je nedavno javno na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske izjavio da se bavi prisluškivanjem opozicije i da je on lično ugovorio kupovinu pokretne bolnice, koja se nalazi na neznanoj lokaciji u inostranstvu i koja se već drugi mjesec čeka, a koja nema prethodnu saglasnost za uvoz od Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.

Akreditirani diplomati u BiH, od stranih ambasada do OHR-a, OSCE-a i predstavnika drugih međunarodnih institucija, imaju apsolutno negativno mišljenje o radu Tužilaštva BiH na čelu s glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) na čelu sa predsjednikom Milanom Tegeltijom. Glavna tužiteljica BiH i predsjednik VSTV-a su persone non gratae za međunarodne predstavnike u BiH i oni ih ne pozivaju na važne događaje, jer su percipirani kao neposredne ispostave Milorada Dodika i Dragana Čovića.

Analitičari i međunarodni diplomati smatraju da se afere iz Federacije BiH prebacuju na državni nivo uz pomoć utjecajnih policijskih ličnosti u BiH ne samo zbog unutrašnjih, stranačkih i međustranačkih odnosa nego i zbog predstojećih lokalnih izbora, koji će se održati 15. novembra/studenog 2020. Imajući u vidu da pravosuđe kontrolira i najveći utjecaj na njega ima Milan Tegeltija, odnosno da provodi politiku Milorada Dodika, a potom i Dragana Čovića, jasno je da će o svim aferama na državnom nivou odlučivati dvojac Dodik – Čović.

Centar civilnih inicijativa (CCI) upozorava u najnovijem izvještaju da čak 76 posto subjekata revizije u promatranom periodu u Republici Srpskoj u periodu od 2015. do 2018. godine za vrijeme obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nije primjenjivalo zakonske i druge propise, a govori se o budžetskom iznosu od oko 87 miliona eura.

Analitičari smatraju da su zbog počinjenog kriminala oštećeni budžeti ne samo entiteta u Bosni i Hercegovini, sama BiH, nego i države regiona, ali i sama EU. Radi se uglavnom o visokotarifnim robama i međunarodnom kriminalu, koji je u nadležnosti Tužilaštva BiH, a navedeni političari, koji su nosioci javnih funkcija, dio su međunarodnog kriminala i to zahtijeva ozbiljnu međunarodnu istragu, u koju se mora uključiti i Interpol.

(SB)